29. srp 2012.

Zacjeljivanje rana


a izvede se oko 20 milijuna kirurških zahvata. Te brojke pokazuju da je svako sredstvo koje ubrzava zacjeljivanje rana i smanjuje trajanje  hospitalizacije izvanredno važno i korisno.
Odavno je  poznato da se  mornarima  bolesnim od  skorbuta počinju otvarati stari ožiljci i ponovno stvarati rane koje su zacijelile i dvadeset godina prije. Budući da zacjeljivanje rana zahtijeva stvaranje i odlaganje  kolagena na mjestu ozljede, čovjeku odmah pada na um vitamin С i njegova uloga u sintezi kolagena. Murad i suradnici su pokazali  da kulture  tkiva povećavaju tvorbu kolagena i do osam  puta ako im se dodaje NATRIJ ASCORBAT.
Askorbat se koncentrira u ranjenu tkivu i ubrzano se troši dok  rana zacjeljuje. Vučna čvrstoća  rane i učestalost pucanja rana usko supovezani s razinom askorbata.  Budući da ljudi ovise  о vanjskim izvorima vitamina C, koji se hranom unosi u organizam, njime vrlo često oskudijevaju starije osobe i bolesnici, a najviše osobe podvrgnute kirurškim zahvatima. 
Ti pacijenti SIGURNO trebaju dodatne količine vitamina С za optimalno zacjeljivanje rana.
U jednom eksperimentu (Lund i  Crandon, 1941)  rana ispitanika, koji hranom nije dobivao vitamin  С nije zacijelila za 7 mjeseci, da bi normalno zacijelila pošto je uzimao po 1 g vitamina С u razdoblju od deset dana. Neki su istraživači izvijestili da kirurške rane nisu zacjeljivale kad je koncentracija askorbata u krvnoj plazmi bila manja od 2 miligrama po litri, što odgovara  dnevnom unosu vitamina С hranom manjem od 20 mg (podaci su iz Schwarzovih osvrta, 1970).  Pacijent s bilateralnom  hernijom  i koncentracijom od 0,9 mg askorbinske kiseline u litri plazme dobivao je nakon uklanjanja hernije na jednoj strani 100 mg vitamina С na dan a nakon druge operacije 1100 mg.
Koža i vezivno tkivo rane nakon prve su operacije zarastali vrlo sporo, a nakon druge operacije, naprotiv, proces zacjeljivanja bio je kudikamo brži; čvrstoća novog tkiva bila je 3 do 6 puta veća nego prije (Bardett, Jones i Ryan, 1942).
Bourne je 1946. g. pokazao da je tkivo ožiljka u zamoraca kudikamo jače kad dobivaju više vitamina С u hrani. ColHns i sur. izvijestili su 1967. g. da su rane na zubnom mesu zamorčadi zacijelile  za osam dana, kad su životinje primale 20 mg vitamina С na dan, za 12 dana kad su u hrani dobivale 2 mg na dan i za 17 dana kad uopće nisu dobivale vitamin C.
Ringsdorf i Cheraskin (1983) izvijestili su da na zubnom mesu dobrovoljaca, koji  su uzimali  1 g  vitamina  С na  dan,  rane zacijeljuju  40 posto brže.
Razmotrivši sve dosad objavljene rezultate, ti autori zaključuju da dnevne doze  od 500 do 3000 mg vitamina  С znatno ubrzavaju  postoperacijsko zarastanje rana, dekubitalnih čirova i čirova na nogama uzrokovanih hemolitičkom anemijom.
Duljina boravka u bolnicama mogla bi se  smanjiti u prosjeku tri dana primjerenim  dodatnim količinama vitamina C, i to ne samo radi jačanja imunogenog sustava nego i radi bržeg zarastanja kirurških rana, rana od prijeloma kostiju, opeklina i ostalih ozljeda.

Nazalost, ne samo da liječnici ne propisuju dodatne vitamine i minerale nego se to mnogim pacijentima dolaskom u bolnicu zabranjuje, iako su im tada dodatni vitamini najpotrebniji.
Vrijednost vitamina С u ubrzavanju zarastanja rana bila je uočena tridesetih godina ovog stoljeća, kad su napravljeni prvi pokusi na zamorčićima. Već tada  se pretpostavilo da je  osnovni  mehanizam  ovog  djelovanja vitamina С njegova  uloga  u sintezi kolagena.  Dr.  Thomas Addis, profesor medicine na Stanfordskom medicinskom fakultetu, propisivao dodatne vitamine i minerale svim svojim pacijentima.
Ako ste ozlijeđeni ili ako morate ići na operaciju  svakako inzistirajte da vam daju optimalne količine vitamina C.
Postoje mnoga opažanja о tome da se vitamin С koncentrira na mjestu ozljede i da se tamo razara i troši. Ako se pacijentima ne daju dodatne količine tog vitamina, njegova  koncentracija  pada na vrlo nisku  razinu u plazmi, serumu, bijelim krvnim stanicama i u krvi uopće. Crandon i sur. su (1961) ispitali  287 pacijenata  na kirurškom odjelu  jedne bolnice  i pronašli  da se koncentracija C-vitamina u  leukocitima i  krvnim pločicama kao i u plazmi smanjila nakon operacije za 20%. Slične rezultate dobili su i drugi istraživači (Coon, 1962; Irvin i Chattopadhyay,  1978; McGinn i Hamilton, 1976).
Mukherjee, Som i Chatterjee (1982) ustanovili su znatno smanjenje  koncentracije askorbata u plazmi  i krvi, više od  50%, nakon traume ili kirurškog zahvata kod 40 pacijenata kao i izvjestan  porast koncentracije oksidacijskog produkta C-vitamina dehidroaskorbinske kiseline.  Sayed, Roy i Acharya (1975) ispitali su 1434 pacijenta i pronašli smanjenje  koncentracije vitamina C u leukocitima nakon operacije.  Ono  je iznosilo 19% kod pacijenata čije rane nisu bile inficirane i 30% kod onih s inficiranim ranama.
Prilično  davno  je  opaženo  da  su  čirovi  probavnog  trakta  povezani s pomanjkanjem vitamina С (Ingalls i Warren, 1937; Portnoy i Wilkinson, 1938).
Probavni sok u želucu je kiseo  i korozivan, sadržava enzime, poput pepsina, koji napadaju proteine u hrani i tako nastavljaju probavu započetu žvakanjem u ustima i djelovanjem enzima pljuvačke. Budući da stijenke želuca sadržavaju proteine, želučani ih sok može  napasti. Ponekad zaštitni  sloj gdje-gdje nestane i želučani sok počinje napadati proteine stijenke uzrokujući
čir na želucu ili na susjednom dvanaestercu. Stvaranje tih  čirova može biti potaknuto  aspirinom,  kortizonom,  kinkofenom  i ostalim lijekovima, što ponekad izaziva krvarenje želuca.
Objavljeni su mnogi radovi о vitaminu С i čiru. Iz njih se može zaključiti da povećano uzimanje tog vitamina ima preventivnu i terapijsku vrijednost.
Irwin Stone (1972) objavio je о tomu vrlo zanimljivu raspravu dajući reference о literaturi.
Rane do kojih dolazi pritiskom (nagnječenja, čir, dekubitus) su čirovi koji prekrivaju okolinu istaknutih dijelova kosti. One nastaju pritiskom koji traje duže vrijeme, a potječe od kreveta, invalidskih kolica i slično. Ti čirovi muče paraplegičare i ostale hendikepirane osobe, vrlo su nezgodni i često je potreban kirurški zahvat.
Burr i  Rajan su  1972. g. objavili svoja opažanja na 91 paraplegičaru i 41 kontrolnoj osobi (pacijenti bez nagnječenja). Obje skupine, pacijenti s  nagnječenjima i kontrolne osobe, bile su podijeljene u četiri podskupine (muškarci, žene, pušači i nepušači). U svakoj od tih četiriju podskupina koncentracija C-vitamina u leukocitima bila je viša u kontrolnih  osoba, nego u  pacijenata s nagnječenjima. Koncentracija je također bila niža u pušača  nego u nepušača.
 Taylor i suradnici objavili su 1974. g. rezultate dvostruko slijepoga kontroliranog eksperimenta na 20 pacijenata s  kirurškog odjela koji su imali  nagnječenja. Desetero pacijenata, odabranih nasumce, dobivalo je po 1 g C-vitamina na dan, a  preostalih desetero placebo. Nakon mjesec dana  opaženo je da se površina nagnječenja pacijenata koji su dobivali  vitamin  С smanjila 84% a šestero  ih je potpuno izliječeno. To  smanjenje u pacijenata s placebom iznosilo je 43%, a troje je bilo potpuno izliječeno.  Istraživači su zaključili da 1 g C-vitamina na dan ubrzava liječenje  nagnječenja te da su njihovi rezultati statistički  vrlo signifikantni. Veće doze bile bi još djelotvornije.

OPEKLINE

Prije više od 30  godina bilo je objavljeno da su C-vitamin i ostali vitamini u večim dozama vrlo korisni u tretmanu opeklina (Brown,  Farmer i  Franks, 1948; Klasson, 1951; Yandell, 1951). Zapravo je potpuno razumno očekivati da će C-vitamin pomagati i ubrzavati zacjeljivanja opeklina  jer je potreban za sintezu kolagena, najvažnijeg sastojka  kože i  ožiljnog  tkiva. Istraživači su obično propisivali  oko 2g C-vitamina na dan,   oralno ili intravenoznom infuzijom,  i stavljali obloge od 5-10  postotne otopine vitamina C. Udio ostalih vitamina bio je: 20.000 IJ vitamina A, 20-50 mg vitamina Bj, 20 mg vitamina Bj, 150-200 mg niacina, 2000 IJ vitamina D i 1  mg vitamina К.
Odlični rezultati  postignuti  su liječenjem opeklina oralnom i lokalnom primjenom E-vitamina (Shute i Taub,  1969). Vitamin E je također koristan u prijetvorbi keloida (čvrstih nepravilnih izraslina na opečenoj koži što nastaju pretjeranim stvaranjem ožiljnog tkiva)  u normalnu kožu.
Dodatni C-vitamin pridonosi prevenciji i  oporavku  od čirova  želuca i zacjeljivanju rana i opeklina. Ustanovljeno je da su male dnevne doze od 1 g vrlo djelotvorne, a optimalne količine,  nekoliko grama na  dan, vjerojatno su još djelotvornije.
Pravilno uzimanje  vitamina  С može  spriječiti mnogo patnji i  spasiti bezbroj života. Sječam se da sam prije pedeset godina upitao jednog od svojih postdiplomskih studenata о  zdravstvenom stanju njegova oca, koji je prije nekog  vremena bio na abdominalnoj  operaciji. Odgovorio je da mu otac zdravstveno propada (zapravo on je nedugo zatim umro), jer kirurška rana nikako da zacijeli.
Nema dvojbe da je patio od manjka vitamina C. Zao mi  je što tada nisam dovoljno znao о C-vitaminu, jer bih tom čovjeku preporučio da uzima taj i ostale vitamine. Sad, nakon  pedeset godina, ne može i ne smije biti izgovora da se kirurškom pacijentu ne daje dostatno C-vitamina.

21. srp 2012.

STATIN SIDE EFFECTS




Dear statin victims:

A deadly drug is being prescribed to 200 million people.

A new book contains indisputable proof that statins are fungal toxins 
that kill cells by blocking DNA and cell replication. This direct effect 

develops into "side effects".

Statins cause cholesterol to leave the blood and enter cells. This 
can also be deadly to cells, organs and the body.



Statin developers knew that statins were toxic to normal cells many years before the FDA approved them in 1987. The lies, corruption 
and conspiracy that brought them to market is ALL explained (names, dates, faces and places). 


Physicians can be held responsible for malpractice for prescribing statins. Ignorance is not an acceptable defense.


Get informed. Then bring this book to your attorney if you have been injured.Big tobacco lost civil suits for FAILURE TO WARN and FRAUD.  If you 
were warned that statins would block your normal cells from replicating, would you have taken them? 
Click the book cover (below) for excerpts from "How Statins Really Lower Cholesterol And Kill You One Cell at a Time":


Sincerely,

Hannah Yoseph, MD













Izvor:
http://statinsideeffects.webs.com/

15. srp 2012.

Mozeli se izlijeciti MS?

Pogledaj video:
http://www.kostdoktorn.se/kan-man-bota-ms-med-riktig-mat/


Preporucuje se uzimanje vise D-vitamina 

Izvor:


Margarin - izbjegavajte pod svaku cijenu!


















Margarin se na svjetskoj sceni pojavio 1869. godine, konstruiran kao jeftina zamjena za maslac za radničku klasu. Margarin međutim nema ništa zajedničko s maslacem. Otkako je ratarstva na zemlji čovjek je koristiomaslac koji je jedna prirodna, hranjiva i zdrava namirnica. Margarin je nešto sasvim drugo, jedan potpuno neprirodan, nejestiv i štetan proizvod koji se nikako ne bi trebao nazivati - namirnicom.


            Margarin se proizvodi od biljnih ulja. Visoka temperatura u procesu prešanja ulja uništava u njima antioksidante te nastaju slobodni radikali koji mogu izazvati velika oštećenja u stanicama i povećati rizik od raka. Zatim se na brutalni kemijski način ulja stvrdnjavaju, postupkom hidrogenacije ili promjenom masnih kiselina. U ovim postupcima koriste se opasne kemikalije čiji se ostaci nalaze u gotovom proizvodu na policama naših prodavaonica.



            Veliki je problem što i hidrogenizacija i promjena masnih kiselina dovode do toga da se molekule masnoće mijenjaju u takve oblike kojih uopće nema u prirodnim masnoćama i potpuno su nepoznate našem metabolizmu. Masnoće grade staničnu stijenku koja je po Bruce Liptonu, međunarodno poznatom naučniku sa područja stanične bilogije, glavni dio stanice jer omogućuje komunikaciju stanice s okolišem. Ako se u nju ugrade neprirodne masnoće iz margarina ona ne radi na normalan način.  

U postupku hidrogenizacije ulje se obrađuje vodikom uz pomoć nikla kao katalizatora. Uslijed ovog procesa dolazi do stvaranja trans-masnoća za koje je dokazano da su vrlo štetne za zdravlje. Industrijske trans-masnoće povećavaju rizik od dijabetesa, raka, srčano-žilnih bolesti te oštećenja fetusa. Osim u margarinu, nalaze se i u mnogim vrstama kupovnih peciva, keksa i kolača, sladoleda, čokolade i čipsa.

            Promjena masnih kiselina znači da se molekule masnoće razbijaju pa se ponovo spajaju po načelu slučajnosti uz pomoc natrij-metilata. Ovdje se ne stvaraju trans-masnoće ali masnoće koje nastaju potpuno se razlikuju od prirodnih masnoća i našem su organizmu neprepoznatljive. Kako masnoće sudjeluju u cijelom nizu važnih biokemijskih procesa u tijelu, tako ove izobličene masnoće izazivaju razne poremećaje i dovode do bolesti. Npr. stvrdnuto palmimo ulje (čest sastojak u margarinima) može pridonijeti stvaranju tromboze (stvaranju ugrušaka u krvotoku).

            Ovakvim prelaskom u čvrstu konzistenciju ulja se užegnu i toliko smrde da se ovo mazivo (budući margarin) mora isprati parom. Uz pomoc kaustične sode i kemijskih sredstava za izbjeljivanje ovaj se proizvod izbjeljuje kako potrošaci ne bi vidjeli njegovu ružnu sivu boju. Ako je išta vitamina i minerala preostalo nakon stvrdnjavanja ulja, ovaj zadnji proces ispiranja i izbjeljivanja ih potpuno uništava. Ostaje jedna bezlična masa kojoj se na kraju dodaje umjetni okus i boja maslaca.

            Ostaci sljedećih opasnih kemikalija mogu se naći u gotovom proizvodu – margarinu:

  • ekstrakcijski benzin heksan, u određenoj količini eksplozivan, oštećuje živce
  • aceton, zapaljiva tvar, štetan za mozak i živce
  • fosforna kiselina, jaka i opasna kiselina
  • kaustična soda
  • metal nikal kao katalizator kod hidrogenizacije
  • metanol (stvara se od natrij-metilata kod esterifikacije)
  • izbjeljujuća sredstva
  • PHA poliaromatski ugljikovodici (jedna od najjačih kancerogenih tvari)
Dio se ovih kemikalija koristi u procesu proizvodnje, a dio se stvara kao rezultat kemijskih reakcija u tom procesu. Jedan dio kemikalija dolazi čak s brodova za transport sirovina, jer se u istim tankovima prevoze kemikalije (npr. razna kemijska otapala) i ulja od kojih se pravi margarin. Sve više znanstvenih studija pokazuje vezu između konzumacije margarina i alergija, ekcema, astme, alergijskog začepljenja nosa i ulceroznog kolitisa kod djece.

            Kako margarin sadrži previše omega-6 masnoća iz biljnih ulja, time doprinosi neravnoteži između naše konzumacije za život važnih skupina masnih kiselina, omege-3 i omege-6. Neravnoteža između ovih dvaju masnoća uobičajena je upravo zbog prevelikog unosa omege-6 koja se nalazi u velikom broju industrijski obrađenih namirnica i biljnih ulja, dok omegu-3 nalazimo samo u plavoj ribi, mesu životinja koje prirodno pasu i jajima kokoši koje se slobodno kreću i same nalaze svoju hranu. Ova neravnoteža (višak omege-6) izaziva upalne procese u tijelu te je uzročnik mnogih kroničnih bolesti modernog čovjeka.

            Margarin je potpuno neprirodan proizvod prepun opasnih kemikalija brutalno manipuliran na molekularnoj razini te sadrži masnoće strane ljudskom organizmu. Jedan moj kolega je nedavno napravio eksperiment i ostavio jedan poveći komad margarina i isti toliki komad maslaca vani u prirodi. Maslaca je vrlo brzo nestalo, jer je postao hrana raznim mravima, i drugim kukcima te brojnim mikroorganizmima koji se nalaze u prirodi. Margarin je mjesecima ostao netaknut. Nijedno živo biće nije toliko glupo da jede ovo mazivo osim čovjeka.

            Naravno, proizvođači margarina vam ništa od ovoga neće priznati jer su u pitanju ogromne, milijunske zarade. Biljna ulja koja se koriste za proizvodnju margarina su bagatelno jeftina pa se ovi proizvodi jako isplate. U Švedskoj čak profesori pri "Livsmedelsverket" (Državna služba za prehrambene artikle) primaju dodatne plaće od margarinske industrije kako bi promovirali ovo nejestivo mazivo kao super zdrav proizvod. Nažalost, novac upravlja svijetom i ljudima, ali polako će se i to promijeniti. Moć je ipak u rukama potrošača jer svaki pojedinac odlučuje gdje će uložiti svoj novac i hoće li biti potrošač ili - žrtva. Zato kupujte maslac, a margarin izbjegavajte pod svaku cijenu!


Izvor:
http://istineilaziohrani.blogspot.se/2010/05/margarin-izbjegavati-pod-svaku-cijenu.html

Dijabetes - secerna bolest






















Iako se tvrdi da biomedicinsko znanstveno istrazivanje napreduje 
velikim koracima, kronicne zapadnjacke bolesti sire se svijetom. 
Radi se o bolestima kao dijabetes, pretilost, srcane bolesti, 
osteoporoza, rak, reumatske bolesti, psorijaza, demencija, astma 
i alergije. Zbog rastuceg broja oboljelih ukazuje se sve veca potreba 
za ozbiljnim sagledavanjem znacaja evolucije, prehrane i naseg 
okruzenja na razvoj ovih bolesti. Nazalost zdravstvo u zapadnim 
zemljama se najvise oslanja na lijekove a sto se tice prehrane 
pacijentima se savjetuje da i dalje jedu istu onu hranu koja 
pogoduje razvoju ovih bolesti.

Srecom ”obicni” ljudi pocinju sve vise shvacati kako je ovo sve 
skupa povezano. Oni koji prestanu slijediti sluzbeno vazece 
prehrambene smjernice dozivljavaju najcesce poboljsanje 
svog zdravstvenog stanja. Oni koji jos nisu oboljeli osjecaju 
se puno bolje, oboljeli postaju manje bolesni a u mnogim 
slucajevima i potpuno zdravi.

Metoda kojom se dijabeticarima tip 2 moze pomoci da budu 
zdraviji a cesto i izlijeceni je vrlo jednostavna. U Svedskoj 
veliki broj dijabeticara radi upravo suprotno nego sto im 
savjetuju zdravstveni autoriteti: smanjuju unos ugljikohidrata, 
povecavaju unos prirodnih masnoca i zadrzavaju normalan
unos proteina. Ovo dovodi do smanjenja secera u krvi, 
smanjenja potrebe za inzulinom te do normaliziranja 
krvnog tlaka i masnoca u krvi. Tijelo se jednostavno 
vraca u ravnotezu. Pitanje je zasto se ove jednostavne 
mjere tako tesko probijaju unutar okvira javnog zdravstva?

Za dijabeticare vaze iste prehrambene smjernice kao i za 
zdrave: najvise 10% kalorija iz zasicenih masnoca, a 50-60% 
kalorija iz ugljikohidrata. Ugljikohidrati su lanci molekula 
secera koji se u probavnom traktu brzo razgradjuju u 
glukozu i podizu secer u krvi. Dijabetes tip 2 je ”secerna bolest”, 
koja nastaje kad se tijelo vise ne uspijeva na normalan nacin 
rijesiti viska secera u krvi, uslijed dugotrajnog i pretjeranog 
unosa ugljikohidrata (secera). Paradoksalno je da se 
dijabeticarima preporucuje da jedu najvise onoga sto im 
najvise podize secer u krvi, sto najvise pridonosi poremecenim 
masnocama u krvi, sto najvise stimulira apetit i time smanjuje 
mogucnosti oboljelog da izgubi na tezini, kad je zapravo cilj 
smanjiti secer i masnoce u krvi i smanjiti tezinu (posto su 
dijabeticari tip 2 najcesce i pretili).

”Zapadnjacka bolest” ili metabolicki sindrom podrazumijeva 
”faktore rizika” kao povisen secer u krvi, povisen krvni tlak, 
poremecene masnoce u krvi i pretilost. Sto se ima vise ovih 
poremecaja to je veci rizik od srcanog udara. Oboljelima se 
prepisuje cijeli niz lijekova za snizavanje secera, tlaka i masnoca 
u krvi cime se ove vrijednosti dovode u ”normalu” ali to samo 
prikriva simptome bolesti. Poviseni secer, tlak i masnoca u 
krvi te pretilost nisu sami po sebi neka bolest, nego su to 
pokazatelji poremecenog metabolizma u tijelu. Umjesto da se 
pronadje uzrok poremecaju te poduzmu mjere za uklanjane 
tog uzroka, ovi faktori rizika se snizavaju pomocu lijekova da 
bi usli u ”granice normale”. Kako se zna da je uzrok dijabetesa 
tip 2 i metabolickog sindroma pretjerani unos secera, prvi 
korak za lijecenje ove bolesti bi trebalo biti ogranicavanje 
unosa secera (ugljikohidrata) u organizam.

Brojne znanstvene studije pokazale su da prehrana sa niskim 
udjelom ugljikohidrata (low carb) daje bolje rezultate kod 
dijabeticara tip 2 nego standardna prehrana. Pokazano je 
poboljsanje vrijednosti secera u krvi, poboljsanje masnoca u 
krvi, smanjena potreba za lijekovima i gubitak prekomjerne 
tjelesne tezine. Usprkos svemu ovome, dijabeticarima se i dalje 
preporucuje prehrana siromasna masnocama i bogata 
ugljikohidratima, koja im podize secer u krvi i cini ih jos 
bolesnijima. Ovo takodjer povecava rizik za srcani udar, 
sljepocu, amputacije, dijalizu i druge komplikacije kod dijabetesa.


Ovo se prije sve znalo i lijecnici su ”secernim bolesnicima” 
uvijek propisivali dijetu sa niskim udjelom ugljikohidrata, 
sve dok u drugoj polovici proslog stoljeca nisu nastale 
”nove prehrambene smjernice”. 1966. godine je Peter 
Cleave, bivsi lijecnik britanske mornarice, napisao knjigu 
The Saccharine Disease (moze se citati na internetu)
U knjizi se opisuje kako su pretilost, dijabetes, srcane 
bolesti, karies i zucni kamenac bili potpuno nepoznati 
kod skupina naroda koji nisu imali pristup zapadnjackon 
nacinu prehrane. Kad su ovi narodi poceli konzumirati 
secer i bijelo brasno poceli su obolijevati od ovih bolesti.

Dijetisti preporucuju dijabeticarima prehranu koja im 
podize secer u krvi, pa kad se pacijentima usprkos uzimanju
 lijekova podignu vrijednosti metabolickih ”pokazatelja” - 
tlaka, secera i masnoce u krvi, onda lijecnik prepisuje vece 
doze lijekova. Lijecnik je strucnjak za lijekove ali malo zna 
o prehrani. Dijetist je strucnjak za prehranu ali malo zna 
o lijekovima. Usprkos strucnosti i iskustvu cini se da ni 
jedan ni drugi nemaju cjelovitu sliku o djelovanju prehrambenih 
namirnica na metabolizam i hormone u tijelu.

Moderno istrazivanje se usmjerilo da nadje tzv gene bolesti. 
Ali zapravo nema vecih gresaka na genima koje smo naslijedili 
od nasih predaka. Problem je sto ti geni nisu prilagodjeni ovako 
velikoj kolicini secera i skroba u prehrani koja se danas 
preporucuje i konzumira. U znanstvenim krugovima se 
zna da nije bas dobro da se ove stvari saznaju, zato sto 
veci dio troskova istrazivanja pokriva industrija. A sistem 
kakav trenutno jest je vrlo isplativ za industriju lijekova jer 
se ovi lijekovi uzimaju dozivotno.

Lijecnici, dijetisti i znanstvenici u Svedskoj (a pretpostavljam 
da je tako i u drugim zemljama jer ovo je globalna stvar) koji 
se bore da dokazu kako se mnoge od danasnjih modernih 
bolesti lijece promjenom nacina prehrane, nailaze na otpor, 
ismijavaje i vrijedjanje, iz jednostavnog razloga sto su 
prijetnja postojecem sistemu. Ipak se vrijeme promjena 
osjetno priblizava. Medju ljudima se sve vise siri svijest o 
znacenju pravilne prehrane za zdravlje pa se moze ocekivati 
da ce taj pokret utjecati na establishment i industriju u smislu 
da se daju istinite informacije i prehrambene smjernice, kao i
 da se covjeku omoguci zdrava i prirodna prehrana.

*Na slici Lars-Erik Litsfeld na omotu svoje nove knjige 
Dijabetes – ne hvala. LCHF vodic i kuharica za vas koji ne 
podnosite secer. 2007. godine napisao je svoju prvu knjigu 
Fettskrämd (U strahu od masnoca) u kojoj je opisao svoj 
put od pretilog dijabeticara tip 2 do zdravog covjeka normalne 
tjelesne tezine. Njegova metoda se sastojala u tome sto je poceo 
raditi sve obrnuto od onoga sto su mu lijecnici savjetovali. 
Ova njegova knjiga je mnogima otvorila oci.

Izvor:

Pire od karfiola i brokule






Sastojci: 
1/2 glavice karfiola
1/2 glavice brokule
ca 150 g Feta sira
Tecnog slaga za vrhnje oko 3 kasike (vidi koji slag pod oznakom "prakticni savjet")
Puter po zelji
Sol i biber 

Uradi ovako: 
Skuhaj karfiol i brokulu u soli i vodi. Iscijedi vodu i stavi karfiol i brokulu u multipraktik, dodaj puter, feta sir i tecni slag. Testaj omjer sastojaka tako da bude kao pire. Zacini po zelji sol i biber. Pazi da ne presolis jer je feta sir slan.

Vrlo jednostavno i ukusno a nema u sebi ni skroba, ni secera ni brasno, tj. stetnih sastojaka.

Izvor na svedskom jeziku:
prevela Dinka Hodzic

8. srp 2012.


LCHF-TORTA SA MALINAMA
Pod od bademovog ili ljesnikovog brasna:
100 g ljesnjaka ili badema (1,75 dl)
3 bjelanca
Cokoladna krema:
180 g tamne cokolade ( 80% kakao)
170 g tecnog slaga (ca 2 dl, Brzo i fino ili Z´bregov, procitaj sadrzaj jer biraj samo taj sto ima 36-40 % masnoce, obicno ima malo zgusnjivaca karagenan i nista vise)
1 jaje
70 g slaga (skoro 1 dl)
Maline i slag
Uradi ovako:
Pod:
Samelji bademe ili ljesnjake u mixeru ili elektricnom mlinu za kafu. Umuti bjelancad da bude cvrst snijeg i sastavi pazljivo sa mljevenim bademima/ljesnjacima. Prespi sve zajedno u okrugli kalup za pecenje po mogucnosti da se moze rastaviti dno od strana. Moze se staviti papir za pecenje na dno kalupa ili samo namazati puterom i isto po zelji posuti malo kokosa.
Peci na 175 stepeni oko 10-15 minuta. Pod treba biti cvrst. Uradi kremu od cokolade dok se kolac pece.
Cokoladna krema:
Prokuhaj 170 g slaga, stavi cokoladu i pusti da se istopi uz pazljivo mijesanje. Posebno pomijesaj 70 g slaga i 1jaje u jednoj zdjeli. Kad se mjesavina slaga i cokolade ohlade saspi u mjesavinu jajeta sa slagom i promijesaj.
Smanji rernu na 160 stepeni. Saspi smjesu u kalup preko ispecenog poda i peci jos 20-25 minuta, ili dok se krema ne ucvrsti. Moze da bude malo meksa u sredini.
Izvadi kolac iz rerne i pusti da se skroz ohladi. Pazljivo nozem odlijepi kolac sa strane i odvoji stranice, skloni eventualno papir za pecenje sa dna.
Serviraj sa malinamai umucenim slagom!
Nasla sam recept na svedskom, na facebooku, evo adresa:
http://www.facebook.com/groups/229006743846710/

Ovsene (LCHF) lepinje






Potrebno je za 4 lepinje:
  • 120g ovsenih mekinja dodatno usitnjenih u mlinu
  • 2 veća jajeta
  • 300g mladog kravljeg sira (može bilo koji sir)
  • malo soli 
  • 1 kašičica praška za pecivo (već duže vreme koristim Alnaturin iz DM-a)

Priprema:

Usitniti dodatno ovsene mekinje da bi što više ličile na brašno, pa pomešati sa praškom za pecivo. Sir izgnječiti viljuškom što sitnije, posoliti ako nije dovoljno slan. Umešati viljuškom jaja, a zatim dodati ovsene mekinje pa dobro sjediniti kašikom. Na manji pleh staviti papir za pečenje pa kašikom sipati smesu. Ostaviti razmak jer lepinje narastu. Rukama oblikovati u plehu lepinje. Smesa nije mnogo lepljiva, ne treba ekstra brašna od mekinja niti kvašenje ruku i slično.
Lepinje peći 20min na 180°C ili malo duže dok ne poprime boju kao sa fotografije iznad. Unutra će biti malo vlažnjikave, ali to tako treba.

Додајте натпис

Usitnjene mekinje



Smesa ne baš lepog izgleda ali puna ukusa

Lepinje se mogu konzumirati umesto hleba ili iskoristiti za sendvič, a možda i za neku pljeskavicu. :D

Izvor:

1. srp 2012.

PŠENICA, OPASAN UZROK BOLESTI


Najveći uzročnih kroničnih bolesti, posebno u drugoj polovini života, je stanična glad. Ubrzava starenje, intoksikaciju, opstipaciju, gojaznost, alergije, upale, degeneracije tkiva i dr. Svakodnevno smo na udaru slobodnih radikala, toksina iz obrađene hrane, nezdravih masnoća, zagađenja, kućanskih i drugih kemikalija, stresa.
PšenicaKoliko god da pojedemo,u ovakvim uvjetima, stanice ostaju gladne, bilo da je razlog prazna hrana ili toksičan probavni sustav. Tijelo i dalje žudi za hranom, a mi ga, ne razmišljajući, ponovo trpamo sa istim praznim namirnicama, koje ono kao smeće odlaže u masne naslage. Rezultat je loša međustanična komunikacija, neravnoteža svih sustava, stanice polako umiru što ubrzava starenje i bolest. Mi pretili, a tijelo nam umire od gladi. Malo ljudi razmišlja o problemima staničnog gladovanja tj. malo pažnje se posvećuje kvaliteti onoga što se jede, dok se više gleda na kvantitetu.

Pošast današnjice postaje gojaznost. Iako ljudi unose u svoj organizam velike količine hrane, njihove stanice mogu gladovati pa se javlja umor, slabost, opće loše osjećanje...Makro- (bjelančevine, ugljikohidrati, masti) i mikronutrienti (vitamini i minerali) se ne apsorbiraju u dovoljnoj mjeri. Prvenstveno se to odnosi na esencijalne aminokiseline (ima ih 8, plus 2 uvjetno esencijalne), koje se u organizmu ne mogu sintetizirati nego se moraju unijeti putem hrane.

U sveopćoj konfuziji, zaista bi briga o kvalitetnoj prehrani i zdrav probavni sustav trebali biti na prvom mjestu. No, namirnice koje su nam uvijek dostupne, a k tome su još i primamljive za naša osjetila, su nažalost rafinirane, pune aditiva, sa  prekomjernim količinama šećera ili soli, pune nezdravih ulja, bez ikakve nutritivne vrijednosti.  Od takve hrane, osim što se nismo nasitili, tijelo nam postaje kiselo, te podložno razvoju loših bakterija, upalnih procesa i raznih bolesti. Kiselosti pridonosi i stres ako mu dopustimo da dominira našim životima, pa i prekomjerni treninzi i prekomjerno vježbanje.

Ne treba zanemariti niti otrovne odnose, koji nas truju sa toksičnim emocijama. Promjena životnog stila, emocionalni zaokret, je često dobar početak. Osim toga trebamo uspostaviti nova pravila prehrane, izbaciti loše namirnice, a posebno pripaziti da izbacimo one na koje smo moguće alergični, ali prije svega nam je potrebna detoksikacija, jer ako smo puni smeća tijelo će teško iskoristiti hranjive tvari, pa koliko god naša prehrana bila zdrava i puna hranjivih sastojaka. Detoksikaciju treba uraditi na bilo koji način.

Prvo treba piti dovoljno vode dnevno. Voda će vam, u većini slučajeva, učiniti mnogo bolju detoksikaciju nego biljni čajevi. Većina će uzeti i piti čaj, a neće paziti na hranu, koja bi mogla biti uzrokom zatvora, niti će recimo vježbati, znojiti se. Ako želite da vaš detoksikacijski program bude učinkovit, treba početi s naglaskom na zatvor, siromašnu hidratacija, skraćeno disanje i nedostatak vježbe.

Zdrave bakterije u crijevima su od vitalnog značaja, jer one njeguju probavni trakt i osiguravaju redovito pražnjenje crijeva. Kada zdrave bakterije nestanu, zatvor postaje problem. Nažalost, antibiotik terapija, koja može spasiti život, može uništiti populaciju zdravih bakterija u crijevima dovesti do kronične infekcije, pa i neravnoteže u crijevima, koja nastaje kada loši mikroorganizmi brojno nadmaše dobre.

U cilju održavanja zdrave crijevnu floru, bitno je koristiti probiotičke dodatke. Probiotici (zdrava mikroflora) su ključ našeg dugoročnog zdravlja, jer pomažu probavu i asimilaciju nutrijenata i potiču asimilaciju hranjivih tvari. Probiotici pomažu u održavanju dobre tjelesne težine, utječu na kosu da raste duga i sjajna, pomažu liječenje akni, sprječavaju bore i čuvaju tonus kože.

Sve dobro i loše započinje u crijevima. Ogledalo našeg zdravlja je naš probavni sustav.Predivna koža i zdrav probavni sustav su izravno povezani. Ako nam je dobar balans zdravih bakterija, naša koža će biti svježa i čista. Zdravlje kože počinje i završava u probavnom traktu.  Uzrok gotovo svih naših tegoba je u onome što jedemo i u našim crijevima. Kao i pluća ili koža, probavni trakt je sustav koji je namijenjen da zaštiti naše tijelo od vanjskog utjecaja. Kada sluznica probavnog trakta postane propusna, to znači da se događa nekoliko stvari: zaštitna sluz koja oblaže probavni trakt je tanka i istrošena, malo je korisnih bakterija, prisutna je kronična upala što je izazvalo alarm kao upalni odgovor kroz cijelo tijelo, a čestice hrane i kemikalije možda cure u krvotok.

U nekoliko proteklih godina, istraživanja su pronašla vezu između dijabetesa i crijevne propusnosti i crijevnih bakterija. Ispada da loša mikroflora u probavnom traktu, te oštećena crijevna sluznica, može igrati značajnu ulogu u razvoju dijabetesa. Dobre bakterije u crijevima pomažu probaviti hranu i proizvesti određene vitamine, a loše mogu biti uzročnici upale koja se širi cijelim tijelom, dovodeći tijelo u opasnost ozbiljnih stanja kao što je dijabetes.

Ono što je potvrđeno do sada je da uporaba antibiotika, toksini iz okoliša i mnogi lijekovi na recept, mogu učiniti dosta štete na sluznici crijeva i promijeniti odnos mikrobnih stanovnika u crijevima. Ove promjene ne samo da utječu na probavu, nego mogu imati sustavno loš učinak na cijelo tijelo.

Unutarnji eko sustav treba njegovati i vratiti mu imunološki balans.

Obnoviti probavni sustav s korisnim bakterijama. Dobre bakterije mogu se naći u fermentiranim namirnicama i probiotičkim napicima i proizvodima.

Treba izbjegavati namirnice koje mogu izazvati autoimune reakcije, a najčešći i najpodmukliji krivac odgovoran za imuni odgovor je pšenični gluten.

Kruh sadrži gluten, protein koji se nalazi u pšenici, ječmu, raži, piru, kamutu i zobi. Skriven je u pizzama, tjestenini, kruhu, pecivima i većini pakirane procesirane hrane. Ono što većina ljudi ne zna je da gluten može izazvati ozbiljne zdravstvene komplikacije. Može se biti u opasnosti, čak i bez jakih simptoma celijakije. Daleko više ljudi ima glutensku osjetljivost nego što se misli, pogotovo oni koji su kronično bolesni. Mislilo se da je problem glutena ili celijakije ograničen samo na djecu, a sada znamo da to mogu biti i stariji. Glutenska osjetljivost je zapravo autoimuna bolest koja stvara upalu u tijelu, sa širokim rasponom djelovanja na svim organskim sustavima, uključujući mozak, srce, zglobove, probavni trakt, i još mnogo toga. To može biti jedini uzrok za mnoge bolesti.

Kako riješiti bolesti uzrokovane glutenom? Potrebno je liječiti uzrok, a ne simptome.

Zdravstveni problemi uzrokovani glutenskom osjetljivosti nema koristi tretirati s lijekovima. Rješenje je u uklanjanju 100 posto glutena iz prehrane.

Jedini način da saznate, je li to i vaš problem, je da, za neko vrijeme, eliminirate sve sa glutenom, na primjer 2 do 4 tjedna i vidjeti ćete kako se osjećate. Trebate izbaciti sljedeće namirnice: ječam, raž, zob, pir, kamut, pšenicu, (pogledajte na www.celiac.com za potpuni popis namirnica koje sadrže gluten, kao i često iznenađujuće i skrivene izvore glutena.) Morate ukloniti 100 posto glutensko iz prehrane, bez iznimke, bez skrivenih glutena, pa niti jedan mrvica kruha. Onda počnite opet sve jesti vidjet ćete što se događa. To će vas naučiti bolje nego bilo koji drugi test.

Uklanjanje ove podmukle substnace iz prehrane, će vam pomoći postići jarko zdravlje.Ne-glutenske žitarice koje možete uvrstiti u prehranu su: amarant, quinoa, riža, proso, teff, kukuruz, heljda, chia (Salba).

Gluten, kao i sve druge namirnice na koje smo alergični potiče upalu. Kada se događa sustavna upala imuno sustav je duže vrijeme uključen, što pridonosi neuro degeneraciji. Kemijski glasnici koji komuniciraju upalni signal putuju po cijelom tijelu. Probavni sustav se preslikava na središnji živčani sustav, tako kada su epitelne stanice probavnih zidova upaljene, epitelne stanice mozga će također postati upaljene.

Potrebno je sve namirnice za koje se zna da generiraju upalu ukloniti i zamijenite sa namirnicama korisnim za mikrofloru. Nakon svega što smo saznali uopće, možemo zaključiti da bi bez pšenice, mlijeka i šećera, bili puno zdraviji. No, ono što je postala nužnost su dodaci prehrani, koji kvalitetno hrane naše stanice i omogućuju zdrav i uravnotežen život. Važan je odabir dodataka prehrani jer samo oni prirodni, izbalansirani na optimalan način, će omogućiti organizmu da normalno funkcionira.Postoji izreka da ljepota dolazi iznutra. Kada je organizam očišćen, a stanice  kvalitetno nahranjene, naše tijelo je kao dobro ugođen instrument. To se očituje boljim izgledom, većim samopouzdanjem i većom ukupnom energijom.

Da li je gluten  iz pšenice velika opasnost za  naše zdravlje? Da, gluten je pravi problem. No, nije samo gluten.

U stvari, postoje tri glavna skrivena problema u pšenici i pšeničnim proizvodima, a ne samo gluten, iako je on zajedno sa šećerom u svim njegovim oblicima, glavni uzročnik za gojaznost, dijabetes, bolesti srca, rak, demenciju, depresiju i mnoga druga moderna zla.

To je razlog zašto je sada 30% više pretilih nego pothranjenih u svijetu, i zašto je globalno kronični prehrambeni stil života prešao u bolest koja ubije dva puta više ljudi nego sve zarazne bolesti. Ova nezarazna kronična bolest stajat će globalno gospodarstvo 47 trilijuna dolara u idućih 20 godina.

Nažalost, uzročnik ovog tsunamija kroničnih bolesti je naša najdraža osnovna namirnica u prehrani kruh, pšenica i svi pšenični proizvodi skrivene u svemu od juha do votke, ruža, ljepila na koverti.
Najveći problem je pšenica, glavni izvor glutena u našoj prehrani. No, pšenica nam nudi bijedu kroz mnoge mehanizme, a ne samo kroz gluten!
Povijest pšenice paralela povijest kronične bolesti i pretilosti širom svijeta.
Supermarketi danas sadrže pune zidove polica sa pšenicom i kukuruzom prerušeni u doslovno stotine tisuća različitih prehrambenih proizvoda.
Skrivene komponente pšenice potiču debljanje i bolesti. Ovo nije pšenica koju je vaša prabaka koristila za ispeći kruh. To je FrankenWheat - znanstveno projektiran prehrambeni proizvod razvijen u posljednjih 50 godina.

Ova nova moderna pšenica ima tri sastojka koja potiču pretilost, dijabetes, bolesti srca, raka, demenciju i drugo.
  1. Posebni škrob - Super amilopektin koji služi za super tov.
  2. Poseban oblik glutena koji jako potiče infekcije.
  3. Poseban oblik droge, koja je uzročnik ovisnosti i sve više potiče želju  za jelom.
1. Posebni škrob

Biblija kaže: "Kruh naš svagdašnji daj nam danas". Jesti kruh je gotovo vjerski zapovijed. Ali to je sigurno povezano sa biblijskom pšenicom naših predaka, što moderni ljudi nikada nisu jeli. Umjesto toga, jedu patuljastu pšenicu, proizvod koji je stvoren genetskom manipulacijom i hibridiziranjem, kratki, čekinjav, izdržljiv, sa visokim prinosom, ali sa mnogo većim količinama škroba i glutena i sa mnogo više kromosoma.
Čovjek koji je osmislio ovu modernu pšenicu dobio je Nobelovu nagradu - on je obećao da će hraniti milijune gladnih diljem svijeta. To je i učinjeno, ali je uz to svijet dobio milijune debelih i bolesnih.
Prva velika razlika ove patuljaste pšenice je da sadrži vrlo visoke razine posebnog škroba koji se zove amilopektin A. Tako smo dobili veliki Fini kruh.
Sada će dvije kriške kruha od cjelovitog pšeničnog brašna povisiti šećer u krvi više nego dvije žlice stolnog šećera.
Ovdje nema razlike između cijele pšenice i bijelog brašna. Najveća bezazlena prijevara javnosti je uključivanje "žitarica" u mnogu procesiranu hranu. Najbolji način za izbjegavanje namirnica koje su loše za vas je da ostanete daleko od hrane sa zdravstvenim tvrdnjama na naljepnici. Ona obično krije nešto loše.
Osobama sa dijabetesom, bijeli kao i kruh od integralnih žitarica povećava razinu šećera u krvi od 70 do 120 mg / dl tijekom početne razine. Znamo da hrana s visokim glikemijskim indeksom čini ljudima masnoće na trbuhu, što je skriveni okidač mnoštva upalu u tijelu, daje masnu jetru i cijelu kaskadu od pretilosti, pred dijabetesa i dijabetesa. Ovaj problem je glavni pokretač gotovo svih kroničnih bolesti.

2. Poseban gluten

Ne samo da ova patuljasta pšenica, FrankenWheat, sadrži opasni poseban škrob, ona također sadrži poseban gluten, što je mnogo vjerojatnije da će stvoriti alergije i infekcije u tijelu.
Gluten je ljepljivi protein pšenice od kojeg kruh dobro naraste i lijepo izgleda. Stara Einkorn pšenica sa malim brojem proteina glutena, najmanje vjerojatno je da će izazvati celijakiju i upalu. Nova patuljasta pšenica sadrži dvostruko više kromosoma i svi proizvodi od nje će najvjerojatnije uzrokovati celijakiju.
Gluten može izazvati upalu, pretilost i kronične bolesti.

Celijakija je autoimuna bolest koja pokreće upalne procese, otpornost na inzulin, što uzrokuje debljanje i dijabetes, kao i više od 55 drugih bolesti, uključujući autoimune bolesti, bolest iritabilnog crijeva, refluks, karcinom, depresije, osteoporoze.
Problem je čak i ako nemate dijagnosticiranu celijakiju, nego samo povišena antitijela. Većina liječnika će odbaciti glutensku osjetljivost ako nemate dijagnozu celijakije, ali novo istraživanje pokazuje da je to krivo. Rezultati celijakije su kada tijelo stvara antitijela protiv pšenice, ali postoji i druga vrsta glutenske osjetljivosti. To znači da ljudi mogu biti osjetljivi na gluten bez celijakije ili glutenskih protutijela i da imaju upalu i mnoge druge simptome.

Glikoprotein ili lektin (kombinacija šećera i bjelančevina) u pšenici zovemo pšenične klice gdje se agglutinin nalazi u najvišim koncentracijama i povećava upalu cijelog tijela. To nije autoimuna reakcija, ali može biti jednako opasna i uzrokovati srčani udar .
Prerađena hrana ima visoki glikemijski teret. Samo zato što je bez glutena, ne znači da je zdrava. Bezglutenski kolači i kolačići su još uvijek kolači i kolačići! Povrće, voće, grah, orašasti plodovi i sjemenke su sigurno sve bez glutena.
Pogledajmo to malo pobliže. Gluten, protein koji se nalazi u pšenici, ječam, raž, pir i zobi) mogu izazvati celijakiju, koji izaziva teške upale po cijelom tijelu povezuje se s autoimunim bolestima, poremećajem raspoloženja, autizmom, shizofrenijom, demencijom, poremećajima probavnog sustava, prehrambenim nedostacima, dijabetesom, rakom, i još.

Celijakija: Prvi problem glutena
Crijevne infekcije: Drugi problem glutena, jer povećan rizik nastaje kada gluten izazove infekciju koja se poput požara širi cijelim tijelom. To oštećuje sluznicu crijeva. 

Zašto je porast oboljenja od glutena u posljednjih 50 godina?

Zato što je patuljasta pšenica, koja se uzgaja zadnjih 50 godina, ima drugačiju kvalitetu i vrstu glutenskih bjelančevina, stvarajući mnogo veći sadržaj glutena i mnogo više od proteina glutena, koji uzrokuju celijakiju i autoimuna protutijela.
U kombinaciji sa štetom iz naše prehrane, okoliša, načina života, i korištenja lijekova, koju trpe naša crijeva, dogodila se odlična podloga za nepodnošenje glutena. Ovaj super gluten iz nove pšenice, kojemu je izložen naš imunološki sustav, prelazi njegove mogućnosti. Naš imunološki sustav reagira kao da je gluten nešto strano i pokušava ga eliminirati. Međutim, ova infekcija nije selektivna, tako da počne napadati naše stanice, što dovodi do diabesity i drugih upalnih bolesti.
Oštećenja gastrointestinalnog trakta od antibiotika, anti-upalnih lijekova popud Advila ili Alevea i kiselina u kombinaciji sa našim malim unosom vlakana, a visokim šećerom u prehrani, dovodi do razvoja celijakije i glutenske netrpeljivosti ili osjetljivosti. Zato ukidanje glutena i prehrambenih alergena ili osjetljivosti može biti moćan način da se spriječi toliko drugih kroničnih bolesti.

Super lijek droga

Ne samo da ova pšenica sadrže škrob i poseban gluten - što potiče debljanje i upale, nego ona također sadrži super lijek koji potiče glad i ovisnost.
Kada probava obrađuje bjelančevine pšenice se pretvaraju u kratke proteina, polipeptida "", pod nazivom "exorphins". Oni su poput endorfina i vežu se na opioidne receptore u mozgu, što potiče ovisnost kao i kod ovisnika heroina. Ovi proteini pšenice se apsorbiraju u krvotok i kreću pravo preko krvi prema mozgu. Oni se nazivaju "gluteomorphins" od "glutena" i "morfij".
Ovi super lijekovi mogu uzrokovati više problema, uključujući shizofreniju i autizam. Ali oni također mogu uzrokovati ovisnost u ponašanju u prehrani uključujući i žudnju i prejedanje. Čak i više alarmantna je činjenica da možete blokirati ove želju za jedenjem i zarazna prehrambena ponašanja i smanjiti unos kalorija, tako što za to koristimo isti lijek koji koristimo u hitnoj pomoći da blokira heroin ili morfij kod predoziranja, a zove naloxone.
Izvor: