8. srp 2012.


LCHF-TORTA SA MALINAMA
Pod od bademovog ili ljesnikovog brasna:
100 g ljesnjaka ili badema (1,75 dl)
3 bjelanca
Cokoladna krema:
180 g tamne cokolade ( 80% kakao)
170 g tecnog slaga (ca 2 dl, Brzo i fino ili Z´bregov, procitaj sadrzaj jer biraj samo taj sto ima 36-40 % masnoce, obicno ima malo zgusnjivaca karagenan i nista vise)
1 jaje
70 g slaga (skoro 1 dl)
Maline i slag
Uradi ovako:
Pod:
Samelji bademe ili ljesnjake u mixeru ili elektricnom mlinu za kafu. Umuti bjelancad da bude cvrst snijeg i sastavi pazljivo sa mljevenim bademima/ljesnjacima. Prespi sve zajedno u okrugli kalup za pecenje po mogucnosti da se moze rastaviti dno od strana. Moze se staviti papir za pecenje na dno kalupa ili samo namazati puterom i isto po zelji posuti malo kokosa.
Peci na 175 stepeni oko 10-15 minuta. Pod treba biti cvrst. Uradi kremu od cokolade dok se kolac pece.
Cokoladna krema:
Prokuhaj 170 g slaga, stavi cokoladu i pusti da se istopi uz pazljivo mijesanje. Posebno pomijesaj 70 g slaga i 1jaje u jednoj zdjeli. Kad se mjesavina slaga i cokolade ohlade saspi u mjesavinu jajeta sa slagom i promijesaj.
Smanji rernu na 160 stepeni. Saspi smjesu u kalup preko ispecenog poda i peci jos 20-25 minuta, ili dok se krema ne ucvrsti. Moze da bude malo meksa u sredini.
Izvadi kolac iz rerne i pusti da se skroz ohladi. Pazljivo nozem odlijepi kolac sa strane i odvoji stranice, skloni eventualno papir za pecenje sa dna.
Serviraj sa malinamai umucenim slagom!
Nasla sam recept na svedskom, na facebooku, evo adresa:
http://www.facebook.com/groups/229006743846710/

Ovsene (LCHF) lepinje






Potrebno je za 4 lepinje:
  • 120g ovsenih mekinja dodatno usitnjenih u mlinu
  • 2 veća jajeta
  • 300g mladog kravljeg sira (može bilo koji sir)
  • malo soli 
  • 1 kašičica praška za pecivo (već duže vreme koristim Alnaturin iz DM-a)

Priprema:

Usitniti dodatno ovsene mekinje da bi što više ličile na brašno, pa pomešati sa praškom za pecivo. Sir izgnječiti viljuškom što sitnije, posoliti ako nije dovoljno slan. Umešati viljuškom jaja, a zatim dodati ovsene mekinje pa dobro sjediniti kašikom. Na manji pleh staviti papir za pečenje pa kašikom sipati smesu. Ostaviti razmak jer lepinje narastu. Rukama oblikovati u plehu lepinje. Smesa nije mnogo lepljiva, ne treba ekstra brašna od mekinja niti kvašenje ruku i slično.
Lepinje peći 20min na 180°C ili malo duže dok ne poprime boju kao sa fotografije iznad. Unutra će biti malo vlažnjikave, ali to tako treba.

Додајте натпис

Usitnjene mekinje



Smesa ne baš lepog izgleda ali puna ukusa

Lepinje se mogu konzumirati umesto hleba ili iskoristiti za sendvič, a možda i za neku pljeskavicu. :D

Izvor:

1. srp 2012.

PŠENICA, OPASAN UZROK BOLESTI


Najveći uzročnih kroničnih bolesti, posebno u drugoj polovini života, je stanična glad. Ubrzava starenje, intoksikaciju, opstipaciju, gojaznost, alergije, upale, degeneracije tkiva i dr. Svakodnevno smo na udaru slobodnih radikala, toksina iz obrađene hrane, nezdravih masnoća, zagađenja, kućanskih i drugih kemikalija, stresa.
PšenicaKoliko god da pojedemo,u ovakvim uvjetima, stanice ostaju gladne, bilo da je razlog prazna hrana ili toksičan probavni sustav. Tijelo i dalje žudi za hranom, a mi ga, ne razmišljajući, ponovo trpamo sa istim praznim namirnicama, koje ono kao smeće odlaže u masne naslage. Rezultat je loša međustanična komunikacija, neravnoteža svih sustava, stanice polako umiru što ubrzava starenje i bolest. Mi pretili, a tijelo nam umire od gladi. Malo ljudi razmišlja o problemima staničnog gladovanja tj. malo pažnje se posvećuje kvaliteti onoga što se jede, dok se više gleda na kvantitetu.

Pošast današnjice postaje gojaznost. Iako ljudi unose u svoj organizam velike količine hrane, njihove stanice mogu gladovati pa se javlja umor, slabost, opće loše osjećanje...Makro- (bjelančevine, ugljikohidrati, masti) i mikronutrienti (vitamini i minerali) se ne apsorbiraju u dovoljnoj mjeri. Prvenstveno se to odnosi na esencijalne aminokiseline (ima ih 8, plus 2 uvjetno esencijalne), koje se u organizmu ne mogu sintetizirati nego se moraju unijeti putem hrane.

U sveopćoj konfuziji, zaista bi briga o kvalitetnoj prehrani i zdrav probavni sustav trebali biti na prvom mjestu. No, namirnice koje su nam uvijek dostupne, a k tome su još i primamljive za naša osjetila, su nažalost rafinirane, pune aditiva, sa  prekomjernim količinama šećera ili soli, pune nezdravih ulja, bez ikakve nutritivne vrijednosti.  Od takve hrane, osim što se nismo nasitili, tijelo nam postaje kiselo, te podložno razvoju loših bakterija, upalnih procesa i raznih bolesti. Kiselosti pridonosi i stres ako mu dopustimo da dominira našim životima, pa i prekomjerni treninzi i prekomjerno vježbanje.

Ne treba zanemariti niti otrovne odnose, koji nas truju sa toksičnim emocijama. Promjena životnog stila, emocionalni zaokret, je često dobar početak. Osim toga trebamo uspostaviti nova pravila prehrane, izbaciti loše namirnice, a posebno pripaziti da izbacimo one na koje smo moguće alergični, ali prije svega nam je potrebna detoksikacija, jer ako smo puni smeća tijelo će teško iskoristiti hranjive tvari, pa koliko god naša prehrana bila zdrava i puna hranjivih sastojaka. Detoksikaciju treba uraditi na bilo koji način.

Prvo treba piti dovoljno vode dnevno. Voda će vam, u većini slučajeva, učiniti mnogo bolju detoksikaciju nego biljni čajevi. Većina će uzeti i piti čaj, a neće paziti na hranu, koja bi mogla biti uzrokom zatvora, niti će recimo vježbati, znojiti se. Ako želite da vaš detoksikacijski program bude učinkovit, treba početi s naglaskom na zatvor, siromašnu hidratacija, skraćeno disanje i nedostatak vježbe.

Zdrave bakterije u crijevima su od vitalnog značaja, jer one njeguju probavni trakt i osiguravaju redovito pražnjenje crijeva. Kada zdrave bakterije nestanu, zatvor postaje problem. Nažalost, antibiotik terapija, koja može spasiti život, može uništiti populaciju zdravih bakterija u crijevima dovesti do kronične infekcije, pa i neravnoteže u crijevima, koja nastaje kada loši mikroorganizmi brojno nadmaše dobre.

U cilju održavanja zdrave crijevnu floru, bitno je koristiti probiotičke dodatke. Probiotici (zdrava mikroflora) su ključ našeg dugoročnog zdravlja, jer pomažu probavu i asimilaciju nutrijenata i potiču asimilaciju hranjivih tvari. Probiotici pomažu u održavanju dobre tjelesne težine, utječu na kosu da raste duga i sjajna, pomažu liječenje akni, sprječavaju bore i čuvaju tonus kože.

Sve dobro i loše započinje u crijevima. Ogledalo našeg zdravlja je naš probavni sustav.Predivna koža i zdrav probavni sustav su izravno povezani. Ako nam je dobar balans zdravih bakterija, naša koža će biti svježa i čista. Zdravlje kože počinje i završava u probavnom traktu.  Uzrok gotovo svih naših tegoba je u onome što jedemo i u našim crijevima. Kao i pluća ili koža, probavni trakt je sustav koji je namijenjen da zaštiti naše tijelo od vanjskog utjecaja. Kada sluznica probavnog trakta postane propusna, to znači da se događa nekoliko stvari: zaštitna sluz koja oblaže probavni trakt je tanka i istrošena, malo je korisnih bakterija, prisutna je kronična upala što je izazvalo alarm kao upalni odgovor kroz cijelo tijelo, a čestice hrane i kemikalije možda cure u krvotok.

U nekoliko proteklih godina, istraživanja su pronašla vezu između dijabetesa i crijevne propusnosti i crijevnih bakterija. Ispada da loša mikroflora u probavnom traktu, te oštećena crijevna sluznica, može igrati značajnu ulogu u razvoju dijabetesa. Dobre bakterije u crijevima pomažu probaviti hranu i proizvesti određene vitamine, a loše mogu biti uzročnici upale koja se širi cijelim tijelom, dovodeći tijelo u opasnost ozbiljnih stanja kao što je dijabetes.

Ono što je potvrđeno do sada je da uporaba antibiotika, toksini iz okoliša i mnogi lijekovi na recept, mogu učiniti dosta štete na sluznici crijeva i promijeniti odnos mikrobnih stanovnika u crijevima. Ove promjene ne samo da utječu na probavu, nego mogu imati sustavno loš učinak na cijelo tijelo.

Unutarnji eko sustav treba njegovati i vratiti mu imunološki balans.

Obnoviti probavni sustav s korisnim bakterijama. Dobre bakterije mogu se naći u fermentiranim namirnicama i probiotičkim napicima i proizvodima.

Treba izbjegavati namirnice koje mogu izazvati autoimune reakcije, a najčešći i najpodmukliji krivac odgovoran za imuni odgovor je pšenični gluten.

Kruh sadrži gluten, protein koji se nalazi u pšenici, ječmu, raži, piru, kamutu i zobi. Skriven je u pizzama, tjestenini, kruhu, pecivima i većini pakirane procesirane hrane. Ono što većina ljudi ne zna je da gluten može izazvati ozbiljne zdravstvene komplikacije. Može se biti u opasnosti, čak i bez jakih simptoma celijakije. Daleko više ljudi ima glutensku osjetljivost nego što se misli, pogotovo oni koji su kronično bolesni. Mislilo se da je problem glutena ili celijakije ograničen samo na djecu, a sada znamo da to mogu biti i stariji. Glutenska osjetljivost je zapravo autoimuna bolest koja stvara upalu u tijelu, sa širokim rasponom djelovanja na svim organskim sustavima, uključujući mozak, srce, zglobove, probavni trakt, i još mnogo toga. To može biti jedini uzrok za mnoge bolesti.

Kako riješiti bolesti uzrokovane glutenom? Potrebno je liječiti uzrok, a ne simptome.

Zdravstveni problemi uzrokovani glutenskom osjetljivosti nema koristi tretirati s lijekovima. Rješenje je u uklanjanju 100 posto glutena iz prehrane.

Jedini način da saznate, je li to i vaš problem, je da, za neko vrijeme, eliminirate sve sa glutenom, na primjer 2 do 4 tjedna i vidjeti ćete kako se osjećate. Trebate izbaciti sljedeće namirnice: ječam, raž, zob, pir, kamut, pšenicu, (pogledajte na www.celiac.com za potpuni popis namirnica koje sadrže gluten, kao i često iznenađujuće i skrivene izvore glutena.) Morate ukloniti 100 posto glutensko iz prehrane, bez iznimke, bez skrivenih glutena, pa niti jedan mrvica kruha. Onda počnite opet sve jesti vidjet ćete što se događa. To će vas naučiti bolje nego bilo koji drugi test.

Uklanjanje ove podmukle substnace iz prehrane, će vam pomoći postići jarko zdravlje.Ne-glutenske žitarice koje možete uvrstiti u prehranu su: amarant, quinoa, riža, proso, teff, kukuruz, heljda, chia (Salba).

Gluten, kao i sve druge namirnice na koje smo alergični potiče upalu. Kada se događa sustavna upala imuno sustav je duže vrijeme uključen, što pridonosi neuro degeneraciji. Kemijski glasnici koji komuniciraju upalni signal putuju po cijelom tijelu. Probavni sustav se preslikava na središnji živčani sustav, tako kada su epitelne stanice probavnih zidova upaljene, epitelne stanice mozga će također postati upaljene.

Potrebno je sve namirnice za koje se zna da generiraju upalu ukloniti i zamijenite sa namirnicama korisnim za mikrofloru. Nakon svega što smo saznali uopće, možemo zaključiti da bi bez pšenice, mlijeka i šećera, bili puno zdraviji. No, ono što je postala nužnost su dodaci prehrani, koji kvalitetno hrane naše stanice i omogućuju zdrav i uravnotežen život. Važan je odabir dodataka prehrani jer samo oni prirodni, izbalansirani na optimalan način, će omogućiti organizmu da normalno funkcionira.Postoji izreka da ljepota dolazi iznutra. Kada je organizam očišćen, a stanice  kvalitetno nahranjene, naše tijelo je kao dobro ugođen instrument. To se očituje boljim izgledom, većim samopouzdanjem i većom ukupnom energijom.

Da li je gluten  iz pšenice velika opasnost za  naše zdravlje? Da, gluten je pravi problem. No, nije samo gluten.

U stvari, postoje tri glavna skrivena problema u pšenici i pšeničnim proizvodima, a ne samo gluten, iako je on zajedno sa šećerom u svim njegovim oblicima, glavni uzročnik za gojaznost, dijabetes, bolesti srca, rak, demenciju, depresiju i mnoga druga moderna zla.

To je razlog zašto je sada 30% više pretilih nego pothranjenih u svijetu, i zašto je globalno kronični prehrambeni stil života prešao u bolest koja ubije dva puta više ljudi nego sve zarazne bolesti. Ova nezarazna kronična bolest stajat će globalno gospodarstvo 47 trilijuna dolara u idućih 20 godina.

Nažalost, uzročnik ovog tsunamija kroničnih bolesti je naša najdraža osnovna namirnica u prehrani kruh, pšenica i svi pšenični proizvodi skrivene u svemu od juha do votke, ruža, ljepila na koverti.
Najveći problem je pšenica, glavni izvor glutena u našoj prehrani. No, pšenica nam nudi bijedu kroz mnoge mehanizme, a ne samo kroz gluten!
Povijest pšenice paralela povijest kronične bolesti i pretilosti širom svijeta.
Supermarketi danas sadrže pune zidove polica sa pšenicom i kukuruzom prerušeni u doslovno stotine tisuća različitih prehrambenih proizvoda.
Skrivene komponente pšenice potiču debljanje i bolesti. Ovo nije pšenica koju je vaša prabaka koristila za ispeći kruh. To je FrankenWheat - znanstveno projektiran prehrambeni proizvod razvijen u posljednjih 50 godina.

Ova nova moderna pšenica ima tri sastojka koja potiču pretilost, dijabetes, bolesti srca, raka, demenciju i drugo.
  1. Posebni škrob - Super amilopektin koji služi za super tov.
  2. Poseban oblik glutena koji jako potiče infekcije.
  3. Poseban oblik droge, koja je uzročnik ovisnosti i sve više potiče želju  za jelom.
1. Posebni škrob

Biblija kaže: "Kruh naš svagdašnji daj nam danas". Jesti kruh je gotovo vjerski zapovijed. Ali to je sigurno povezano sa biblijskom pšenicom naših predaka, što moderni ljudi nikada nisu jeli. Umjesto toga, jedu patuljastu pšenicu, proizvod koji je stvoren genetskom manipulacijom i hibridiziranjem, kratki, čekinjav, izdržljiv, sa visokim prinosom, ali sa mnogo većim količinama škroba i glutena i sa mnogo više kromosoma.
Čovjek koji je osmislio ovu modernu pšenicu dobio je Nobelovu nagradu - on je obećao da će hraniti milijune gladnih diljem svijeta. To je i učinjeno, ali je uz to svijet dobio milijune debelih i bolesnih.
Prva velika razlika ove patuljaste pšenice je da sadrži vrlo visoke razine posebnog škroba koji se zove amilopektin A. Tako smo dobili veliki Fini kruh.
Sada će dvije kriške kruha od cjelovitog pšeničnog brašna povisiti šećer u krvi više nego dvije žlice stolnog šećera.
Ovdje nema razlike između cijele pšenice i bijelog brašna. Najveća bezazlena prijevara javnosti je uključivanje "žitarica" u mnogu procesiranu hranu. Najbolji način za izbjegavanje namirnica koje su loše za vas je da ostanete daleko od hrane sa zdravstvenim tvrdnjama na naljepnici. Ona obično krije nešto loše.
Osobama sa dijabetesom, bijeli kao i kruh od integralnih žitarica povećava razinu šećera u krvi od 70 do 120 mg / dl tijekom početne razine. Znamo da hrana s visokim glikemijskim indeksom čini ljudima masnoće na trbuhu, što je skriveni okidač mnoštva upalu u tijelu, daje masnu jetru i cijelu kaskadu od pretilosti, pred dijabetesa i dijabetesa. Ovaj problem je glavni pokretač gotovo svih kroničnih bolesti.

2. Poseban gluten

Ne samo da ova patuljasta pšenica, FrankenWheat, sadrži opasni poseban škrob, ona također sadrži poseban gluten, što je mnogo vjerojatnije da će stvoriti alergije i infekcije u tijelu.
Gluten je ljepljivi protein pšenice od kojeg kruh dobro naraste i lijepo izgleda. Stara Einkorn pšenica sa malim brojem proteina glutena, najmanje vjerojatno je da će izazvati celijakiju i upalu. Nova patuljasta pšenica sadrži dvostruko više kromosoma i svi proizvodi od nje će najvjerojatnije uzrokovati celijakiju.
Gluten može izazvati upalu, pretilost i kronične bolesti.

Celijakija je autoimuna bolest koja pokreće upalne procese, otpornost na inzulin, što uzrokuje debljanje i dijabetes, kao i više od 55 drugih bolesti, uključujući autoimune bolesti, bolest iritabilnog crijeva, refluks, karcinom, depresije, osteoporoze.
Problem je čak i ako nemate dijagnosticiranu celijakiju, nego samo povišena antitijela. Većina liječnika će odbaciti glutensku osjetljivost ako nemate dijagnozu celijakije, ali novo istraživanje pokazuje da je to krivo. Rezultati celijakije su kada tijelo stvara antitijela protiv pšenice, ali postoji i druga vrsta glutenske osjetljivosti. To znači da ljudi mogu biti osjetljivi na gluten bez celijakije ili glutenskih protutijela i da imaju upalu i mnoge druge simptome.

Glikoprotein ili lektin (kombinacija šećera i bjelančevina) u pšenici zovemo pšenične klice gdje se agglutinin nalazi u najvišim koncentracijama i povećava upalu cijelog tijela. To nije autoimuna reakcija, ali može biti jednako opasna i uzrokovati srčani udar .
Prerađena hrana ima visoki glikemijski teret. Samo zato što je bez glutena, ne znači da je zdrava. Bezglutenski kolači i kolačići su još uvijek kolači i kolačići! Povrće, voće, grah, orašasti plodovi i sjemenke su sigurno sve bez glutena.
Pogledajmo to malo pobliže. Gluten, protein koji se nalazi u pšenici, ječam, raž, pir i zobi) mogu izazvati celijakiju, koji izaziva teške upale po cijelom tijelu povezuje se s autoimunim bolestima, poremećajem raspoloženja, autizmom, shizofrenijom, demencijom, poremećajima probavnog sustava, prehrambenim nedostacima, dijabetesom, rakom, i još.

Celijakija: Prvi problem glutena
Crijevne infekcije: Drugi problem glutena, jer povećan rizik nastaje kada gluten izazove infekciju koja se poput požara širi cijelim tijelom. To oštećuje sluznicu crijeva. 

Zašto je porast oboljenja od glutena u posljednjih 50 godina?

Zato što je patuljasta pšenica, koja se uzgaja zadnjih 50 godina, ima drugačiju kvalitetu i vrstu glutenskih bjelančevina, stvarajući mnogo veći sadržaj glutena i mnogo više od proteina glutena, koji uzrokuju celijakiju i autoimuna protutijela.
U kombinaciji sa štetom iz naše prehrane, okoliša, načina života, i korištenja lijekova, koju trpe naša crijeva, dogodila se odlična podloga za nepodnošenje glutena. Ovaj super gluten iz nove pšenice, kojemu je izložen naš imunološki sustav, prelazi njegove mogućnosti. Naš imunološki sustav reagira kao da je gluten nešto strano i pokušava ga eliminirati. Međutim, ova infekcija nije selektivna, tako da počne napadati naše stanice, što dovodi do diabesity i drugih upalnih bolesti.
Oštećenja gastrointestinalnog trakta od antibiotika, anti-upalnih lijekova popud Advila ili Alevea i kiselina u kombinaciji sa našim malim unosom vlakana, a visokim šećerom u prehrani, dovodi do razvoja celijakije i glutenske netrpeljivosti ili osjetljivosti. Zato ukidanje glutena i prehrambenih alergena ili osjetljivosti može biti moćan način da se spriječi toliko drugih kroničnih bolesti.

Super lijek droga

Ne samo da ova pšenica sadrže škrob i poseban gluten - što potiče debljanje i upale, nego ona također sadrži super lijek koji potiče glad i ovisnost.
Kada probava obrađuje bjelančevine pšenice se pretvaraju u kratke proteina, polipeptida "", pod nazivom "exorphins". Oni su poput endorfina i vežu se na opioidne receptore u mozgu, što potiče ovisnost kao i kod ovisnika heroina. Ovi proteini pšenice se apsorbiraju u krvotok i kreću pravo preko krvi prema mozgu. Oni se nazivaju "gluteomorphins" od "glutena" i "morfij".
Ovi super lijekovi mogu uzrokovati više problema, uključujući shizofreniju i autizam. Ali oni također mogu uzrokovati ovisnost u ponašanju u prehrani uključujući i žudnju i prejedanje. Čak i više alarmantna je činjenica da možete blokirati ove želju za jedenjem i zarazna prehrambena ponašanja i smanjiti unos kalorija, tako što za to koristimo isti lijek koji koristimo u hitnoj pomoći da blokira heroin ili morfij kod predoziranja, a zove naloxone.
Izvor:

ISTINA O KRAVLJEM MLIJEKU


Mlijeko kao hrana – da ili ne?
Mediji i svijet oko nas tvrde kako ne možemo bez mlijeka.
Pogledajmo zanimljive činjenice u vezi ove tvrdnje. Krava proizvodi dnevno oko 3 l mlijeka.
Ta će količina biti dovoljna da krava prehrani svoje tele koje je sposobno probaviti to mlijeko koje je za njega prirodno. Glavna bjelančevina u mlijeku naziva se kazein i za njega je potreban poseban oblik probavljanja, posebni enzim – renin koji se nalazi u burazima telića.
Tele će proizvesti iz omotača svog buraga enzim renin koji mu je potreban kako bi probavio mlijeko. Kazein - bjelančevina u mlijeku je posebno prilagođena kako bi odgovarala potrebama svake vrste što znači da će ona imati aminokiseline koje su potrebne toj vrsti.
Količina bjelančevine u mlijeku odgovarat će potrebama rasta tog organizma. Krave su uzgajaju radi mlijeka I one su genetski predodređene za proizvodnju mlijeka.
Što je to dobro u mlijeku?
Bogato je kalcijem i bjelančevinama a, ako ne budete dobili kalcij iz mlijeka iskrivit će vam se noge i kralježnica. Sve životinje na svijetu kalcij dobivaju iz mlijeka.
Sve, osim krava.
Izgleda da ga one dobivaju iz trave.
Mi smo naučili piti puno mlijeka, ali znanost nam govori da od svih sisavaca ljudsko mlijeko ima najmanji sadržaj bjelančevina I najmanji omjer kazeina prema sirutki.

Zašto u ljudskom mlijeku ima najmanje bjelančevina?
U ljudskom mlijeku ima ih 1,2 ml na litru mlijeka.
Potrebno je 120 dana da ljudska beba udvostruči svoju težinu.
Kod mlijeka konja, to je 2,4 - dvostruko više i potrebna im je polovica tog vremena da udvostruče svoju težinu, za 60 dana.
Kod krava je 3,3. i njima je potrebno samo 47 dana da udvostruče svoju težinu.
Koze imaju 4,1 kazeina i njima je potrebno samo 19 dana da udvostruče svoju težinu.
Kod pasa je to 7,1, a osam dana da udvostruče svoju težinu.
Još više kod mačaka, 7,5, a sedam dana da udvostruče svoju težinu.
A kod štakora 11,8, a 4,5 dana im je potrebno da udvostruče svoju težinu.
Ako je bjelančevina ono što želite iz mlijeka trebali biste piti mlijeko štakora.
Razmislimo o ovome: kada je krava dala život teletu to tele udvostruči svoju težinu u 47 dana.
A koliko dugo teletu kako bi se uspravilo na nogama i prohodalo?
Samo nekoliko sati. Istog dana kad se otelilo može trčati uokolo i želi biti veliko i jako tako da energija kod teleta ide u masu mišića.
Za razvoj mišića potreban vam je visok postotak bjelančevina u mlijeku.
Bjelančevine nam trebaju za rast.
A kod ljudi, koliko njima treba da ustanu i prohodaju?
Beba se rađa potpuno bespomoćna i vrlo sporo raste u usporedbi s teletom.
Što je najvažnije kod bebe?
Mišići za hodanje ili glava?
Glava.
Kad se beba rodi, nisu još uvijek zatvorene fontanele na njezinoj glavi tako da je potrebno da se mozak vrlo brzo razvije.
Krajevi živaca se oblikuju čak i nakon rođenja.
Mozgu je potrebna hrana kako bi se razvio.
Jednog dana krava neće biti zainteresirana za matematiku, ali će ljudsko biće možda biti.
Kakva je hrana potrebna ljudskom mozgu da bi se razvio?
Masnoće.
Većina tkiva vašeg mozga sastoji se od masnoća. U ljudskom mozgu postoji najveći omjer masnoće prema bjelančevinama što je savršeno za razvoj mozga. Kod krave postoji najpovoljniji odnos za razvoj mišića.
Sad možete da razumjeti zašto djeca koja su podizana na kravljem mlijeku imaju znatno niži IQ od one djece koja su podizana na majčinom mlijeku.
Trebali bi koristiti onu hranu koja zadovoljava nutritivne potrebe starijeg djeteta kako bi se izbjegla toksičnost ili zatrovanost. Kravlje mlijeko ne zadovoljava ovaj standard kvalitete. O tome govori časopis pedijatrijske gastroenterologije. Bebe kojima se daje kravlje mlijeko u vrijeme drugih 6 mjeseci života mogu iskusiti 30% povećanja gubitka krvi u unutarnjim organima i izmetom gube značajan dio željeza.
Zašto se to događa?
Problem je bjelančevina kazein.
Krava ima renin dok ljudske bebe imaju vrlo malo tog renina tako da one ne mogu probaviti kazein. U majčinom mlijeku postoji i proizvod bakterije koji se zove bacilus bifidus koji pomaže u probavi kazeina iz ljudskog mlijeka.
Kravlje mlijeko proizvodi kiselost u bebinom i u želucu odraslih i tako iritira organe da oni počinju krvariti. Čak će vam i časopis mliječne industrije reći da kravlje mlijeko podiže kolesterol.
Postoji grupa liječnika u Americi koji su sebe nazvali Odborom liječnika za odgovornu medicinu u Wahingtonu i oni smatraju svojim poslom upozoriti naciju protiv mlijeka. Govore o povećanju kolesterola citirajući neke časopise. Govore o gubitku željeza koje se javlja zbog krvarenja u probavnim organima i govore o šećernoj bolesti. I ja ću o tome govoriti.
Oni citiraju studije s Harvarda o raku jajnika.
Citiraju čuveni britanski časopis "The Lancet" i govore o katarakti i o nepodnošljivosti laktoze, o alergijama na hranu i o toksinima i osteoporozi i o grčevima. Jedna od svakih 5 beba pati od grčeva. Pedrijatri su davno naučili da je kravlje mlijeko uzrok tome.
Danas znamo da majke koje hrane djecu svojim mlijekom mogu imati bebe s grčevima ako majke uzimaju kravlje mlijeko.
Od tada su otkrili da ako majka pije kravlje mlijeko tada taj djelomično probavljeni kazein može završiti u krvotoku. Razlog tomu je što mi odrasli loše probavljamo kazein i on može da doći u majčino mlijeko da bi se majčin organizam oslobodio toga. Vidjet ćete što još on može izazovati. Čuveni američki medicinski časopis «The Lancet» je 1999 god. izvijestio da novi podaci dokazuju kontroverznu teoriju da ako se bebama daje kravlje mlijeko može se javiti šećerna bolest i dijabetes u njihovom kasnijem životu.
Zašto se to događa?
Istraživali su majčino mlijeko kod tih žena i pronašli su kravlji kazein. Kravlji kazein je specifičnost krava. Postoji jedan dio aminokiselina u nizu molekula i događa se da je ona jednaka dijelu aminokiselina u betastanicama u pankreasu I kad ne možete probaviti taj kasein, što je prirodno jer kad ste se odbili od majčinih grudi vi više nemate renin i kako ga u ljudskom mlijeku ima tako malo on vam ni ne treba, svi se odrasli bore s probavljanjem kazeina. Zato, ako stavite biljnu bjelančevinu u svoj želudac, probavljanje će se završiti za 4 sata. Ako stavite kravlje mlijeko, trebat vam 6 sati. Stavite kazein u svoj želudac, trebat vam 12 sati. Nijemci imaju izreku: «Sir zatvara želudac».
Zašto?
Zato što se želudac bori kako bi ga probavio. I ponekad, s vremena na vrijeme popusti onaj svinkter na izlazu i kad se analizira u dvanaestopalačnom crijevu, onda se čuje slijedeća vijest: "Nisi još završio posao probavljanja, zatvori se!» zato je obično popularan obrok sir i vino. Date čovjeku sir i on se "zatvara" za 12 sati, jer to ne može probaviti. Ova bjelančevina ulazi u krvotok neprobavljena. Sad imate strani oblik bjelančevine u krvotoku.
I što onda radite?
Onda vam je potreban način na koji ćete se izboriti s tim.
Ali što ako je taj dio aminokiseline tamo?
Onda vam za to trebaju antitijela I trebate proizvesti antitijela koje će ubiti beta ćelije koje se nalaze u vašem pankreasu i tako dobivate dijabetes tipa 1.
Rano izlaganje kravljem mlijeku može povećati juvenilni dijabetes.
Dijabetes se ne dobiva kod glodavaca koji su skloni dijabetesu ako su podizani na prehrani koja ne sadrži kravlje mlijeko što pokazuje da protein iz kravljeg mlijeka može potaknuti tu bolest. Ovo sve piše u znanstvenim časopisima, ali ljudi to jednostavno ne žele prihvatiti. Znanstvenicii iz Rima i Londona su rekli da su imali pacijente koji su razvili dijabetes ovisan o inzulinu i da su imali imune stanice koje su rasle i razmnožavale se kada su bile izložene bjelančevini kazein  u kravljem mlijeku.
Ne postoji nijedna životinja na svijetu koja prirodno nastavlja piti mlijeko kad je odbijena od sise. Osetljivije životinje čak i umiru ako im tijekom života dajete mlijeko. Vi kažete da vaše mačke piju mlijeko. Vi ste ih naučili da ga piju, a veterinari po svijetu kažu: «Ne hranite mačke mlijekom jer izaziva otkazivanje bubrega kod mačaka.
Zato mnogo mačaka počinje urinirati krv.
Što je s nedostatkom laktaze?
Laktaza je enzim koji vam pomaže da se nosite sa šećerom – laktozom.
Dosada smo analizirali bjelančevine iz mlijeka, sad ćemo analizirati mliječni šećer. U Danskoj samo 2% stanovništva ima nedostatak laktaze.
Svi sisavci poslije odbijanja od sise su s nedostatkom laktaze jer kako više nemaju mlijeko u prehrani ne moraju probavljati laktozu tako da se enzim laktaza deaktivira na nivou gena, osim kod bijelih Europljana koji su stotinama godina tjerali svoje tijelo da i dalje koristi mlijeko.
Tako da kod Danaca imate samo 2% nedostatka laktaze; kod Finaca 18%, kod Indijanaca 50%, kod Židova u Izraelu 58%, kod Peruanaca 80%, kod američkih crnaca 70% nedostatka laktaze; kod Arapa 78%, Eskima 80%, Grka 85%, Japanaca 85%, i afričkih crnaca 90%. A svjetska zdravstvena organizacija je to stavila na još viši nivo. Oni kažu 95-100% kod afričkih crnaca.
Vidite da samo bijelci mogu dobro tolerirati laktozu, a ostatak ljudske populacije ne može jer poslije prestanka korištenja majčinog mlijeka to više nije njihova hrana.
Kako se probavlja laktoza?
Enzim laktaza  laktozu dijeli na glukozu i galaktozu. To je važno za bebu, jer njezin metabolizam nije još tako brz i ona dobiva polovinu glukoze i polovinu galaktoze. Ali, galaktoza se ne može koristiti dok se ne pretvori u glukozu.
Zato je tu enzim koji se zove betagalaktosidaza koji mijenja galaktozu u glukozu tako kako bebi treba. To je izvanredno! Ali kako nijednoj životinji nije potrebno dijeliti glukozu i galaktozu nakon odbijanja od sise, betagalaktosidaza se gubi. Tako da svi vi imate nedostatak ove betagalaktosidaze.
To znači da možemo probaviti šećer laktozu jer smo bijelci i imamo laktazu i možemo iskoristiti glukozu, ali naš organziam ne zna što bi sgalaktozom.
Gdje se onda ona gomila?
Ona se skladišti u koži.
Vaše oko je dio vaše kože tako da se ona skladišti i u vašoj rožnici, a senilna katarakta se prvenstveno dobiva od galaktoze. I ne samo to, ona se skladišti i na drugim mjestima. Skladišti se i kod žena oko jajnika i izaziva rak jajnika koji, opet, izaziva neplodnost.
Zato u Europi u zemljama koje najviše koriste mlijeko jednom od četiri bračna para potreban je tretman za neplodnost.
U Africi gdje se mlijeko ne koristi ne postoji problem s plodnošću. Odrasli koji uzimaju velike količine mlijeka i čiji su enzimi laktaze vrlo visoko aktivni često će patiti od izazova galaktoze što znači da se ne možete pozabaviti galaktozom i onda ćete imati i senilnu kataraktu. U čuvenoj studiji Danijela Kramera sa Harvarda se navodi da plodnost žena počinje opadati u 20-24 godine života i oni su doveli u vezu ovaj poremećaj sa korištenjem mlijeka.
Crnci nemaju toleranciju na laktazu.
Imamo dva dijeteta: jedno je crno, a drugo je bijelo. Hajde da vam kažem šta se zbiva kod crnog dječaka kad pije mlijeko: on je netolerantan na laktozu, tako da ne može probaviti mlijeko. Bakterije u njegovim probavnim organima ga dijele tako da to povećava osmotski pritisak i tekućina dolazi u njegovo dvanaestopalačno crijevo a i u probavni sustav i to dovodi do proljeva. Djevojčica bijele boje nema problema s laktozom, tako da ne dobija proljev, ali ona ima velike probleme sa kazeinom i ona ima konstipaciju – zatvor. Znate li koliko beba je moralo doživjeti da im feces bude vađen posebnim instrumentima jer nije mogao izaći na prirodan način. I dok jadni Afrikanci umiru od gladi, ljudi pune vagone mlijekom u prahu. To je poklon Europljana za Afrikance kako bi se prehranili.
Djeca koja već umiru od gladi dobivaju proljev i onda ih crvi dokrajče. Oni su ubijeni otrovom bijelih ljudi.
Vidite kako je to ozbiljno.
Kad crnci uzimaju mlijeko, dobivaju dijareju.
Oni to mlijeko u prahu uzimaju zatim prave pastu od njega i kreče njome svoje kolibe - jedino zašto je to mlijeko u prahu dobro.
Osteoporoza je izazvana brojnim pojedinostima, ali jedan od najznačajnijih razloga je višak mliječnih bjelančevina.
Bjelančevina životinjskog porijekla je opasna jer stoji nasuprot biljnoj bjelančevini. Koja bi bjelančevina po vama bila najgora, što se tiče osteoporoze, u svijetu? Razmislite o tome na trenutak.
Sad ćemo se baviti jednom drugom bolešću - leukemijom.
Virus leukemije iz goveda pronađen je kod 59% novorođenih teladi.
Postoji dokaz da se ovaj virus može prenijeti s jedne vrste na drugu. Države koje konzumiraju mliječne proizvode imaju više slučajeva leukemije.
Imate mnogo više leukemije kod ljudi u krajevima gdje imate više leukemije kod goveda.
A onda tu postoji i drugi problem: ako govedo ima virus, ono proizvodi više mlijeka. I što mislite, koje govedo će farmer zadržati, ono koje daje više ili ono koje daje manje mlijeka?
Mislite li da je to mali problem?
86% goveda na tržištu u Sjedinjenim državama ima virus leukemije. A 1995. godine došlo se do saznanja da se ovaj virus može prenijeti i na ljude.
Šta je sa multipla sklerozom?
Podaci dokazuju da su pacijenti multipleskleroze razvili aktivnost antijela protiv leukemije kod goveda. To sve dokazuju znanstveni časopisi. Postoje i druge bolesti živaca i one se povezuju sa mliječnim proizvodima. Čak i znanstveni časopis o mljekarstvu piše: možete dobiti tuberkulozu, brucelozu, difteriju, šarlah i gastreontoritis.
A šećer u mlijeku?
Izaziva kataraktu, neplodnost, rak jajnika, dijareju i netolerantnost na laktozu.Je li to dobro za vas? Masnoća iz mlijeka, je li ona dobra za vas? Podiže nivo kolesterola, triglicerida, dobivate kardiovaskularne bolesti a mlijeko je i dobar posrednik u prijenosu bolesti.
Listerija je vrlo uobičajna u nekim sirevima. U svijetu je bilo bar 12-tak epidemija listerije, npr. U Švicarskoj.
Ova bakterija može izazvati smrt, sljepoću I deformacije kod beba.
Časopis medicine iz Nove Engleske kaže da pasterizacija ne može uništiti listeriju. U starim vremenima u manje povoljnim društvenim prilikama ovo su bili postotci smrtnosti beba od 9 mjeseci na tisuću djece. Imamo djecu koja su hranjena kravljim mlijekom i onu koja su hranjena ljudskim mlijekom: na ljudskom mlijeku, 1.5 prema 1000. a na kravljem mlijeku 84,7 prema 1000.To je ogromna razlika. U udžbenicima pedijatrije i drugim knjigama će vam reći da je u ta stara vremena medicinska branša spašavala toliki broj djece od smrti, ali čak i u razvijenim krajevima svijeta imate 80% vjerojatnosti da će se razviti dijareja i 70% veću vjerojatnost da će se javiti infekcija ušiju. Bebe stalno plaču upravo zbog te infekcije. Mogu vam citirati časopis za časopisom koji će vam pokazati da mlijeko izaziva stalni umor, glavobolju, bol u mišićima, hiperaktivnost, noćno mokrenje, alergije, astmu, teškoće s disanjem, ranu arterosklerozu, dijabetes, akne u mladenačkom dobu, reumatoidni artritis, neuralgične bolesti, rak prostate, rak dojke itd.
Što je dobro u mlijeku?
Kalcij?
 Majčino mlijeko dat će vam antitijela, bijela krvna zrnca, zatim tvar koja blokira escherichiu coli, ono je sterilno.
Samo destak posto kalcija iz kravljeg mlijeka se apsorbira u tijelo.
To su loše vijesti.
Nasuprot, ljudsko mlijeko iako sadrži manje od polovice kalcija od onog koje sadrži kravlje mlijeko je bolji izvor kalcija jer se taj kalcij apsorbira u tijelu.
Zeleno povrće će vam biti mnogo bolji izvor kalcija nego kravlje mlijeko. Jedna druga prednost je da se majčino mlijeko lako probavlja. Tu postoji još nešto: što dobivate s kravljim mlijekom za doručak? Vi dobivate i kravlji ručak od jučer s tim mlijekom.
Možete imati čak i fekalne materije u mlijeku, bakterije, organske pesticide i druge različite stvari.
Nije samo mlijeko koje treba promatrati jer ono se krije skoro u svemu.
Kako se pravi sir?
Uzimate kulturu, fermentirate mlijeko i dobivate ugrušak i sirutku. Od te gorušenke se dobiva švapski sir.
Zašto je on prešao u taj oblik?
Zato što se ništa više ne događa u njemu.
Bakterije su iskoristile sve što su mogle. Ne mogu više utjecati na kazein i zato ima puno bjelančevina. Fermentiran je šećer. Ne mogu utjecati na galaktozu, tako da ima puno galaktoze.
Zato je jogurt dobar zbog galaktoze, a dobar je i za rak jajnika i za kataraktu. Tako, jogurt nema laktozu, nego galaktozu.
U tom trapistu, kad su bakterije upotrebile sve što su mogle, ne bih želio biti grub, ali ako u vašem organizmu nema ničega što bi moglo probaviti kako to onda zovemo?
Prvo malo smrdi, kao sir, a onda znamo što s tim radimo. Mi taj sir jedemo, stavljamo ga u svoje probavne organe. I onda tu stoji 12 sati. I koliko mi kiseline daje?
Najvišu moguću kiselost, 23,6 po gramu.
Što ću s tom kiselinom u tijelu?
Hajde da je neutraliziram.
Odakle?
Iz kostiju, naravno.
Napravljen je eksperiment na stakorima.
Jedna grupa je stavljena na sojino mlijeko,a druga grupa na kravlje mlijeko, kazein.
Ova grupa koja je koristila kazein imala je kiseli urin. Gubitak kalcija onih koji su hranjeni kazeinom bio je dvostruko veći nego kod onih koji su hranjeni sojinim mlijekom.
Proizvod ureje je isto tako dva puta bio veći. To znači da ne možete neutralizirati aminokiseline tako lako. Kalcij u mokraći je bio tri puta veći nego kod onih na soji. Da sada ponovimo: vi apsorbirate samo 10-tak % kalcija iz mlijeka a tijelo gura višak kalcija van. Pa kako vam je onda taj kalcij iz mlijeka pomogao? Grupa koja je primala kazein, njihova fekalija je imala malo vode i bila je prilično suha dok je fekalija kod onih štakora koji su pili sojino mlijeko bila normalno vlažna.
A kako je bilo sa zečevima?
Jedna grupa je stavljena na soju, druga na kazein, a treca na mlijeko u prahu.
I bez ikakve sumnje, dobro su rasli. Ustvari, oni na soji su najsporije rasli. Nemojte pogrešno razumjeti, od mliječnih proizvoda ćete stvarno narastii, kao kod krava.
Oni koji su bili na mlijeku u prahu gubili su kalcij izmetom, a kad gledamo kolesterol, mlijeko u prahu je izazivalo znatne probleme u usporedbi sa sojom. Kad smo testirali one sa mlijekom u prahu, u mlijeku ima puno masnoća i gdje se pojavio problem, u masnoćama ili u bjelančevinama?
Odnos dobrog i lošeg kolesterola: oni koji su jeli soju, kod njih je kolesterol bio na super nivou, a vrlo loše je bilo kod onih koji su jeli mlijeko u prahu.
Hajde da pogledamo bjelančevine: kazein podiže kolesterol, dakle, isti problem. Sjetite se da kad smo gledali one bjelančevine koje podižu kolesterol, zaključili smo da je obrano mlijeko drugo na listi onih namirnica koje izazivaju povišenje kolesterola. Bjelančevine podižu nivo kolesterola, a obrano mlijeko vam neće nimalo pomoći. Ono će povećati nivo kolesterola. Naročito će povećati onaj loš tip kolesterola. Mlijeko je loše za srce, za kosti...
Da vam kažem nešto o osteoporozi: kad imate osteoporozu, kažu vam da uzimate više kalcija, a tada i dalje imate i osteoporozu i onda vam se kaže da uzmete još više kalcija.
Kako vam treba sve više kalcija, vi pijete sve više mijleka, a problem je sve gori i gori.

Žene iz Afrike ne dobijaju osteoporozu iako imaju samo 350 mg kalcija dnevno. A žene iz Europe dobivaju osteoporozu s 1400 mg kalcija dnevno.
Bolje je da ste uzeli kalcij iz zelenog lišća
Amerikanke sa 1600 mg kalcija dnevno mogu izgubiti taj kalcij zbog nepravilne prehrane, a žene iz Afrike koje jedu povrće i mahunarke nemaju uopće taj problem.
Testirani su štakori i kunići, ali je velvetni majmun bio najbolji primjer za eksperiment u odnosu na ljude. Ovim majmunima se daje ono što jedu zapadnjaci i ono što jedu Afrikanci.
Kad su jeli ono što jedu zapadnjaci, gubili su puno kalcija.
Što je s mlijekom i neplodnošću?
Već sam rekao da su žene postale neplodne zbog galaktoze.
A što je s muškarcima?
Jesu li oni imuni?
Ovo je ispitivano na majmunima i davali smo im sve ono što majmuni jedu, banane i ostalo i dodavali smo im samo malo mlijeka u prahu.
Kad smo im davali mlijeko u prahu, pokretljivost njihove sperme je strahovito opala.
Koncentracija sperme je opala na 2/3.
Dobivali su različite defekte, npr. rep kod spermatozoida je bio potpuno izmijenjen.
Mladi ljudi koji čitate ovo, pijete li mlijeko?
Znajte da vam broj spermatozoida opada.
Dakle,  plodnost opada ako koristite mlijeko.
Gledajte nivoe limfocita. Kad su majmuni bili na hrani mahunarkama, imali su odlične nivoe limfocita. Kad su bili na mlijeku, limfociti su opadali.
Ako želite pomoći svom imunološkom sustavu, izostavite mlijeko.
Bronhijalni problemi tijekom zime?
Ako izostavite mlijeko, ovi problemi će nestati. Časopis «Priroda» je prije mnogo godina izvijestio kako kravlje mlijeko slabi imunološki sustav.
Šta ako netko ima sidu?
Onda limfociti padaju.
Najbolji način da se to zaustavi je izostavljanje mlijeka. Hajde da vidimo što se događalo s krvnim žilama velvetnih majmuna: kad je dodano samo malo mlijeka, vidimo omjer dobrog i lošeg kolesterola, kod jednih je bio dobar, a kod drugih je bio loš. Arterije kod onog majmuna koji je jeo mahunarke bile su čiste. I svi male krvne žile bile su otvorene. Kod onog koji je koristio mlijeko, mogli ste vidjeti naslage kamenca. Izlazi puno kalcija i bubrezi ga se ne mogu osloboditi tako da se on onda skladišti u krvnim žilama.
Zbog toga nastaju naslage kalcija u krvnim žilama i onda krvne žile postaju krute i dobivate aneurizme ili suženja.
Ako gledate upotrebu mliječnih proizvoda i frakturu kuka, oni u Južnoj Africi koji ne koriste mliječne proizvode ne znaju ni što je osteoporoza, nikad nije došlo do frakture kuka. Mlijeko sigurno izaziva osteoporozu zbog bjelančevina.
Govorio sam vam o fitoesterogenima. Oni mogu djelovati tako da materije koje razaraju kosti budu manje aktivne a da potaknu one ćelije koje izgrađuju kosti, da izgrade jako dobre kosti.
Ako koristite biljni esterogen, onaj koji ćete pronaći u lanenom sjemenju on je najbolji lijek koji se može naći za sprječavanje osteoporoze. Estrogeni biljnog porijekla se vežu za receptore u vašim kostima i oni su odlični za osteoporozu, ali utječu i na smanjenje raka dojke i raka prostate.
Muškarci, ako pijete tri šalice mlijeka tjedno, više od tri puta uvećavate svoje šanse za rak prostate.
Koja zemlja ima najveći omjer raka prostate u svijetu?
To su tri zemlje koje koriste najviše mlijeka – Švicarska, Norveška i Luksemburg. Ako ste crne kože, za vas je dva puta veća opasnost od raka prostate. Što se tiče astme, u Sjedinjenim Državama se najviše prodaju lijekovi za alergiju. Alergija, astma i migrenske pojave mogu se povezati s mliječnim proizvodima.

Kako da izbacimo kalcij iz mekog tkiva koji smo unijeli konzumacijom mlijecnih proizvoda.
Postoji samo jedan odgovor.

MAGNEZIJ KLORID
Izvor:

STEVIA i ostali zasladjivaci


Stevia je jedini zaslađivac koji usput i popravlja zdravstveno stanje 
Stevija (Stevia rebaudianaBERTONI) višegodišnji je zeljasti grm iz porodice glavočika (Asteraceae), koji može narasti u vis i do 1m.
Stevia
Rod Stevia ima oko 150 vrsta, primjerice Stevia ovata, Stevia eupatoria, Stevia serrata i, dakako, Stevia rebaudiana, koja, za razliku od ostalih vrsta iz svog roda, sadržava značajne količine slatkih glikozida. Listovistevije dugi su oko 5 cm, a široki oko 2 cm. Svježe lišće stevije ugodna je, slatkog okusa zbog glikozida steviozida, čiji je ekstrakt 200 - 300 puta slađi od šećera.

Porijeklom iz Paragvaja stevija se danas uzgaja u Brazilu, Urugvaju, središnoj Americi, Izraelu, Tajlandu, Australiji, Japanu, Koreji i Kini.
U drugim dijelovima svijeta stevija je niz godina, zahvaljujući američkom tvrdom stavu o “štetnosti”, zbog interesa velikih kompanija umjetnih zaslađivača i šećera, bila “zabranjena” biljka. Napokon, nakon 30 godina američka agencija za hranu i lijekove (FDA) konačno je promijenila stajalište i stevija od kraja 2008. godine više nije “zabranjena” biljka. Dobila je “GRAS-status” kojim se sastojci stevije (slatki glikozidi) smatraju sigurnim za uporabu, pa se mogu koristiti kao prirodni zaslađivači pića i hrane. Time će se konačno moći zamijeniti umjetna sladila, koja su izuzetno opasna i stetna za ljudsko zdravlje(saccharin, aspartami i sl.).
Nakon promjene tog stava, velike su američke kompanije osvježavajućih pića (Coca-Cola, Pepsi-Cola i sl.) obznanile da će ubuduće koristiti samo prirodni zaslađivač stevije, nakon čega je potreba za stevijom porasla u čitavom svijetu.

Steviju su inače stoljećima upotrebljavali Guarani indijanci u Paragvaju u medicinske svrhe i kao zaslađivač.
Svakako treba naznačiti da je još 1922. godine stevija bila priznata u Hrvatskoj kao ljekovita biljka. Na žalost, trebalo je proći 80-tak godina da bi se u Hrvatskoj konačno počela uzgajati ta nedvojbeno korisna biljka.

Posušeno lišće stevije je oko 40 puta slađe od šećera. U listovima stevije nalazi se osam različitih glukozida, a najznačajni su steviozid, rebaudiozid A, rebaudiozid C i dulkozid, koji se ovisno o načinu uzgoja i sorti nalaze u lišću u različitim postocima i o tome ovisi koliko će biti “slatki”.
Primjena stevije
Prema novijim svjetskim istraživanjima stevija ima širok spektar primjene i može se koristiti u:
  • juhama, umacima, raznim predjelima;
  • salatama, jelima od sira, tjesteninama itd.;
  • u konzerviranju povrća i voća umjesto šećera (jer ne fermentira);
  • u proizvodnji sladoleda, keksa i kolača jer stevija ostaje stabilna i na 200 ºC;
  • posušeno lišće stevije se može koristiti kao zaslađivač i dodatak u različitim mješavinama čajeva, kave, mlijeka, kakaoa, voćnim sokovima i ostalim pićima;
  • osušeno lišće stevije kao dodatak hrani poboljšava probavu i ima važnu ulogu u odvijanju ostalih procesa u ljudskom organizmu;
  • redovitim korištenjem stevije pospješuje se aktivacija enzima u cijelom organizmu, smanjuje se razina “lošeg” kolesterola (LDL-a) i nivo glukoze u krvi;
  • stevija nema kalorija, glikemijski indeks (GI) = 0;
  • odlična je za dijabetičare jer redovito uzimanje stevije stimulira rad gušterače (stvara se više insulina);
  • učestalim korištenjem stevije smanjuje se visoki krvni tlak, pospješuje se prokrvljenost (mikro-cirkulacija krvi) u cijelom tijelu;
  • poboljšava funkciju miokarda;
  • stevija ima antiseptičko, antialergijsko i antimikrobno djelovanje (zbog anti-mikrobnog djelovanja stevija se koristi kao dodatak pastama za zube, a proizvode se i gume za žvakanje);
  • jača regeneracijske procesu u organizmu;
  • neutralizira toksine i pospješuje njihovo izlučivanje iz organizma (uključujući i radionukleide);
  • usklađuje rad endokrinih žlijezda;
  • stimulira digestivne i urinarne procese u organizmu;
  • ekstrakt stevije povoljno djeluje na mnoge bolesti kože (kupke za “čišćenje” kože);
  • korištenjem stevije reducira se ovisnost o alkoholu i pušenju itd.
  • Generalna preporuka o doziranju pri korištenju stevije je 3-5 mg/kg/tt (tjelesne težine), ovisno o tome radi li se o čistom ekstraktu stevije (dorađeno) ili samo o prirodno samljevenome suhom lišću.
Zabilježena svojstva Stevie su:
  • antibakterijska,
  • protugljivična,
  • protu upalna,
  • djeluje protiv mikroba,
  • antivirusna,
  • protiv kvasca,
  • kardiotoničko (uravnotežuje snagu srčanog mišića)
  • diuretičko - potiče izlučivanje vode iz organizma,
  • hipoglikemičko
  • djeluje blagotovorno za sve dijabetičare,
  • snizuje krvni tlak
  • proširuje krvne žile.
Glavna uporaba:
  • Kao prirodni zaslađivač
  • Za reguliranje šečera u krvi
  • Za reguliranje krvnog tlaka
  • Za prevenciju od debljine
  • Kao pomagalo pri gubitku kilograma
Dodatna korist stevie:
  • Ubija bakterije
  • Uništava gljivice
  • Uništava viruse
  • Smanjuje upale

Sa STEVIOM „Slatki život“ POSTAJE ZDRAV  i pruza neograničenu mogućnost upotrebe u ljudskoj prehrani.
Na ovaj način bi se zdraviji i normalniji život omogućio i dijabetičarima i čitavom čovječanstvu!
Unatoč ekstremno slatkom okusu prirodnih spojeva u ovoj biljci, onane izaziva karijes, a kalorična joj je vrijednost nikakva, tj. ne deblja! Mogu ju koristiti dijabetičari i u svakom pogledu je neškodljiva za organizam. U tijeku su istraživanja kojima se ispituje da li stevia čak i pomaže kod dijabetesa i još nekih bolesti.
Dosadašnjem sabotiranju stevie isključivo je razlog prijetnja profitu multinacionalnih kompanija koje desetljećima truju potrošače opasnim kemikalijama i aditivima u raznim proizvodima koje svakodnevno konzumiraju!

UKRATKO O UMJETNIM  ZASLAĐIVAČIMA

Ciklamat, saharin i aspartam su samo neki od tisuća umjetnih zaslađivača koji se koriste u svijetu. Osim što studije pokazuju da uopće ne pridonose gubitku tjelesne težine kao zamjena za omraženi bijeli šećer, riječ je o kemikalijama za koje se ozbiljno sumnja da osim brojnih kroničnih bolesti uzrokuju i karcinom!
Bolonjski centar za istraživanje raka „Cesare Maltoni“ 2005. je okrivio aspartam za niz raznih karcinoma, a još se uvijek istražuju sumnje da izaziva i depresiju, hiperaktivnost, vrtoglavice, osipe, napadaje epilepsije i još štošta te da utječe na razvoj epilepsije, multiple skleroze i Alzheimerove bolesti.

ŠEĆER

Najrasprostranjeniji zaslađivač je svakako šećer (u bijeloj i smeđoj inačici). Šećer se dobiva od šećerne trske, a nacionalne ekonomije žestoko brane svaku poljoprivrednu granu, pa tako i proizvodnju šećera. Osim što uzrokuje pretilost, šećer je smrtni grijeh za dijabetičare koji ga ne smiju konzumirati.

ASPARTAM

Aspartam izaziva veoma ozbiljne simptome, od gubitka pamćenja pa do tumora na mozgu. Iako odobren od američkog Zavoda za Zaštitu Zdravlja (US FDA) kao siguran dodatak za hranu, aspartam je jedna od najopasnijih supstanci kojoj su ljudi ikada bili izloženi.
Aspartame je tehničko ime za umjetni šećer koji je također poznat pod tvorničkim imenima - NutraSweet, Equal, Spoonful, Equal-Measure itd. Aspartam je otkriven slučajno 1965.g. kada je James Schlatter, kemičar G.D. Searle kompanije testirao jedan lijek protiv čira na želucu.
Aspartam je odobren za upotrebu u hrani 1981.g. a u napitcima 1983.g. Ta supstanca bila je prvi put odobrena za konzumiranje još 26 jula, 1974, međutim, u augustu 1974.g. bila je uložena jedna žalba od strane Dr John W. Olney, znanstvenika na polju neurologije i James Turner-a, advokata američkog Zavoda za Zaštitu Potrošaća, što je zajedno sa rezultatima istrage istraživačkih procedura  kompanije  G.D. Searle dovelo do toga da FDA povuče dozvolu za upotrebu aspartama, u decembru 1974.g. Kasnije, 1985. g. kompanija Monsanto je kupila firmu G.D. Searle koju je nakon toga podijelila na dvije odvojene, supsidijarne kompanije, Searle Pharmaceuticals i The NutraSweet Company.
Aspartam je daleko najopasnija supstanca na tržištu koja se nalazi u hrani i napitcima (i tzv. “sugar-free” žvakaćim gumama, prim. prev.)   
On  je odgovoran za preko 75% prijava štetnih efekata dodataka za hranu, koje su podnjete američkom Zavodu za Zaštitu Zdravlja (FDA). Mnoge od tih reakcija su veoma ozbiljne, uključujući gubitak svijesti i smrt, kao što je to objavljeno još u februaru 1994.g. u izvještaju Zavoda za Zdravlje i Zdravstvene Usluge (Department of Health and Human Services). Nekoliko od 90 različitih zabilježenih simptoma izazvanih od strane aspartama, koji su navedeni u ovom izvještaju uključuju:
glavobolja/migrena, vrtoglavica, gubitak svjesti, mučnina, utrnulost, grčenje mišića, povećanje težine, osip na koži, depresija, zamor, razdražljivost, ubrzanje rada srca, nesanica, problemi sa vidom uključujući i gubitak vida, gubitak sluha, palpitacija srca, smetnje kod disanja, napadi nemira i panike, smetnje u govoru, gubitak ukusa, vrtoglavica, tinitus, gubitak pamćenja i bolovi u zglobovima.
Prema znanstvenicima koji su radili na proučavanju sporednih efekata aspartama, slijedeće kronične bolesti mogu biti prouzrokovane, podstaknute ili pogoršane u slučaju konzumiranja ove supstance:
tumori na mozgu, multipla skleroza, epilepsija, sindrom hroničnog zamora, (chronic fatigue syndrome, prim. prev.) parkinsonova bolest, alchajmerova bolest, mentalna retardacija, limfoma, deformacije kod novorođenčadi, fibromijalgija i dijabetes.
Aspartam se sastoji od tri hemikalije: aspartamska kiselina, fenilalanin i metanol. U knjizi, Prescription for Nutritional Healing, (autori James i Phyllis Balch), aspartam je svrstan u kategoriju “Kemijskih otrova.”

ASPARTIČNA KISELINA (40% ASPARTAMA)

Dr Russell L. Blaylock, profesor neurokirurgije na Medical University of Mississippi, nedavno je objavio knjigu u kojoj je detaljno opisao poremećaje koji nastaju ingestijom aspartične kiseline koja se nalazi u aspartamu. [devedest devet posto od natrijum glutamata (monosodium glutamate - MSG) je glutamična kiselina. Oštećenja koja ona prouzrokuje također su dokumentirana u Blayloc-ovoj knjizi (natrijum glutamat, kojeg mnogi od nas svakodnevno unose u svoj organizam uz pomoć Vegete i sličnih dodataka jelima, osim što poboljšava njihov ukus, istovremeno i uništava naše živčane stanice, jer spada u grupu nervnih otrova, prim. prev.)] Blaylock nam u svoj knjizi, uz pomoć od skoro 500 znanstvenih bilješki pokazuje kako suvišne ekscitativne amino kiseline kao što su aspartična kiselina i glutamična kiselina, koje se nalaze u u našoj hrani, prouzrokuju veoma ozbiljne kronične nervne poremećaje kao i cijelu jednu pletoru drugih akutnih simptoma.

KAKO ASPARTAT (I GLUTAMAT) UZROKUJU OŠTEĆENJA

Aspartat i glutamat djeluju kao neurotransmiteri u mozgu omogućavajući prijenos informacija od jedne živčane stanice do druge. Ukoliko se u mozgu nalazi prevelika količina ovih supstanci, to dovodi do smrti određenih živčanih stanica usljed stvaranja uvjeta za ulazak povećanih količina kalcija u te stanice. Ulaskom kacija u stanice, u njima dolazi do oslobađanja većih količina slobodnih radikala koji onda prouzrokuju smrt stanice. Oštećenja žinčanih stanica mogu biti izazvana od strane suvišnog aspartata ili glutamata i zbog toga se ove supstance nazivaju – “ekscitoksinima”. Oni “nadražuju” ili stimuliraju živčanu stanicu sve dok ona ne umre.
Aspartična kiselina je jedna amino kiselina. U svojoj slobodnoj formi (kada nije vezana za proteine) ona prouzrokuje značajno povećanje nivoa aspartata i glutamata u krvnoj plazmi. Suvišna količina aspartata i glutamata u krvi, kratko nakon ingestije aspartama ili glutamične kiseline (prekursora glutamata) dovodi do visoke koncentracije ovih neurotransmitera u određenim dijelovima mozga.
Krvna moždana barijera, koja normalno štiti mozak od suvišnog glutamata i aspartata kao i drugih toksina 1) nije potpuno razvijena za vrijeme djetinjstva, 2) ne pruža potpunu zaštitu svih dijelova mozga, 3) može biti oštećena posljedicama mnogih kroničnih i akutnih oboljenja, i 4) čak i kad je neoštećena, može ponekad dozvoliti da suvišni glutamat i aspartat “procure” u mozak.
Taj suvišni glutamat i aspartat polako počinju razarati neurone. Velika većina (75% i više) živčanih stanica u određenom području mozga biva usmrćena prije nego što bilo kakvi klinički simptomi kroničnog oboljenja dođu do izražaja. Neke od mnogih kroničnih bolesti za koje je dokazano da su potpomognute ili uzrokovane dugoročnim izlaganjem ekscitatornim aminokiselinama su:
Multipla skleroza (MS), Alchajmerova bolest, sindrom nedostatka pažnje kod djece (Attention Deficit Disorder, prim. prev.),  gubitak memorije, hormonalni problemi, gubitak sluha, epilepsija, parkinsonova bolest, hipoglikemija, AIDS demencija, oštećenja na mozgu i neuro-endokrini poremećaji.
Ekscitoksini predstavljaju veliku opasnost za novorođenčad, djecu, trudnice, starce i ljude koji pate od određenih kroničnih bolesti. Čak je i Federacija Američkih Društava za Eksperimentalnu Biologiju (FASEB), koja inače zastupa sličnu ‘partijsku liniju’ kao i FDA, nedavno priopćila u jednom svom izvještaju da "bi gravidne žene, novorođenčad i djeca trebali izbjegavati korištenje dodataka za hranu koji sadrže L-glutamičnu kiselinu. Postoji mnogo dokaza o potencijalnim endokrinim poremećajima kao npr. povečanje nivoa kortizola i prolaktina, kao i različiti efekti kod muškaraca i žena, koji potvrđuju tu vezu sa endokrinim sistemom i sugeriraju da dodatno unošenje L-glutamične kiseline treba izbjegavati od strane žena sposobnih za trudnoću i individua sa afektivnim poremećajima." Aspartična kiselina iz aspartama ima iste štetne osobine kao i glutamična kiselina.
O istinskom mehanizmu nastanka akutnih reakcija na suvišni glutamat i aspartat još uvijek se vodi jedna rasprava. Prema izvještaju FDA, te reakcije uključuju simptome kao što su:
glavobolja/migrena, mučnina, bol u trbuhu, zamor (blokira ulazak glukoze u mozak), nesanica, problemi kod vida, napadi nemira, depresija, i astma/bol u grudima.
Jedna od najčešćih žalbi ljudi koji pate od štetnih posljedica aspartama je gubitak pamćenja. Ono što je ovdje ironično, to je da je kompanija G.D. Searle još 1987.g. poduzela jedno opsežno istraživanje čiji je cilj bio otkrivanje sredstva koje je trebalo liječiti gubitak memorije usljed oštećenja prouzrokovanih od strane ekscitativnih aminokiselina. Blaylock je samo jedan od mnogih znanstvenika i doktora koji su posvetili pažnju poremećajima nastalim usljed konzumiranja aspartama i MSG-a (natrijum glutamata). Među one stručnjake koji su glasno upozoravali javnost na štetnost uzimanja aspartata i glutamata spadaju i Adrienne Samuels, Ph.D., eksperimentalni psiholog, Olney, profesor psihijatrije na School of Medicine, Washington University, koji je ujedno i jedan od najvećih svjetskih autoriteta što se ekscitoksina tiče. (On je još 1971.g. obavjestio kompaniju Searle da aspartična kiselina prouzrokuje rupe u mozgu kod miševa.) Tu također uključujemo i Francis J. Waickman-a, M.D. (Doktor Medicinskih Nauka, prim. prev.), dobitnika priznanja the Rinkel and Forman Awards, koji je priznati stručnjak na području pedijatrije, alergije i imunologije.
Tu su također i: John R. Hain, M.D., forenzički patolog, i H.J. Roberts, M.D., FACP, FCCP, specijalist za dijabetes, koji je od strane jednog nacionalnog medicinskog magazina svojevremeno bio proglašen i za “najboljeg doktora u USA."
John Samuels je također jedan od onih koji su posvetili ovom problemu više pažnje. On je sastavio i jednu veliku listu znanstvenih radova koji pružaju više nego dovoljno dokaza o opasnostima vezanim za unošenje u organizam dodatne glutamične and aspartične kiseline.
A postoje i mnogi drugi koji mogu biti stavljeni na ovu listu.

FENILALANIN (50% ASPARTAMA)

Phenylalanine je aminokiselina koja se normalno nalazi u mozgu. Ljudi koji pate od fenilketonurije, nisu u stanju normalno metabolizirati fenilalanin. To dovodi do velike koncentracije fenilalanina u mozgu, što ponekad može biti smrtonosno. Dokazano je da kod ingestije aspartama, pogotovo zajedno sa karbohidratima, može doći do porasta nivoa fenilalanina u mozgu, čak i kod ljudi koji ne pate od fenilketonurije. Ovo nije samo teorija, jer je dokazano kako ljudi koji koriste aspartam kroz jedan duži vremenski period, imaju povećanu količinu fenilalanina u krvi. Višak fenilalanina u mozgu dovodi do smanjenja nivoa serotonina što onda izaziva emocionalne poremećaje i depresiju. Dokazano je da je nivo fenilalanina u krvi znatno povećan kod ljudi koji koriste aspartam. Čak i kada čovjek samo jednom unese u sebe aspartam, količina fenilalanina u krvi se poveća. Prilikom svog svjedočenja ispred američkog Kongresa, Dr Louis J. Elsas je pokazao kako povećan nivo fenilalanina u krvi može dovesti do njegove povećane koncentracije u određenim dijelovima mozga i koliko je to opasno, pogotovo po novorođenčad i fetuse u majčinoj utrobi. On je također pokazao kako glodavci metaboliziraju fenilalanin mnogo bolje i brže nego ljudi.
Jedan slučaj veoma visokog nivoa fenilalanina prouzrokovanog aspartamom nedavno je opisan u jednom magazinu pod naslovom "Aspartamska noćna mora." John Cook je pio svakodnevno 6 do 8 ‘diet’ - napitaka.  Njegovi simptomi su počeli kao gubitak memorije i česte glavobolje. Nakon toga njegovo stanje se pogoršalo u smislu naglih promjena raspoloženja sa napadima bjesnila. Rezultati analize njegove krvi pokazali su prisustvo fenilalanina u koncentraciji od 80 mg/dl. Kod medicinskog pregleda pokazale su se smetnje u radu mozga kao i oštećenja na mozgu. Nakon što je prestao sa konzumiranjem umjetno zaslađenih pića uz pomoć aspartama, njegovo zdravstveno stanje dramatično se popravilo.

METANOL (10% ASPARTAMA)

Methanol je smrtonosan otrov. Mnogi od nas znaju kako su se mnogi ljudi otrovali nepravilno proizvedenim alkoholnim pićima koja su u sebi sadržavala metanol, koji kod ljudi može prouzrokovati sljepilo i smrt. Metanol se postepeno oslobađa u tankom crijevu kada metilna grupa iz aspartama dođe u kontakt sa himotripsin enzimom.
Apsorpcija metanola u tijelu je mnogo brža kod ingestije slobodnog ili čistog metanola. Slobodni metanol se stvara iz aspartama kada se ovaj zagrije na temperaturu veću od 30ºC. To se događa kada se namirnice ili napitci koji sadrže aspartam nepravilno skladište.
Metanol se u tijelu razlaže na mravlju kiselinu i formaldehid. Formaldehid je smrtonosan nervni otrov. Prema podacima Zavoda za Zaštitu Prirodne Okoline (EPA) metanol se smatra tzv. “kumulativnim” otrovom jer se veoma sporo eliminira iz organizma nakon što je u njega unesen.  U ljudskom tijelu, on se oksidacijom razlaže na formaldehid i mravlju kiselinu; oba ova metabolika su toksični. Prema podacima iste organizacije, čovjek ne bi smio unositi u svoj organizam više od 7.8 mg/ na dan. Jedna litra pića koje je zaslađeno aspartamom sadrži oko 56 mg metanola. Tako neki koji piju ili jedu malo više aspartamom zaslađenih produkata mogu dnevno unijeti u sebe oko 250 mg metanola, što je 32 puta više od onoga što EPA propisuje.
Simptomi koji ukazuju na trovanje metanolom su: glavobolja, zujanje u ušima, mučnina, problemi u gastrointerstinalnom traktu, slabost, nesvjestica, problemi kod pamćenja, utrnulost ekstremiteta kao i probadajući bol u njima, promjene u ponašanju, upala živaca.  Najčešći i najpoznatiji simptomi trovanja metanolom su u vezi osjetila vida. Magljenje i treperenje pred očima, slab vid, oštećenja na mrežnici i sljepilo. Formaldehid je poznat kao kancerogena supstanca, oštećuje mrežnicu oka, ometa replikaciju DNA, uzrokuje deformacije kod novorođenčadi.

DIKETOPIPERAZINE (DKP)

DKP je sporedni produkt kod metabolizma aspartama. DKP je impliciran kao uzročnik tumora na mozgu. Olney je primjetio da DKP, nakon procesa nitrozacije u probavnom traktu stvara jednu komponentu vrlo sličnu N-nitrosourei, koja je vrlo kancerogena. Neki autori tvrde da se DKP stvara odmah nakon ingestije aspartama. Ja nisam siguran da li je to točno. Ono što je sigurno to je da se DKP stvara u tekučim produktima koji sadrže aspartam nakon dužeg uskladištenja.
Kompanija G.D. Searle je provela istraživanje na temu sigurnosti upotrebe DKP-a. FDA je kasnije tu otkrila mnoge eksperimentalne greške, neke od njih su bile pripisane “lošoj administraciji”, a kod drugih se radilo o “slučajnom miješanju životinja, životinje nisu dobijale propisanu količinu određene supstance, izgubljeni patološki uzorci usljed nepravilnog rukovanja,” i mnogo drugih grešaka.
Također se smatra da DKP uzrokuje i materične polipe kao i promjene u nivou kolesterola u krvi, što je javno priznala i Dr Jacqueline Verrett, toksikolog koja radi za FDA, u svom svjedočenju ispred američkog Senata.
Ovo je kraći izvod iz orginalnog teksta čiji je cilj bio samo svratiti pozornost čitatelja na neke otrove u hrani i piću, kojima smo svakodnevno izloženi  Aspartam je samo jedan od zvanično odobrenih sredstava za trovanje narodnih masa i on po opasnosti za zdravlje vjerojatno zauzima drugo mjesto, odmah iza fluora, koji nam se servira u zubnim pastama, vodi za piće itd. pod izgovorom da sprečava kvar zuba (što nema nikakve veze ni sa istinom, niti sa zdravom pameti.
Danas postoji već nekoliko stotina proizvoda koji u sebi sadrže aspartam. U svakom slučaju, mi ga najčešće unosimo u sebe pomoću tzv. “diet” proizvoda (kobajagi dijetalnih) kao što su Diet Coke, Diet Pepsi, i druga “diet” pića, pudinzi, jogurti…‘sugar-free’ žvakaće gume i bomboni, sladoled itd. itd. Zbog opće korumpiranosti političara, znanstvenika, zdravstvenog sistema, medija itd. itd., kao i nevjerojatne ignorantnosti “normalnog” čovjeka, za očekivati je da će se ovi biološko-kemijski agensi zadržati u našoj ishrani sve do posljednjeg živog ljudskog bića.
Na kraju, postavlja se pitanje, - da li je današnji čovjek, koji je pod jednom stalnom i redovnom dozom fluora, aspartama i cijele pletore drugih sredstava koja mu reguliraju rad mozga i sužavaju svijest i percepciju, - još uvijek u stanju da kritički i nezavisno razmišlja?!?
Da li je već sada kasno, - ili još uvijek imamo vremena za – buđenje?!?.
Nikada nije kasno.
Sodium ascorbat je jak antidot i u razmaku od 3 – 12 mjeseci potpuno ocisti organizam od svih toksina koje smo unosili u sebe.
Unosili smo ih jer su nam bile skrivene  vazne znanstvene  informacije o prehrani i lijecenju ljudske rase.
Izvor:

NATRIUM (SODIUM) ASCORBAT C6H7NAO6


99,9% svih životinja na svijetu samo proizvodi vitamin C u formi mineralnog askorbata. Na nesreću, ljudi pate od genetskog poremećaja, hipoascorbemie, nemogućnosti da sami proizvedu vitamin C.
Sodium Ascorbat
Poznato je samo nekoliko životinja koje imaju isti problem kao i ljudi: zamorčići, majmuni i jedna vrsta sljepog miša.
Svi ljudi nose jedan oštećen gen za sintezu jednog specifičnog jetrenog enzima L- gulonolakton oksidaze (GLO), zbog čega nastaje fatalna urođena greška u metabolizmu ugljikohidrata. GLO je enzim jetre koji pretvara krvnu glikozu u askorbat, što znači da naše tiielo nije u stanju proizvoditi askorbat. Ovaj urođeni nedostatak spriječava kod sisavaca normalnu jetrenu sintezu metabolita askorbata koji funkcionira i kao antistresor. Nemogućnost sinteze askorbata proizvodi ogromne nenormalne fiziološke reakcije kod ljudi.
Ovo može u najvećoj mjeri objasniti činjenicu zašto ljudi ne žive onoliko dugo koliko bi inače mogli. Niski nivoi askorbinske kiseline mogu biti povezani s većim rizikom za dobivanje raka, bolesti srca i makularne degeneracije očiju kod starijih osoba. Istraživanja nutricionista doktora Ernesta Krebsa i doktora Dina Burka (SAD), doktora Hansa Nijepera iz Njemačke, doktora Ernesta Kontrerasa iz Meksika, doktora Manuela Navara s Filipina i doktora Šigeakija Sakaija iz Japana, dovela su do zaključka da se u tijelu ništa neće izliječiti bez dovoljno vitamina C u obliku sodium ( natrijum ) ascorbata.
TERAPIJA SODIUM ASCORBATOM ZA BRZO JAČANJE IMUNITETA   
  1. Prva 24 sata uzimati na svaka 2 sata po 4 kapsule čistog vitamina C u obliku Natrijum (sodium) askorbata. Ukoliko se pojavi proljev, produžiti na svaka 4 sata. Proljev je znak da ste dostigli dozu koja je maksimalna za vas, i tijelo više ne resorbira vitamin C već ga izbacuje. Ovakav proljev je bezopasan i bezbolan.
  2. Idućih 48 sati uzimati po 4 kapsule SODIUM ASCORBATA na 6 sati.
  3. Idućih 48 sati uzimati po 4 kapsule na 12 sati.
Kod djece od 4 -12 god. doza je duplo manja. Djeca do 4 godine mogu uzimati do 3 gr dnevno u obliku tableta koje se tope u ustima.  U vodu s kojom pijete sodium ascorbat, dodajte sok od 2 -3 limuna da bi pojačali apsorpciju vitamina C. Na litru destilirane vode iscjedite 3 limuna i dodajte 6 gr sodium ascorbata i to popijte tokom cijelog dana. Možete zasladiti sa STEVIOM.

Vitamin C ne smije biti Calcium Ascorbat jer može izazvati bubrežni kamenac, niti askorbinska kiselina jer je to lažni i bezvrijedni 'vitamin C'. Jedini koji je koristan je u obliku SODIUM ( NATRIJUM) ASCORBATA.

Sodium askorbat je apsolutno neophodan u procesu života u svim živim oblicima pa se mora unositi u tijelo ako ga organizam nije u stanju sam proizvesti kao što je slučaj kod ljudi.
Enzimski mehanizmi za proizvodnju askorbata su kod biljaka i životinja u osnovi slični.To pokazuje zajedničko porijeklo u ranom oblika života.

Jedna od važnih funkcija ascorbata je održavanje biokemijske homeostaze dok je organizam pod stresom. Nedostaci vitamina A, B1, riboflavina ( B2 ), niacina ( B3 ) i piridoxin klorida (B6 ) izazivaju smanjenu produkciju askorbata i dovode do ozbiljnih poremećaja biokemijske homeostaze organizma dok je organizam pod stresom što završava bolešću.
Zdravstvene koristi od uzimanja natrijum askorbata su izvanredne i imaju dalekosežne implikacije za mnoge zdravstvene probleme.

Nakon redovitog konzumiranja 6 – 10 gr ascorbata dnevno u razdoblju od oko 12 mjeseci dolazi do potpune obnove strukture cijelog organizma preko obnove kolagena.
Dolazi do obnove arterija blokirajući razvoj ateroskleroze, pomaže u sprječavanju srčanih udara, a istodobno i pomaže da se spriječi moždani udar.Osim toga natrijum askorbat ima vodeću ulogu u otklanjanju kronične i akutne infekcije.

SRČANE BOLESTI I SODIUM ASCORBAT  

Vodeći ubojica danas u svijetu je „srčana bolest“ ili "okluzivna kardiovaskularna bolest" – zapravo je to skorbut nižeg stupnja. Srčana bolest je pogrešno ime. Bolest je karakterizirana krastolikim tvorevinama koje polako rastu na zidovima krvnih žila.
Ovaj temeljni proces smanjuje dotok krvi u srce i druge organe, što dovodi do angine pectoris(srčanog grča), srčanog udara i moždanog udara.
Ispravan naziv za ovaj bolesni proces je „kronični skorbut“, subklinički oblik klasične bolesti nedostatka vitamina C.
Pravu prirodu ove bolesti je početkom 1950-ih identificirao kanadski tim pod vodstvom G. C. Willisa, dr.med. To otkriće je krajem 1980-ih potvrdio tadašnji vodeći svjetski znanstvenik, dr.Linus Pauling (1901-1994), dvostruki dobitnik Nobelove nagrade. Pauling je upozoravao svijet svojim predavanjima, pisanim radovima i video materijalima nakon što su on i njegovi suradnici proveli eksperimente koji su potvrdili Willisova otkrića. Do današnjeg dana, ta upozorenja nisu nikada došla do medija glavne struje.

Dr. Linus Pauling je uzimao do 18 grama vitamina C dnevno ( u obliku sodium ascorbata ) i dočekao je duboku, aktivnu, starost od 93 godine. Kanadski liječnici dokazali su da nedostatak vitamina C uzrokuje bolest poznatu pod imenom „arteroskleroza“. Oni su otkrili da se bolest javlja kod 100% životinjskih eksperimentalnih subjekata kojima je uskraćen vitamin C i koje ga same ne sintetiziraju.
Nadalje, pokazali su da je sam vitamin C dovoljan za povlačenje arteroskleroze kod laboratorijskih životinja. (G.C.Willis, „The Reversibility of Atherosclerosis“, Canadian Medical Association Journal, sv.77, 15. lipnja 1957. str. 106-109). Tim je proveo slična istraživanja na ljudima. Rezultati, iako nisu bili konačni, pokazivali su smanjenje aterosklerotskog plaka kod dvije trećine ljudskih subjekata. Treba istaknuti da se radilo o istraživanju malih doza, ne većih od 1.500 mg dnevno.

Znanje da su srčane bolesti oblik skorbuta bilo je zataškavano od vremena kada je prvi niz Willisovih članaka objavljen u časopisu Canadian Medical Association Journal početkom 1950-ih.
Neobjašnjivo, od 1950-ih do danas nijedan članak koji bi govorio u prilog vitaminu C i njegovoj vezi sa aterosklerozom nije se pojavio u nekom uglednom medicinskom časopisu koji je popularan među liječnicima.  U predavanju iz 1992. snimljenom na videu, dr Linus Pauling objasnio je razlog zašto se arteroskleroza stvara na yidovima arterija u nedostatku vitamina C. Objasnio je kako specifičan oblik holesterola izaziva plak, nadoknađujući niske kolicine vitamina C, i zašto njegov brzi lijek za kronični skorbut sadrži aminokiselinu lizin.

LIZIN  

Važan je za izgradnju najvažnijih bjelančevina u tijelu, važan je za rast, obnavljanje tkiva, stvaranje antitijela, hormona i enzima , spriječava ili smanjuje pojavu herpesa, spriječava stvaranje smrzotina i groznicu, poboljšava koncentraciju, pomaže pravilnom iskorištavanju masnih kiselina u stvaranju energije, pomaže kod ispadanja kose.. Uzima se 30 min. prije jela s vodom .  Pulingova terapija koja se sastoji od visokih doza askorbinske kiseline i aminokiseline lizin je zapravo lijek za srčanu bolest.

Kako napraviti sok od ascorbata:  

Iscjedite sok od 4 limuna i stavite u dvolitrenu flasu od koka kole. U malu casu stavite 3 vrhom pune kavene zlice sodium ascorbata dodajte malo stevie da bi zasladili na prirodan nacin. Dobro razmutite u malo vode da se ne stvaraju grudvice te sipajte u flasu i dodajte vode da bude pune dvije litre.
Tijekom dana, najbolje na svakih 1-2 sata popijte 2 dcl soka od ascorbata.
Kada dobijete prvi proljev, znaci da ste napunili tkiva sa ascorbatom, smanjite kolicinu i uzimajte svaki dan po 2 male kavene zlice ascorbata u istoj kolicini vode i soka od 4 limuna. Limun je potreban zbog enzima da bi se ascorbat brze apsorbirao u tkiva.
Izvor: