ISTINA O KRAVLJEM MLIJEKU

Mlijeko kao hrana – da ili ne?
Mediji i svijet oko nas tvrde kako ne možemo bez mlijeka.
Pogledajmo zanimljive činjenice u vezi ove tvrdnje. Krava proizvodi dnevno oko 3 l mlijeka.

Ta će količina biti dovoljna da krava prehrani svoje tele koje je sposobno probaviti to mlijeko koje je za njega prirodno. Glavna bjelančevina u mlijeku naziva se kazein i za njega je potreban poseban oblik probavljanja, posebni enzim – renin koji se nalazi u burazima telića.
Tele će proizvesti iz omotača svog buraga enzim renin koji mu je potreban kako bi probavio mlijeko. Kazein - bjelančevina u mlijeku je posebno prilagođena kako bi odgovarala potrebama svake vrste što znači da će ona imati aminokiseline koje su potrebne toj vrsti.
Količina bjelančevine u mlijeku odgovarat će potrebama rasta tog organizma. Krave su uzgajaju radi mlijeka I one su genetski predodređene za proizvodnju mlijeka.
Što je to dobro u mlijeku?
Bogato je kalcijem i bjelančevinama a, ako ne budete dobili kalcij iz mlijeka iskrivit će vam se noge i kralježnica. Sve životinje na svijetu kalcij dobivaju iz mlijeka.
Sve, osim krava.
Izgleda da ga one dobivaju iz trave.
Mi smo naučili piti puno mlijeka, ali znanost nam govori da od svih sisavaca ljudsko mlijeko ima najmanji sadržaj bjelančevina I najmanji omjer kazeina prema sirutki.

Zašto u ljudskom mlijeku ima najmanje bjelančevina?
U ljudskom mlijeku ima ih 1,2 ml na litru mlijeka.
Potrebno je 120 dana da ljudska beba udvostruči svoju težinu.
Kod mlijeka konja, to je 2,4 - dvostruko više i potrebna im je polovica tog vremena da udvostruče svoju težinu, za 60 dana.
Kod krava je 3,3. i njima je potrebno samo 47 dana da udvostruče svoju težinu.
Koze imaju 4,1 kazeina i njima je potrebno samo 19 dana da udvostruče svoju težinu.
Kod pasa je to 7,1, a osam dana da udvostruče svoju težinu.
Još više kod mačaka, 7,5, a sedam dana da udvostruče svoju težinu.
A kod štakora 11,8, a 4,5 dana im je potrebno da udvostruče svoju težinu.
Ako je bjelančevina ono što želite iz mlijeka trebali biste piti mlijeko štakora.
Razmislimo o ovome: kada je krava dala život teletu to tele udvostruči svoju težinu u 47 dana.
A koliko dugo teletu kako bi se uspravilo na nogama i prohodalo?
Samo nekoliko sati. Istog dana kad se otelilo može trčati uokolo i želi biti veliko i jako tako da energija kod teleta ide u masu mišića.
Za razvoj mišića potreban vam je visok postotak bjelančevina u mlijeku.
Bjelančevine nam trebaju za rast.
A kod ljudi, koliko njima treba da ustanu i prohodaju?
Beba se rađa potpuno bespomoćna i vrlo sporo raste u usporedbi s teletom.
Što je najvažnije kod bebe?
Mišići za hodanje ili glava?
Glava.
Kad se beba rodi, nisu još uvijek zatvorene fontanele na njezinoj glavi tako da je potrebno da se mozak vrlo brzo razvije.
Krajevi živaca se oblikuju čak i nakon rođenja.
Mozgu je potrebna hrana kako bi se razvio.
Jednog dana krava neće biti zainteresirana za matematiku, ali će ljudsko biće možda biti.
Kakva je hrana potrebna ljudskom mozgu da bi se razvio?
Masnoće.
Većina tkiva vašeg mozga sastoji se od masnoća. U ljudskom mozgu postoji najveći omjer masnoće prema bjelančevinama što je savršeno za razvoj mozga. Kod krave postoji najpovoljniji odnos za razvoj mišića.
Sad možete da razumjeti zašto djeca koja su podizana na kravljem mlijeku imaju znatno niži IQ od one djece koja su podizana na majčinom mlijeku.
Trebali bi koristiti onu hranu koja zadovoljava nutritivne potrebe starijeg djeteta kako bi se izbjegla toksičnost ili zatrovanost. Kravlje mlijeko ne zadovoljava ovaj standard kvalitete. O tome govori časopis pedijatrijske gastroenterologije. Bebe kojima se daje kravlje mlijeko u vrijeme drugih 6 mjeseci života mogu iskusiti 30% povećanja gubitka krvi u unutarnjim organima i izmetom gube značajan dio željeza.
Zašto se to događa?
Problem je bjelančevina kazein.
Krava ima renin dok ljudske bebe imaju vrlo malo tog renina tako da one ne mogu probaviti kazein. U majčinom mlijeku postoji i proizvod bakterije koji se zove bacilus bifidus koji pomaže u probavi kazeina iz ljudskog mlijeka.
Kravlje mlijeko proizvodi kiselost u bebinom i u želucu odraslih i tako iritira organe da oni počinju krvariti. Čak će vam i časopis mliječne industrije reći da kravlje mlijeko podiže kolesterol.
Postoji grupa liječnika u Americi koji su sebe nazvali Odborom liječnika za odgovornu medicinu u Wahingtonu i oni smatraju svojim poslom upozoriti naciju protiv mlijeka. Govore o povećanju kolesterola citirajući neke časopise. Govore o gubitku željeza koje se javlja zbog krvarenja u probavnim organima i govore o šećernoj bolesti. I ja ću o tome govoriti.
Oni citiraju studije s Harvarda o raku jajnika.
Citiraju čuveni britanski časopis "The Lancet" i govore o katarakti i o nepodnošljivosti laktoze, o alergijama na hranu i o toksinima i osteoporozi i o grčevima. Jedna od svakih 5 beba pati od grčeva. Pedrijatri su davno naučili da je kravlje mlijeko uzrok tome.
Danas znamo da majke koje hrane djecu svojim mlijekom mogu imati bebe s grčevima ako majke uzimaju kravlje mlijeko.
Od tada su otkrili da ako majka pije kravlje mlijeko tada taj djelomično probavljeni kazein može završiti u krvotoku. Razlog tomu je što mi odrasli loše probavljamo kazein i on može da doći u majčino mlijeko da bi se majčin organizam oslobodio toga. Vidjet ćete što još on može izazovati. Čuveni američki medicinski časopis «The Lancet» je 1999 god. izvijestio da novi podaci dokazuju kontroverznu teoriju da ako se bebama daje kravlje mlijeko može se javiti šećerna bolest i dijabetes u njihovom kasnijem životu.
Zašto se to događa?
Istraživali su majčino mlijeko kod tih žena i pronašli su kravlji kazein. Kravlji kazein je specifičnost krava. Postoji jedan dio aminokiselina u nizu molekula i događa se da je ona jednaka dijelu aminokiselina u betastanicama u pankreasu I kad ne možete probaviti taj kasein, što je prirodno jer kad ste se odbili od majčinih grudi vi više nemate renin i kako ga u ljudskom mlijeku ima tako malo on vam ni ne treba, svi se odrasli bore s probavljanjem kazeina. Zato, ako stavite biljnu bjelančevinu u svoj želudac, probavljanje će se završiti za 4 sata. Ako stavite kravlje mlijeko, trebat vam 6 sati. Stavite kazein u svoj želudac, trebat vam 12 sati. Nijemci imaju izreku: «Sir zatvara želudac».
Zašto?
Zato što se želudac bori kako bi ga probavio. I ponekad, s vremena na vrijeme popusti onaj svinkter na izlazu i kad se analizira u dvanaestopalačnom crijevu, onda se čuje slijedeća vijest: "Nisi još završio posao probavljanja, zatvori se!» zato je obično popularan obrok sir i vino. Date čovjeku sir i on se "zatvara" za 12 sati, jer to ne može probaviti. Ova bjelančevina ulazi u krvotok neprobavljena. Sad imate strani oblik bjelančevine u krvotoku.
I što onda radite?
Onda vam je potreban način na koji ćete se izboriti s tim.
Ali što ako je taj dio aminokiseline tamo?
Onda vam za to trebaju antitijela I trebate proizvesti antitijela koje će ubiti beta ćelije koje se nalaze u vašem pankreasu i tako dobivate dijabetes tipa 1.
Rano izlaganje kravljem mlijeku može povećati juvenilni dijabetes.
Dijabetes se ne dobiva kod glodavaca koji su skloni dijabetesu ako su podizani na prehrani koja ne sadrži kravlje mlijeko što pokazuje da protein iz kravljeg mlijeka može potaknuti tu bolest. Ovo sve piše u znanstvenim časopisima, ali ljudi to jednostavno ne žele prihvatiti. Znanstvenicii iz Rima i Londona su rekli da su imali pacijente koji su razvili dijabetes ovisan o inzulinu i da su imali imune stanice koje su rasle i razmnožavale se kada su bile izložene bjelančevini kazein  u kravljem mlijeku.
Ne postoji nijedna životinja na svijetu koja prirodno nastavlja piti mlijeko kad je odbijena od sise. Osetljivije životinje čak i umiru ako im tijekom života dajete mlijeko. Vi kažete da vaše mačke piju mlijeko. Vi ste ih naučili da ga piju, a veterinari po svijetu kažu: «Ne hranite mačke mlijekom jer izaziva otkazivanje bubrega kod mačaka.
Zato mnogo mačaka počinje urinirati krv.
Što je s nedostatkom laktaze?
Laktaza je enzim koji vam pomaže da se nosite sa šećerom – laktozom.
Dosada smo analizirali bjelančevine iz mlijeka, sad ćemo analizirati mliječni šećer. U Danskoj samo 2% stanovništva ima nedostatak laktaze.
Svi sisavci poslije odbijanja od sise su s nedostatkom laktaze jer kako više nemaju mlijeko u prehrani ne moraju probavljati laktozu tako da se enzim laktaza deaktivira na nivou gena, osim kod bijelih Europljana koji su stotinama godina tjerali svoje tijelo da i dalje koristi mlijeko.
Tako da kod Danaca imate samo 2% nedostatka laktaze; kod Finaca 18%, kod Indijanaca 50%, kod Židova u Izraelu 58%, kod Peruanaca 80%, kod američkih crnaca 70% nedostatka laktaze; kod Arapa 78%, Eskima 80%, Grka 85%, Japanaca 85%, i afričkih crnaca 90%. A svjetska zdravstvena organizacija je to stavila na još viši nivo. Oni kažu 95-100% kod afričkih crnaca.
Vidite da samo bijelci mogu dobro tolerirati laktozu, a ostatak ljudske populacije ne može jer poslije prestanka korištenja majčinog mlijeka to više nije njihova hrana.
Kako se probavlja laktoza?
Enzim laktaza  laktozu dijeli na glukozu i galaktozu. To je važno za bebu, jer njezin metabolizam nije još tako brz i ona dobiva polovinu glukoze i polovinu galaktoze. Ali, galaktoza se ne može koristiti dok se ne pretvori u glukozu.
Zato je tu enzim koji se zove betagalaktosidaza koji mijenja galaktozu u glukozu tako kako bebi treba. To je izvanredno! Ali kako nijednoj životinji nije potrebno dijeliti glukozu i galaktozu nakon odbijanja od sise, betagalaktosidaza se gubi. Tako da svi vi imate nedostatak ove betagalaktosidaze.
To znači da možemo probaviti šećer laktozu jer smo bijelci i imamo laktazu i možemo iskoristiti glukozu, ali naš organziam ne zna što bi sgalaktozom.
Gdje se onda ona gomila?
Ona se skladišti u koži.
Vaše oko je dio vaše kože tako da se ona skladišti i u vašoj rožnici, a senilna katarakta se prvenstveno dobiva od galaktoze. I ne samo to, ona se skladišti i na drugim mjestima. Skladišti se i kod žena oko jajnika i izaziva rak jajnika koji, opet, izaziva neplodnost.
Zato u Europi u zemljama koje najviše koriste mlijeko jednom od četiri bračna para potreban je tretman za neplodnost.
U Africi gdje se mlijeko ne koristi ne postoji problem s plodnošću. Odrasli koji uzimaju velike količine mlijeka i čiji su enzimi laktaze vrlo visoko aktivni često će patiti od izazova galaktoze što znači da se ne možete pozabaviti galaktozom i onda ćete imati i senilnu kataraktu. U čuvenoj studiji Danijela Kramera sa Harvarda se navodi da plodnost žena počinje opadati u 20-24 godine života i oni su doveli u vezu ovaj poremećaj sa korištenjem mlijeka.
Crnci nemaju toleranciju na laktazu.
Imamo dva dijeteta: jedno je crno, a drugo je bijelo. Hajde da vam kažem šta se zbiva kod crnog dječaka kad pije mlijeko: on je netolerantan na laktozu, tako da ne može probaviti mlijeko. Bakterije u njegovim probavnim organima ga dijele tako da to povećava osmotski pritisak i tekućina dolazi u njegovo dvanaestopalačno crijevo a i u probavni sustav i to dovodi do proljeva. Djevojčica bijele boje nema problema s laktozom, tako da ne dobija proljev, ali ona ima velike probleme sa kazeinom i ona ima konstipaciju – zatvor. Znate li koliko beba je moralo doživjeti da im feces bude vađen posebnim instrumentima jer nije mogao izaći na prirodan način. I dok jadni Afrikanci umiru od gladi, ljudi pune vagone mlijekom u prahu. To je poklon Europljana za Afrikance kako bi se prehranili.
Djeca koja već umiru od gladi dobivaju proljev i onda ih crvi dokrajče. Oni su ubijeni otrovom bijelih ljudi.
Vidite kako je to ozbiljno.
Kad crnci uzimaju mlijeko, dobivaju dijareju.
Oni to mlijeko u prahu uzimaju zatim prave pastu od njega i kreče njome svoje kolibe - jedino zašto je to mlijeko u prahu dobro.
Osteoporoza je izazvana brojnim pojedinostima, ali jedan od najznačajnijih razloga je višak mliječnih bjelančevina.
Bjelančevina životinjskog porijekla je opasna jer stoji nasuprot biljnoj bjelančevini. Koja bi bjelančevina po vama bila najgora, što se tiče osteoporoze, u svijetu? Razmislite o tome na trenutak.
Sad ćemo se baviti jednom drugom bolešću - leukemijom.
Virus leukemije iz goveda pronađen je kod 59% novorođenih teladi.
Postoji dokaz da se ovaj virus može prenijeti s jedne vrste na drugu. Države koje konzumiraju mliječne proizvode imaju više slučajeva leukemije.
Imate mnogo više leukemije kod ljudi u krajevima gdje imate više leukemije kod goveda.
A onda tu postoji i drugi problem: ako govedo ima virus, ono proizvodi više mlijeka. I što mislite, koje govedo će farmer zadržati, ono koje daje više ili ono koje daje manje mlijeka?
Mislite li da je to mali problem?
86% goveda na tržištu u Sjedinjenim državama ima virus leukemije. A 1995. godine došlo se do saznanja da se ovaj virus može prenijeti i na ljude.
Šta je sa multipla sklerozom?
Podaci dokazuju da su pacijenti multipleskleroze razvili aktivnost antijela protiv leukemije kod goveda. To sve dokazuju znanstveni časopisi. Postoje i druge bolesti živaca i one se povezuju sa mliječnim proizvodima. Čak i znanstveni časopis o mljekarstvu piše: možete dobiti tuberkulozu, brucelozu, difteriju, šarlah i gastreontoritis.
A šećer u mlijeku?
Izaziva kataraktu, neplodnost, rak jajnika, dijareju i netolerantnost na laktozu.Je li to dobro za vas? Masnoća iz mlijeka, je li ona dobra za vas? Podiže nivo kolesterola, triglicerida, dobivate kardiovaskularne bolesti a mlijeko je i dobar posrednik u prijenosu bolesti.
Listerija je vrlo uobičajna u nekim sirevima. U svijetu je bilo bar 12-tak epidemija listerije, npr. U Švicarskoj.
Ova bakterija može izazvati smrt, sljepoću I deformacije kod beba.
Časopis medicine iz Nove Engleske kaže da pasterizacija ne može uništiti listeriju. U starim vremenima u manje povoljnim društvenim prilikama ovo su bili postotci smrtnosti beba od 9 mjeseci na tisuću djece. Imamo djecu koja su hranjena kravljim mlijekom i onu koja su hranjena ljudskim mlijekom: na ljudskom mlijeku, 1.5 prema 1000. a na kravljem mlijeku 84,7 prema 1000.To je ogromna razlika. U udžbenicima pedijatrije i drugim knjigama će vam reći da je u ta stara vremena medicinska branša spašavala toliki broj djece od smrti, ali čak i u razvijenim krajevima svijeta imate 80% vjerojatnosti da će se razviti dijareja i 70% veću vjerojatnost da će se javiti infekcija ušiju. Bebe stalno plaču upravo zbog te infekcije. Mogu vam citirati časopis za časopisom koji će vam pokazati da mlijeko izaziva stalni umor, glavobolju, bol u mišićima, hiperaktivnost, noćno mokrenje, alergije, astmu, teškoće s disanjem, ranu arterosklerozu, dijabetes, akne u mladenačkom dobu, reumatoidni artritis, neuralgične bolesti, rak prostate, rak dojke itd.
Što je dobro u mlijeku?
Kalcij?
 Majčino mlijeko dat će vam antitijela, bijela krvna zrnca, zatim tvar koja blokira escherichiu coli, ono je sterilno.
Samo destak posto kalcija iz kravljeg mlijeka se apsorbira u tijelo.
To su loše vijesti.
Nasuprot, ljudsko mlijeko iako sadrži manje od polovice kalcija od onog koje sadrži kravlje mlijeko je bolji izvor kalcija jer se taj kalcij apsorbira u tijelu.
Zeleno povrće će vam biti mnogo bolji izvor kalcija nego kravlje mlijeko. Jedna druga prednost je da se majčino mlijeko lako probavlja. Tu postoji još nešto: što dobivate s kravljim mlijekom za doručak? Vi dobivate i kravlji ručak od jučer s tim mlijekom.
Možete imati čak i fekalne materije u mlijeku, bakterije, organske pesticide i druge različite stvari.
Nije samo mlijeko koje treba promatrati jer ono se krije skoro u svemu.
Kako se pravi sir?
Uzimate kulturu, fermentirate mlijeko i dobivate ugrušak i sirutku. Od te gorušenke se dobiva švapski sir.
Zašto je on prešao u taj oblik?
Zato što se ništa više ne događa u njemu.
Bakterije su iskoristile sve što su mogle. Ne mogu više utjecati na kazein i zato ima puno bjelančevina. Fermentiran je šećer. Ne mogu utjecati na galaktozu, tako da ima puno galaktoze.
Zato je jogurt dobar zbog galaktoze, a dobar je i za rak jajnika i za kataraktu. Tako, jogurt nema laktozu, nego galaktozu.
U tom trapistu, kad su bakterije upotrebile sve što su mogle, ne bih želio biti grub, ali ako u vašem organizmu nema ničega što bi moglo probaviti kako to onda zovemo?
Prvo malo smrdi, kao sir, a onda znamo što s tim radimo. Mi taj sir jedemo, stavljamo ga u svoje probavne organe. I onda tu stoji 12 sati. I koliko mi kiseline daje?
Najvišu moguću kiselost, 23,6 po gramu.
Što ću s tom kiselinom u tijelu?
Hajde da je neutraliziram.
Odakle?
Iz kostiju, naravno.
Napravljen je eksperiment na stakorima.
Jedna grupa je stavljena na sojino mlijeko,a druga grupa na kravlje mlijeko, kazein.
Ova grupa koja je koristila kazein imala je kiseli urin. Gubitak kalcija onih koji su hranjeni kazeinom bio je dvostruko veći nego kod onih koji su hranjeni sojinim mlijekom.
Proizvod ureje je isto tako dva puta bio veći. To znači da ne možete neutralizirati aminokiseline tako lako. Kalcij u mokraći je bio tri puta veći nego kod onih na soji. Da sada ponovimo: vi apsorbirate samo 10-tak % kalcija iz mlijeka a tijelo gura višak kalcija van. Pa kako vam je onda taj kalcij iz mlijeka pomogao? Grupa koja je primala kazein, njihova fekalija je imala malo vode i bila je prilično suha dok je fekalija kod onih štakora koji su pili sojino mlijeko bila normalno vlažna.
A kako je bilo sa zečevima?
Jedna grupa je stavljena na soju, druga na kazein, a treca na mlijeko u prahu.
I bez ikakve sumnje, dobro su rasli. Ustvari, oni na soji su najsporije rasli. Nemojte pogrešno razumjeti, od mliječnih proizvoda ćete stvarno narastii, kao kod krava.
Oni koji su bili na mlijeku u prahu gubili su kalcij izmetom, a kad gledamo kolesterol, mlijeko u prahu je izazivalo znatne probleme u usporedbi sa sojom. Kad smo testirali one sa mlijekom u prahu, u mlijeku ima puno masnoća i gdje se pojavio problem, u masnoćama ili u bjelančevinama?
Odnos dobrog i lošeg kolesterola: oni koji su jeli soju, kod njih je kolesterol bio na super nivou, a vrlo loše je bilo kod onih koji su jeli mlijeko u prahu.
Hajde da pogledamo bjelančevine: kazein podiže kolesterol, dakle, isti problem. Sjetite se da kad smo gledali one bjelančevine koje podižu kolesterol, zaključili smo da je obrano mlijeko drugo na listi onih namirnica koje izazivaju povišenje kolesterola. Bjelančevine podižu nivo kolesterola, a obrano mlijeko vam neće nimalo pomoći. Ono će povećati nivo kolesterola. Naročito će povećati onaj loš tip kolesterola. Mlijeko je loše za srce, za kosti...
Da vam kažem nešto o osteoporozi: kad imate osteoporozu, kažu vam da uzimate više kalcija, a tada i dalje imate i osteoporozu i onda vam se kaže da uzmete još više kalcija.
Kako vam treba sve više kalcija, vi pijete sve više mijleka, a problem je sve gori i gori.

Žene iz Afrike ne dobijaju osteoporozu iako imaju samo 350 mg kalcija dnevno. A žene iz Europe dobivaju osteoporozu s 1400 mg kalcija dnevno.
Bolje je da ste uzeli kalcij iz zelenog lišća
Amerikanke sa 1600 mg kalcija dnevno mogu izgubiti taj kalcij zbog nepravilne prehrane, a žene iz Afrike koje jedu povrće i mahunarke nemaju uopće taj problem.
Testirani su štakori i kunići, ali je velvetni majmun bio najbolji primjer za eksperiment u odnosu na ljude. Ovim majmunima se daje ono što jedu zapadnjaci i ono što jedu Afrikanci.
Kad su jeli ono što jedu zapadnjaci, gubili su puno kalcija.
Što je s mlijekom i neplodnošću?
Već sam rekao da su žene postale neplodne zbog galaktoze.
A što je s muškarcima?
Jesu li oni imuni?
Ovo je ispitivano na majmunima i davali smo im sve ono što majmuni jedu, banane i ostalo i dodavali smo im samo malo mlijeka u prahu.
Kad smo im davali mlijeko u prahu, pokretljivost njihove sperme je strahovito opala.
Koncentracija sperme je opala na 2/3.
Dobivali su različite defekte, npr. rep kod spermatozoida je bio potpuno izmijenjen.
Mladi ljudi koji čitate ovo, pijete li mlijeko?
Znajte da vam broj spermatozoida opada.
Dakle,  plodnost opada ako koristite mlijeko.
Gledajte nivoe limfocita. Kad su majmuni bili na hrani mahunarkama, imali su odlične nivoe limfocita. Kad su bili na mlijeku, limfociti su opadali.
Ako želite pomoći svom imunološkom sustavu, izostavite mlijeko.
Bronhijalni problemi tijekom zime?
Ako izostavite mlijeko, ovi problemi će nestati. Časopis «Priroda» je prije mnogo godina izvijestio kako kravlje mlijeko slabi imunološki sustav.
Šta ako netko ima sidu?
Onda limfociti padaju.
Najbolji način da se to zaustavi je izostavljanje mlijeka. Hajde da vidimo što se događalo s krvnim žilama velvetnih majmuna: kad je dodano samo malo mlijeka, vidimo omjer dobrog i lošeg kolesterola, kod jednih je bio dobar, a kod drugih je bio loš. Arterije kod onog majmuna koji je jeo mahunarke bile su čiste. I svi male krvne žile bile su otvorene. Kod onog koji je koristio mlijeko, mogli ste vidjeti naslage kamenca. Izlazi puno kalcija i bubrezi ga se ne mogu osloboditi tako da se on onda skladišti u krvnim žilama.
Zbog toga nastaju naslage kalcija u krvnim žilama i onda krvne žile postaju krute i dobivate aneurizme ili suženja.
Ako gledate upotrebu mliječnih proizvoda i frakturu kuka, oni u Južnoj Africi koji ne koriste mliječne proizvode ne znaju ni što je osteoporoza, nikad nije došlo do frakture kuka. Mlijeko sigurno izaziva osteoporozu zbog bjelančevina.
Govorio sam vam o fitoesterogenima. Oni mogu djelovati tako da materije koje razaraju kosti budu manje aktivne a da potaknu one ćelije koje izgrađuju kosti, da izgrade jako dobre kosti.
Ako koristite biljni esterogen, onaj koji ćete pronaći u lanenom sjemenju on je najbolji lijek koji se može naći za sprječavanje osteoporoze. Estrogeni biljnog porijekla se vežu za receptore u vašim kostima i oni su odlični za osteoporozu, ali utječu i na smanjenje raka dojke i raka prostate.
Muškarci, ako pijete tri šalice mlijeka tjedno, više od tri puta uvećavate svoje šanse za rak prostate.
Koja zemlja ima najveći omjer raka prostate u svijetu?
To su tri zemlje koje koriste najviše mlijeka – Švicarska, Norveška i Luksemburg. Ako ste crne kože, za vas je dva puta veća opasnost od raka prostate. Što se tiče astme, u Sjedinjenim Državama se najviše prodaju lijekovi za alergiju. Alergija, astma i migrenske pojave mogu se povezati s mliječnim proizvodima.

Kako da izbacimo kalcij iz mekog tkiva koji smo unijeli konzumacijom mlijecnih proizvoda.
Postoji samo jedan odgovor.

MAGNEZIJ KLORID

Izvor:

http://www.valetudo-drroso.com/site/znanje-je-moc/7-istina-o-kravljem-mlijeku.html

STEVIA i ostali zasladjivaci

Stevia je jedini zaslađivac koji usput i popravlja zdravstveno stanje 
Stevija (Stevia rebaudianaBERTONI) višegodišnji je zeljasti grm iz porodice glavočika (Asteraceae), koji može narasti u vis i do 1m.

Rod Stevia ima oko 150 vrsta, primjerice Stevia ovata, Stevia eupatoria, Stevia serrata i, dakako, Stevia rebaudiana, koja, za razliku od ostalih vrsta iz svog roda, sadržava značajne količine slatkih glikozida. Listovistevije dugi su oko 5 cm, a široki oko 2 cm. Svježe lišće stevije ugodna je, slatkog okusa zbog glikozida steviozida, čiji je ekstrakt 200 - 300 puta slađi od šećera.

Porijeklom iz Paragvaja stevija se danas uzgaja u Brazilu, Urugvaju, središnoj Americi, Izraelu, Tajlandu, Australiji, Japanu, Koreji i Kini.
U drugim dijelovima svijeta stevija je niz godina, zahvaljujući američkom tvrdom stavu o “štetnosti”, zbog interesa velikih kompanija umjetnih zaslađivača i šećera, bila “zabranjena” biljka. Napokon, nakon 30 godina američka agencija za hranu i lijekove (FDA) konačno je promijenila stajalište i stevija od kraja 2008. godine više nije “zabranjena” biljka. Dobila je “GRAS-status” kojim se sastojci stevije (slatki glikozidi) smatraju sigurnim za uporabu, pa se mogu koristiti kao prirodni zaslađivači pića i hrane. Time će se konačno moći zamijeniti umjetna sladila, koja su izuzetno opasna i stetna za ljudsko zdravlje(saccharin, aspartami i sl.).
Nakon promjene tog stava, velike su američke kompanije osvježavajućih pića (Coca-Cola, Pepsi-Cola i sl.) obznanile da će ubuduće koristiti samo prirodni zaslađivač stevije, nakon čega je potreba za stevijom porasla u čitavom svijetu.

Steviju su inače stoljećima upotrebljavali Guarani indijanci u Paragvaju u medicinske svrhe i kao zaslađivač.
Svakako treba naznačiti da je još 1922. godine stevija bila priznata u Hrvatskoj kao ljekovita biljka. Na žalost, trebalo je proći 80-tak godina da bi se u Hrvatskoj konačno počela uzgajati ta nedvojbeno korisna biljka.

Posušeno lišće stevije je oko 40 puta slađe od šećera. U listovima stevije nalazi se osam različitih glukozida, a najznačajni su steviozid, rebaudiozid A, rebaudiozid C i dulkozid, koji se ovisno o načinu uzgoja i sorti nalaze u lišću u različitim postocima i o tome ovisi koliko će biti “slatki”.

Primjena stevije

Prema novijim svjetskim istraživanjima stevija ima širok spektar primjene i može se koristiti u:

• juhama, umacima, raznim predjelima;
• salatama, jelima od sira, tjesteninama itd.;
• u konzerviranju povrća i voća umjesto šećera (jer ne fermentira);
• u proizvodnji sladoleda, keksa i kolača jer stevija ostaje stabilna i na 200 ºC;
• posušeno lišće stevije se može koristiti kao zaslađivač i dodatak u različitim mješavinama čajeva, kave, mlijeka, kakaoa, voćnim sokovima i ostalim pićima;
• osušeno lišće stevije kao dodatak hrani poboljšava probavu i ima važnu ulogu u odvijanju ostalih procesa u ljudskom organizmu;
• redovitim korištenjem stevije pospješuje se aktivacija enzima u cijelom organizmu, smanjuje se razina “lošeg” kolesterola (LDL-a) i nivo glukoze u krvi;
• stevija nema kalorija, glikemijski indeks (GI) = 0;
• odlična je za dijabetičare jer redovito uzimanje stevije stimulira rad gušterače (stvara se više insulina);
• učestalim korištenjem stevije smanjuje se visoki krvni tlak, pospješuje se prokrvljenost (mikro-cirkulacija krvi) u cijelom tijelu;
• poboljšava funkciju miokarda;
• stevija ima antiseptičko, antialergijsko i antimikrobno djelovanje (zbog anti-mikrobnog djelovanja stevija se koristi kao dodatak pastama za zube, a proizvode se i gume za žvakanje);
• jača regeneracijske procesu u organizmu;
• neutralizira toksine i pospješuje njihovo izlučivanje iz organizma (uključujući i radionukleide);
• usklađuje rad endokrinih žlijezda;
• stimulira digestivne i urinarne procese u organizmu;
• ekstrakt stevije povoljno djeluje na mnoge bolesti kože (kupke za “čišćenje” kože);
• korištenjem stevije reducira se ovisnost o alkoholu i pušenju itd.
• Generalna preporuka o doziranju pri korištenju stevije je 3-5 mg/kg/tt (tjelesne težine), ovisno o tome radi li se o čistom ekstraktu stevije (dorađeno) ili samo o prirodno samljevenome suhom lišću.

Zabilježena svojstva Stevie su:

• antibakterijska,
• protugljivična,
• protu upalna,
• djeluje protiv mikroba,
• antivirusna,
• protiv kvasca,
• kardiotoničko (uravnotežuje snagu srčanog mišića)
• diuretičko - potiče izlučivanje vode iz organizma,
• hipoglikemičko
• djeluje blagotovorno za sve dijabetičare,
• snizuje krvni tlak
• proširuje krvne žile.

Glavna uporaba:

• Kao prirodni zaslađivač
• Za reguliranje šečera u krvi
• Za reguliranje krvnog tlaka
• Za prevenciju od debljine
• Kao pomagalo pri gubitku kilograma

Dodatna korist stevie:

• Ubija bakterije
• Uništava gljivice
• Uništava viruse
• Smanjuje upale

Sa STEVIOM „Slatki život“ POSTAJE ZDRAV  i pruza neograničenu mogućnost upotrebe u ljudskoj prehrani.

Na ovaj način bi se zdraviji i normalniji život omogućio i dijabetičarima i čitavom čovječanstvu!
Unatoč ekstremno slatkom okusu prirodnih spojeva u ovoj biljci, onane izaziva karijes, a kalorična joj je vrijednost nikakva, tj. ne deblja! Mogu ju koristiti dijabetičari i u svakom pogledu je neškodljiva za organizam. U tijeku su istraživanja kojima se ispituje da li stevia čak i pomaže kod dijabetesa i još nekih bolesti.
Dosadašnjem sabotiranju stevie isključivo je razlog prijetnja profitu multinacionalnih kompanija koje desetljećima truju potrošače opasnim kemikalijama i aditivima u raznim proizvodima koje svakodnevno konzumiraju!

UKRATKO O UMJETNIM  ZASLAĐIVAČIMA

Ciklamat, saharin i aspartam su samo neki od tisuća umjetnih zaslađivača koji se koriste u svijetu. Osim što studije pokazuju da uopće ne pridonose gubitku tjelesne težine kao zamjena za omraženi bijeli šećer, riječ je o kemikalijama za koje se ozbiljno sumnja da osim brojnih kroničnih bolesti uzrokuju i karcinom!
Bolonjski centar za istraživanje raka „Cesare Maltoni“ 2005. je okrivio aspartam za niz raznih karcinoma, a još se uvijek istražuju sumnje da izaziva i depresiju, hiperaktivnost, vrtoglavice, osipe, napadaje epilepsije i još štošta te da utječe na razvoj epilepsije, multiple skleroze i Alzheimerove bolesti.

ŠEĆER

Najrasprostranjeniji zaslađivač je svakako šećer (u bijeloj i smeđoj inačici). Šećer se dobiva od šećerne trske, a nacionalne ekonomije žestoko brane svaku poljoprivrednu granu, pa tako i proizvodnju šećera. Osim što uzrokuje pretilost, šećer je smrtni grijeh za dijabetičare koji ga ne smiju konzumirati.

ASPARTAM

Aspartam izaziva veoma ozbiljne simptome, od gubitka pamćenja pa do tumora na mozgu. Iako odobren od američkog Zavoda za Zaštitu Zdravlja (US FDA) kao siguran dodatak za hranu, aspartam je jedna od najopasnijih supstanci kojoj su ljudi ikada bili izloženi.
Aspartame je tehničko ime za umjetni šećer koji je također poznat pod tvorničkim imenima - NutraSweet, Equal, Spoonful, Equal-Measure itd. Aspartam je otkriven slučajno 1965.g. kada je James Schlatter, kemičar G.D. Searle kompanije testirao jedan lijek protiv čira na želucu.
Aspartam je odobren za upotrebu u hrani 1981.g. a u napitcima 1983.g. Ta supstanca bila je prvi put odobrena za konzumiranje još 26 jula, 1974, međutim, u augustu 1974.g. bila je uložena jedna žalba od strane Dr John W. Olney, znanstvenika na polju neurologije i James Turner-a, advokata američkog Zavoda za Zaštitu Potrošaća, što je zajedno sa rezultatima istrage istraživačkih procedura  kompanije  G.D. Searle dovelo do toga da FDA povuče dozvolu za upotrebu aspartama, u decembru 1974.g. Kasnije, 1985. g. kompanija Monsanto je kupila firmu G.D. Searle koju je nakon toga podijelila na dvije odvojene, supsidijarne kompanije, Searle Pharmaceuticals i The NutraSweet Company.

Aspartam je daleko najopasnija supstanca na tržištu koja se nalazi u hrani i napitcima (i tzv. “sugar-free” žvakaćim gumama, prim. prev.)   

On  je odgovoran za preko 75% prijava štetnih efekata dodataka za hranu, koje su podnjete američkom Zavodu za Zaštitu Zdravlja (FDA). Mnoge od tih reakcija su veoma ozbiljne, uključujući gubitak svijesti i smrt, kao što je to objavljeno još u februaru 1994.g. u izvještaju Zavoda za Zdravlje i Zdravstvene Usluge (Department of Health and Human Services). Nekoliko od 90 različitih zabilježenih simptoma izazvanih od strane aspartama, koji su navedeni u ovom izvještaju uključuju:
glavobolja/migrena, vrtoglavica, gubitak svjesti, mučnina, utrnulost, grčenje mišića, povećanje težine, osip na koži, depresija, zamor, razdražljivost, ubrzanje rada srca, nesanica, problemi sa vidom uključujući i gubitak vida, gubitak sluha, palpitacija srca, smetnje kod disanja, napadi nemira i panike, smetnje u govoru, gubitak ukusa, vrtoglavica, tinitus, gubitak pamćenja i bolovi u zglobovima.

Prema znanstvenicima koji su radili na proučavanju sporednih efekata aspartama, slijedeće kronične bolesti mogu biti prouzrokovane, podstaknute ili pogoršane u slučaju konzumiranja ove supstance:
tumori na mozgu, multipla skleroza, epilepsija, sindrom hroničnog zamora, (chronic fatigue syndrome, prim. prev.) parkinsonova bolest, alchajmerova bolest, mentalna retardacija, limfoma, deformacije kod novorođenčadi, fibromijalgija i dijabetes.
Aspartam se sastoji od tri hemikalije: aspartamska kiselina, fenilalanin i metanol. U knjizi, Prescription for Nutritional Healing, (autori James i Phyllis Balch), aspartam je svrstan u kategoriju “Kemijskih otrova.”

ASPARTIČNA KISELINA (40% ASPARTAMA)

Dr Russell L. Blaylock, profesor neurokirurgije na Medical University of Mississippi, nedavno je objavio knjigu u kojoj je detaljno opisao poremećaje koji nastaju ingestijom aspartične kiseline koja se nalazi u aspartamu. [devedest devet posto od natrijum glutamata (monosodium glutamate - MSG) je glutamična kiselina. Oštećenja koja ona prouzrokuje također su dokumentirana u Blayloc-ovoj knjizi (natrijum glutamat, kojeg mnogi od nas svakodnevno unose u svoj organizam uz pomoć Vegete i sličnih dodataka jelima, osim što poboljšava njihov ukus, istovremeno i uništava naše živčane stanice, jer spada u grupu nervnih otrova, prim. prev.)] Blaylock nam u svoj knjizi, uz pomoć od skoro 500 znanstvenih bilješki pokazuje kako suvišne ekscitativne amino kiseline kao što su aspartična kiselina i glutamična kiselina, koje se nalaze u u našoj hrani, prouzrokuju veoma ozbiljne kronične nervne poremećaje kao i cijelu jednu pletoru drugih akutnih simptoma.

KAKO ASPARTAT (I GLUTAMAT) UZROKUJU OŠTEĆENJA

Aspartat i glutamat djeluju kao neurotransmiteri u mozgu omogućavajući prijenos informacija od jedne živčane stanice do druge. Ukoliko se u mozgu nalazi prevelika količina ovih supstanci, to dovodi do smrti određenih živčanih stanica usljed stvaranja uvjeta za ulazak povećanih količina kalcija u te stanice. Ulaskom kacija u stanice, u njima dolazi do oslobađanja većih količina slobodnih radikala koji onda prouzrokuju smrt stanice. Oštećenja žinčanih stanica mogu biti izazvana od strane suvišnog aspartata ili glutamata i zbog toga se ove supstance nazivaju – “ekscitoksinima”. Oni “nadražuju” ili stimuliraju živčanu stanicu sve dok ona ne umre.
Aspartična kiselina je jedna amino kiselina. U svojoj slobodnoj formi (kada nije vezana za proteine) ona prouzrokuje značajno povećanje nivoa aspartata i glutamata u krvnoj plazmi. Suvišna količina aspartata i glutamata u krvi, kratko nakon ingestije aspartama ili glutamične kiseline (prekursora glutamata) dovodi do visoke koncentracije ovih neurotransmitera u određenim dijelovima mozga.
Krvna moždana barijera, koja normalno štiti mozak od suvišnog glutamata i aspartata kao i drugih toksina 1) nije potpuno razvijena za vrijeme djetinjstva, 2) ne pruža potpunu zaštitu svih dijelova mozga, 3) može biti oštećena posljedicama mnogih kroničnih i akutnih oboljenja, i 4) čak i kad je neoštećena, može ponekad dozvoliti da suvišni glutamat i aspartat “procure” u mozak.
Taj suvišni glutamat i aspartat polako počinju razarati neurone. Velika većina (75% i više) živčanih stanica u određenom području mozga biva usmrćena prije nego što bilo kakvi klinički simptomi kroničnog oboljenja dođu do izražaja. Neke od mnogih kroničnih bolesti za koje je dokazano da su potpomognute ili uzrokovane dugoročnim izlaganjem ekscitatornim aminokiselinama su:
Multipla skleroza (MS), Alchajmerova bolest, sindrom nedostatka pažnje kod djece (Attention Deficit Disorder, prim. prev.),  gubitak memorije, hormonalni problemi, gubitak sluha, epilepsija, parkinsonova bolest, hipoglikemija, AIDS demencija, oštećenja na mozgu i neuro-endokrini poremećaji.
Ekscitoksini predstavljaju veliku opasnost za novorođenčad, djecu, trudnice, starce i ljude koji pate od određenih kroničnih bolesti. Čak je i Federacija Američkih Društava za Eksperimentalnu Biologiju (FASEB), koja inače zastupa sličnu ‘partijsku liniju’ kao i FDA, nedavno priopćila u jednom svom izvještaju da "bi gravidne žene, novorođenčad i djeca trebali izbjegavati korištenje dodataka za hranu koji sadrže L-glutamičnu kiselinu. Postoji mnogo dokaza o potencijalnim endokrinim poremećajima kao npr. povečanje nivoa kortizola i prolaktina, kao i različiti efekti kod muškaraca i žena, koji potvrđuju tu vezu sa endokrinim sistemom i sugeriraju da dodatno unošenje L-glutamične kiseline treba izbjegavati od strane žena sposobnih za trudnoću i individua sa afektivnim poremećajima." Aspartična kiselina iz aspartama ima iste štetne osobine kao i glutamična kiselina.
O istinskom mehanizmu nastanka akutnih reakcija na suvišni glutamat i aspartat još uvijek se vodi jedna rasprava. Prema izvještaju FDA, te reakcije uključuju simptome kao što su:
glavobolja/migrena, mučnina, bol u trbuhu, zamor (blokira ulazak glukoze u mozak), nesanica, problemi kod vida, napadi nemira, depresija, i astma/bol u grudima.
Jedna od najčešćih žalbi ljudi koji pate od štetnih posljedica aspartama je gubitak pamćenja. Ono što je ovdje ironično, to je da je kompanija G.D. Searle još 1987.g. poduzela jedno opsežno istraživanje čiji je cilj bio otkrivanje sredstva koje je trebalo liječiti gubitak memorije usljed oštećenja prouzrokovanih od strane ekscitativnih aminokiselina. Blaylock je samo jedan od mnogih znanstvenika i doktora koji su posvetili pažnju poremećajima nastalim usljed konzumiranja aspartama i MSG-a (natrijum glutamata). Među one stručnjake koji su glasno upozoravali javnost na štetnost uzimanja aspartata i glutamata spadaju i Adrienne Samuels, Ph.D., eksperimentalni psiholog, Olney, profesor psihijatrije na School of Medicine, Washington University, koji je ujedno i jedan od najvećih svjetskih autoriteta što se ekscitoksina tiče. (On je još 1971.g. obavjestio kompaniju Searle da aspartična kiselina prouzrokuje rupe u mozgu kod miševa.) Tu također uključujemo i Francis J. Waickman-a, M.D. (Doktor Medicinskih Nauka, prim. prev.), dobitnika priznanja the Rinkel and Forman Awards, koji je priznati stručnjak na području pedijatrije, alergije i imunologije.
Tu su također i: John R. Hain, M.D., forenzički patolog, i H.J. Roberts, M.D., FACP, FCCP, specijalist za dijabetes, koji je od strane jednog nacionalnog medicinskog magazina svojevremeno bio proglašen i za “najboljeg doktora u USA."
John Samuels je također jedan od onih koji su posvetili ovom problemu više pažnje. On je sastavio i jednu veliku listu znanstvenih radova koji pružaju više nego dovoljno dokaza o opasnostima vezanim za unošenje u organizam dodatne glutamične and aspartične kiseline.
A postoje i mnogi drugi koji mogu biti stavljeni na ovu listu.

FENILALANIN (50% ASPARTAMA)

Phenylalanine je aminokiselina koja se normalno nalazi u mozgu. Ljudi koji pate od fenilketonurije, nisu u stanju normalno metabolizirati fenilalanin. To dovodi do velike koncentracije fenilalanina u mozgu, što ponekad može biti smrtonosno. Dokazano je da kod ingestije aspartama, pogotovo zajedno sa karbohidratima, može doći do porasta nivoa fenilalanina u mozgu, čak i kod ljudi koji ne pate od fenilketonurije. Ovo nije samo teorija, jer je dokazano kako ljudi koji koriste aspartam kroz jedan duži vremenski period, imaju povećanu količinu fenilalanina u krvi. Višak fenilalanina u mozgu dovodi do smanjenja nivoa serotonina što onda izaziva emocionalne poremećaje i depresiju. Dokazano je da je nivo fenilalanina u krvi znatno povećan kod ljudi koji koriste aspartam. Čak i kada čovjek samo jednom unese u sebe aspartam, količina fenilalanina u krvi se poveća. Prilikom svog svjedočenja ispred američkog Kongresa, Dr Louis J. Elsas je pokazao kako povećan nivo fenilalanina u krvi može dovesti do njegove povećane koncentracije u određenim dijelovima mozga i koliko je to opasno, pogotovo po novorođenčad i fetuse u majčinoj utrobi. On je također pokazao kako glodavci metaboliziraju fenilalanin mnogo bolje i brže nego ljudi.
Jedan slučaj veoma visokog nivoa fenilalanina prouzrokovanog aspartamom nedavno je opisan u jednom magazinu pod naslovom "Aspartamska noćna mora." John Cook je pio svakodnevno 6 do 8 ‘diet’ - napitaka.  Njegovi simptomi su počeli kao gubitak memorije i česte glavobolje. Nakon toga njegovo stanje se pogoršalo u smislu naglih promjena raspoloženja sa napadima bjesnila. Rezultati analize njegove krvi pokazali su prisustvo fenilalanina u koncentraciji od 80 mg/dl. Kod medicinskog pregleda pokazale su se smetnje u radu mozga kao i oštećenja na mozgu. Nakon što je prestao sa konzumiranjem umjetno zaslađenih pića uz pomoć aspartama, njegovo zdravstveno stanje dramatično se popravilo.

METANOL (10% ASPARTAMA)

Methanol je smrtonosan otrov. Mnogi od nas znaju kako su se mnogi ljudi otrovali nepravilno proizvedenim alkoholnim pićima koja su u sebi sadržavala metanol, koji kod ljudi može prouzrokovati sljepilo i smrt. Metanol se postepeno oslobađa u tankom crijevu kada metilna grupa iz aspartama dođe u kontakt sa himotripsin enzimom.
Apsorpcija metanola u tijelu je mnogo brža kod ingestije slobodnog ili čistog metanola. Slobodni metanol se stvara iz aspartama kada se ovaj zagrije na temperaturu veću od 30ºC. To se događa kada se namirnice ili napitci koji sadrže aspartam nepravilno skladište.
Metanol se u tijelu razlaže na mravlju kiselinu i formaldehid. Formaldehid je smrtonosan nervni otrov. Prema podacima Zavoda za Zaštitu Prirodne Okoline (EPA) metanol se smatra tzv. “kumulativnim” otrovom jer se veoma sporo eliminira iz organizma nakon što je u njega unesen.  U ljudskom tijelu, on se oksidacijom razlaže na formaldehid i mravlju kiselinu; oba ova metabolika su toksični. Prema podacima iste organizacije, čovjek ne bi smio unositi u svoj organizam više od 7.8 mg/ na dan. Jedna litra pića koje je zaslađeno aspartamom sadrži oko 56 mg metanola. Tako neki koji piju ili jedu malo više aspartamom zaslađenih produkata mogu dnevno unijeti u sebe oko 250 mg metanola, što je 32 puta više od onoga što EPA propisuje.
Simptomi koji ukazuju na trovanje metanolom su: glavobolja, zujanje u ušima, mučnina, problemi u gastrointerstinalnom traktu, slabost, nesvjestica, problemi kod pamćenja, utrnulost ekstremiteta kao i probadajući bol u njima, promjene u ponašanju, upala živaca.  Najčešći i najpoznatiji simptomi trovanja metanolom su u vezi osjetila vida. Magljenje i treperenje pred očima, slab vid, oštećenja na mrežnici i sljepilo. Formaldehid je poznat kao kancerogena supstanca, oštećuje mrežnicu oka, ometa replikaciju DNA, uzrokuje deformacije kod novorođenčadi.

DIKETOPIPERAZINE (DKP)

DKP je sporedni produkt kod metabolizma aspartama. DKP je impliciran kao uzročnik tumora na mozgu. Olney je primjetio da DKP, nakon procesa nitrozacije u probavnom traktu stvara jednu komponentu vrlo sličnu N-nitrosourei, koja je vrlo kancerogena. Neki autori tvrde da se DKP stvara odmah nakon ingestije aspartama. Ja nisam siguran da li je to točno. Ono što je sigurno to je da se DKP stvara u tekučim produktima koji sadrže aspartam nakon dužeg uskladištenja.
Kompanija G.D. Searle je provela istraživanje na temu sigurnosti upotrebe DKP-a. FDA je kasnije tu otkrila mnoge eksperimentalne greške, neke od njih su bile pripisane “lošoj administraciji”, a kod drugih se radilo o “slučajnom miješanju životinja, životinje nisu dobijale propisanu količinu određene supstance, izgubljeni patološki uzorci usljed nepravilnog rukovanja,” i mnogo drugih grešaka.
Također se smatra da DKP uzrokuje i materične polipe kao i promjene u nivou kolesterola u krvi, što je javno priznala i Dr Jacqueline Verrett, toksikolog koja radi za FDA, u svom svjedočenju ispred američkog Senata.
Ovo je kraći izvod iz orginalnog teksta čiji je cilj bio samo svratiti pozornost čitatelja na neke otrove u hrani i piću, kojima smo svakodnevno izloženi  Aspartam je samo jedan od zvanično odobrenih sredstava za trovanje narodnih masa i on po opasnosti za zdravlje vjerojatno zauzima drugo mjesto, odmah iza fluora, koji nam se servira u zubnim pastama, vodi za piće itd. pod izgovorom da sprečava kvar zuba (što nema nikakve veze ni sa istinom, niti sa zdravom pameti.
Danas postoji već nekoliko stotina proizvoda koji u sebi sadrže aspartam. U svakom slučaju, mi ga najčešće unosimo u sebe pomoću tzv. “diet” proizvoda (kobajagi dijetalnih) kao što su Diet Coke, Diet Pepsi, i druga “diet” pića, pudinzi, jogurti…‘sugar-free’ žvakaće gume i bomboni, sladoled itd. itd. Zbog opće korumpiranosti političara, znanstvenika, zdravstvenog sistema, medija itd. itd., kao i nevjerojatne ignorantnosti “normalnog” čovjeka, za očekivati je da će se ovi biološko-kemijski agensi zadržati u našoj ishrani sve do posljednjeg živog ljudskog bića.
Na kraju, postavlja se pitanje, - da li je današnji čovjek, koji je pod jednom stalnom i redovnom dozom fluora, aspartama i cijele pletore drugih sredstava koja mu reguliraju rad mozga i sužavaju svijest i percepciju, - još uvijek u stanju da kritički i nezavisno razmišlja?!?
Da li je već sada kasno, - ili još uvijek imamo vremena za – buđenje?!?.
Nikada nije kasno.
Sodium ascorbat je jak antidot i u razmaku od 3 – 12 mjeseci potpuno ocisti organizam od svih toksina koje smo unosili u sebe.
Unosili smo ih jer su nam bile skrivene  vazne znanstvene  informacije o prehrani i lijecenju ljudske rase.

Izvor:

http://www.valetudo-drroso.com/site/ortomolekularni-preparati/34-stevia.html

NATRIUM (SODIUM) ASCORBAT C6H7NAO6

99,9% svih životinja na svijetu samo proizvodi vitamin C u formi mineralnog askorbata. Na nesreću, ljudi pate od genetskog poremećaja, hipoascorbemie, nemogućnosti da sami proizvedu vitamin C.

Poznato je samo nekoliko životinja koje imaju isti problem kao i ljudi: zamorčići, majmuni i jedna vrsta sljepog miša.

Svi ljudi nose jedan oštećen gen za sintezu jednog specifičnog jetrenog enzima L- gulonolakton oksidaze (GLO), zbog čega nastaje fatalna urođena greška u metabolizmu ugljikohidrata. GLO je enzim jetre koji pretvara krvnu glikozu u askorbat, što znači da naše tiielo nije u stanju proizvoditi askorbat. Ovaj urođeni nedostatak spriječava kod sisavaca normalnu jetrenu sintezu metabolita askorbata koji funkcionira i kao antistresor. Nemogućnost sinteze askorbata proizvodi ogromne nenormalne fiziološke reakcije kod ljudi.

Ovo može u najvećoj mjeri objasniti činjenicu zašto ljudi ne žive onoliko dugo koliko bi inače mogli. Niski nivoi askorbinske kiseline mogu biti povezani s većim rizikom za dobivanje raka, bolesti srca i makularne degeneracije očiju kod starijih osoba. Istraživanja nutricionista doktora Ernesta Krebsa i doktora Dina Burka (SAD), doktora Hansa Nijepera iz Njemačke, doktora Ernesta Kontrerasa iz Meksika, doktora Manuela Navara s Filipina i doktora Šigeakija Sakaija iz Japana, dovela su do zaključka da se u tijelu ništa neće izliječiti bez dovoljno vitamina C u obliku sodium ( natrijum ) ascorbata.

TERAPIJA SODIUM ASCORBATOM ZA BRZO JAČANJE IMUNITETA   

1. Prva 24 sata uzimati na svaka 2 sata po 4 kapsule čistog vitamina C u obliku Natrijum (sodium) askorbata. Ukoliko se pojavi proljev, produžiti na svaka 4 sata. Proljev je znak da ste dostigli dozu koja je maksimalna za vas, i tijelo više ne resorbira vitamin C već ga izbacuje. Ovakav proljev je bezopasan i bezbolan.
2. Idućih 48 sati uzimati po 4 kapsule SODIUM ASCORBATA na 6 sati.
3. Idućih 48 sati uzimati po 4 kapsule na 12 sati.

Kod djece od 4 -12 god. doza je duplo manja. Djeca do 4 godine mogu uzimati do 3 gr dnevno u obliku tableta koje se tope u ustima.  U vodu s kojom pijete sodium ascorbat, dodajte sok od 2 -3 limuna da bi pojačali apsorpciju vitamina C. Na litru destilirane vode iscjedite 3 limuna i dodajte 6 gr sodium ascorbata i to popijte tokom cijelog dana. Možete zasladiti sa STEVIOM.

Vitamin C ne smije biti Calcium Ascorbat jer može izazvati bubrežni kamenac, niti askorbinska kiselina jer je to lažni i bezvrijedni 'vitamin C'. Jedini koji je koristan je u obliku SODIUM ( NATRIJUM) ASCORBATA.

Sodium askorbat je apsolutno neophodan u procesu života u svim živim oblicima pa se mora unositi u tijelo ako ga organizam nije u stanju sam proizvesti kao što je slučaj kod ljudi.
Enzimski mehanizmi za proizvodnju askorbata su kod biljaka i životinja u osnovi slični.To pokazuje zajedničko porijeklo u ranom oblika života.

Jedna od važnih funkcija ascorbata je održavanje biokemijske homeostaze dok je organizam pod stresom. Nedostaci vitamina A, B1, riboflavina ( B2 ), niacina ( B3 ) i piridoxin klorida (B6 ) izazivaju smanjenu produkciju askorbata i dovode do ozbiljnih poremećaja biokemijske homeostaze organizma dok je organizam pod stresom što završava bolešću.
Zdravstvene koristi od uzimanja natrijum askorbata su izvanredne i imaju dalekosežne implikacije za mnoge zdravstvene probleme.

Nakon redovitog konzumiranja 6 – 10 gr ascorbata dnevno u razdoblju od oko 12 mjeseci dolazi do potpune obnove strukture cijelog organizma preko obnove kolagena.
Dolazi do obnove arterija blokirajući razvoj ateroskleroze, pomaže u sprječavanju srčanih udara, a istodobno i pomaže da se spriječi moždani udar.Osim toga natrijum askorbat ima vodeću ulogu u otklanjanju kronične i akutne infekcije.

SRČANE BOLESTI I SODIUM ASCORBAT  

Vodeći ubojica danas u svijetu je „srčana bolest“ ili "okluzivna kardiovaskularna bolest" – zapravo je to skorbut nižeg stupnja. Srčana bolest je pogrešno ime. Bolest je karakterizirana krastolikim tvorevinama koje polako rastu na zidovima krvnih žila.
Ovaj temeljni proces smanjuje dotok krvi u srce i druge organe, što dovodi do angine pectoris(srčanog grča), srčanog udara i moždanog udara.
Ispravan naziv za ovaj bolesni proces je „kronični skorbut“, subklinički oblik klasične bolesti nedostatka vitamina C.
Pravu prirodu ove bolesti je početkom 1950-ih identificirao kanadski tim pod vodstvom G. C. Willisa, dr.med. To otkriće je krajem 1980-ih potvrdio tadašnji vodeći svjetski znanstvenik, dr.Linus Pauling (1901-1994), dvostruki dobitnik Nobelove nagrade. Pauling je upozoravao svijet svojim predavanjima, pisanim radovima i video materijalima nakon što su on i njegovi suradnici proveli eksperimente koji su potvrdili Willisova otkrića. Do današnjeg dana, ta upozorenja nisu nikada došla do medija glavne struje.

Dr. Linus Pauling je uzimao do 18 grama vitamina C dnevno ( u obliku sodium ascorbata ) i dočekao je duboku, aktivnu, starost od 93 godine. Kanadski liječnici dokazali su da nedostatak vitamina C uzrokuje bolest poznatu pod imenom „arteroskleroza“. Oni su otkrili da se bolest javlja kod 100% životinjskih eksperimentalnih subjekata kojima je uskraćen vitamin C i koje ga same ne sintetiziraju.

Nadalje, pokazali su da je sam vitamin C dovoljan za povlačenje arteroskleroze kod laboratorijskih životinja. (G.C.Willis, „The Reversibility of Atherosclerosis“, Canadian Medical Association Journal, sv.77, 15. lipnja 1957. str. 106-109). Tim je proveo slična istraživanja na ljudima. Rezultati, iako nisu bili konačni, pokazivali su smanjenje aterosklerotskog plaka kod dvije trećine ljudskih subjekata. Treba istaknuti da se radilo o istraživanju malih doza, ne većih od 1.500 mg dnevno.

Znanje da su srčane bolesti oblik skorbuta bilo je zataškavano od vremena kada je prvi niz Willisovih članaka objavljen u časopisu Canadian Medical Association Journal početkom 1950-ih.
Neobjašnjivo, od 1950-ih do danas nijedan članak koji bi govorio u prilog vitaminu C i njegovoj vezi sa aterosklerozom nije se pojavio u nekom uglednom medicinskom časopisu koji je popularan među liječnicima.  U predavanju iz 1992. snimljenom na videu, dr Linus Pauling objasnio je razlog zašto se arteroskleroza stvara na yidovima arterija u nedostatku vitamina C. Objasnio je kako specifičan oblik holesterola izaziva plak, nadoknađujući niske kolicine vitamina C, i zašto njegov brzi lijek za kronični skorbut sadrži aminokiselinu lizin.

LIZIN  

Važan je za izgradnju najvažnijih bjelančevina u tijelu, važan je za rast, obnavljanje tkiva, stvaranje antitijela, hormona i enzima , spriječava ili smanjuje pojavu herpesa, spriječava stvaranje smrzotina i groznicu, poboljšava koncentraciju, pomaže pravilnom iskorištavanju masnih kiselina u stvaranju energije, pomaže kod ispadanja kose.. Uzima se 30 min. prije jela s vodom .  Pulingova terapija koja se sastoji od visokih doza askorbinske kiseline i aminokiseline lizin je zapravo lijek za srčanu bolest.

Kako napraviti sok od ascorbata:  

Iscjedite sok od 4 limuna i stavite u dvolitrenu flasu od koka kole. U malu casu stavite 3 vrhom pune kavene zlice sodium ascorbata dodajte malo stevie da bi zasladili na prirodan nacin. Dobro razmutite u malo vode da se ne stvaraju grudvice te sipajte u flasu i dodajte vode da bude pune dvije litre.
Tijekom dana, najbolje na svakih 1-2 sata popijte 2 dcl soka od ascorbata.
Kada dobijete prvi proljev, znaci da ste napunili tkiva sa ascorbatom, smanjite kolicinu i uzimajte svaki dan po 2 male kavene zlice ascorbata u istoj kolicini vode i soka od 4 limuna. Limun je potreban zbog enzima da bi se ascorbat brze apsorbirao u tkiva.

Izvor:

http://www.valetudo-drroso.com/site/ortomolekularni-preparati/35-sodium-ascorbat.html

MAGNEZIJ KLORID

"Magnezijev klorid dragocjen je zbog svoje sposobnosti da potiče zdravlje i vitalnost, liječi brojne bolesti, usporava proces starenja i suzbija infekcije", rekao je biokemicar I nutricionista Walter Last.

Magnezij je upravo čudotvoran mineral po svom iscjeljujućem učinku na širok raspon bolesti, kao i po svojoj sposobnosti da podmladi ostarjelo tijelo. Znamo da je neophodan za mnoge enzimske reakcije, posebno u vezi s proizvodnjom stanične energije, za zdravlje mozga i živčanog sustava, a također i za zdrave zube i kosti.
Magnezij je u obliku magnezijevog klorida također impresivan borac protiv infekcija. Danas  je unos magnezija putem hrane uvelike opao zbog upotrebe anorganskih gnojiva i prevelikog unosa kalcija, a također i zato što medicinska struka pretjerano naglašava našu potrebu za visokim unosom kalcija i uzimanjem nadopuna prehrani s kalcijem, koji se ne moze apsorbirati vec zavrsava u mekom tkivu I to najvise u mitohondrijima, a sve na štetu magnezija.

Kalcij i magnezij zajednički djeluju u tijelu, ali su i suprotni po svojim učincima na naš metabolizam. To je najvećim dijelom rezultat aktivnosti doštitnih (paratiroidnih) žlijezda koje nastoje održati konstantan kombinirani umnožak kalcija i magnezija u našoj krvi te njihovu ravnotežu s fosforom. Ako je razina magnezija niska, razina kalcija mora porasti kako bi se povratila ravnoteža. Odakle dolazi taj dodatni kalcij?
Iz kostiju i zuba, naravno!

To je još veći problem kada su doštitne žlijezde kronično prestimulirane, obično u kombinaciji s nedovoljno aktivnom štitnom žlijezdom. To je česta situacija kod prisutnosti kandidijaze, amalgamskih zubnih plombi i ispuna korijenskih kanala: čini se da sve to suzbija funkciju štitnjače i pretjerano stimulira doštitne žlijezde.

Što tijelo radi sa suvišnim kalcijem u krvi?
Odbacuje ga u tkivo svugdje gdje postoji neka kronična upala. To vodi, na primjer, do kalcifikacije zglobova, kao kod artritisa, te do kalcifikacije jajnika i drugih žlijezda, posljedica čega je smanjena proizvodnja hormona. Kalcificirani bubrezi s vremenom dovode do potrebe za dijalizom, a kalcifiltacija u tkivu dojki, posebno u mliječnim kanalima, često se rješava nepotrebnim mastektomijama i drugim invazivnim tretmanima.
Magnezijev klorid, cudesna sol za podmaladjivanje je ta koja ce vas rijesiti kalcija iz mekog tkiva te drzati kalcij u otopini.
Magnezij klorid oduzima kalcij, koji nije na pravome mjestu, jer se taložio u zglobovima, te stvara normalan protok krvi, a krvni tlak se stabilizira. Živci postaju smireniji, a vi se osjećate bolje tako da mislite jasnije, pamćenje i koncentracija je poboljšana, krv postaje bolja tekućina i sve više se čisti.
Ljudi koji žive u gradu i hrane se siromašno zbog rafiniranog jela trebaju uzeti malo više magnezija   Uzimanje magnezija ne izaziva ovisnost, to nije kemijski proizvod,već je prirodna tvar- bezopasnosti i može se uzimati istodobno s drugim lijekovima.
Nedostatak magnezija u ljudskom tijelu, prouzrokuje između ostalog: opću slabost, degenerativne bolesti poput raka, tuberkuloze, diabetesa, poremećaj živaca a i  koštane probleme.

MAGNEZIJ ZA ZDRAVE KOSTI I ZUBE

Medicinski autoriteti tvrde da je visoku učestalost osteoporoze i karijesa u zemljama Zapada moguće prevenirati visokim unosom kalcija. Međutim, objavljeni dokazi otkrivaju da je istina suprotna.
Stanovništvo Azije i Afrike s vrlo niskim unosom od oko 300 miligrama (mg) kalcija dnevno ima vrlo nisku učestalost osteoporoze.
U Africi, Bantu žene s unosom od 200 do 350 mg kalcija dnevno imaju najnižu učestalost osteoporoze u svijetu.
U zapadnim zemljama s visokim unosom mliječnih proizvoda, prosječan unos kalcija je oko 1000 mg. Što je unos kalcija veći, posebno u obliku proizvoda od kravljeg mlijeka (osim maslaca), veća je učestalost osteoporoze.

Hormoni doštitnih žlijezda održavaju razine kalcija, magnezija i fosfora u kolebljivoj ravnoteži. Ako kalcij poraste magnezij pada, i obrnuto. Uz nizak unos magnezija kalcij se crpi iz kostiju kako bi se povećale razine kalcija u tkivima, dok visok unos magnezija uzrokuje da kalcij izlazi iz tkiva i odlazi u kosti. Visok unos fosfora bez visokog unosa kalcija ili magnezija uzrokuje ispiranje kalcija iz kostiju i izbacivanje iz tijela mokraćom.
Visok unos fosfora uz visok kalcij i magnezij vodi do mineralizacije kostiju.

Dr. Lewis B. Barnett, ortopedski kirurg, radio je u dva različita okruga u SAD-u s bitno različitim razinama minerala u tlu i vodi. U okrugu Dallas u Teksasu visokom koncentracijom kalcija i niskom koncentracijom magnezija u vodi za piće, osteoporoza i prijelomi kuka bili su vrlo česti, dok ih u Herefordu u Teksasu s visokim razinama magnezija i niskim razinama kalcija, gotovo uopće nije bilo. U okrugu Dallas sadržaj magnezija u kostima bio je 0,5 posto, dok je u Herefordu bio 1,76 posto. U drugoj usporedbi, sadržaj magnezija u kostima osoba s osteoporozom bio je 0,62 posto, dok je kod zdravih osoba bio 1,26 posto.(4)

Ono što vrijedi za zdrave zube vrijedi i za zdrave kosti. U jednoj novozelandskoj studiji utvrđeno je da su zubi otporni na karijes imali u prosjeku dvostruko višu količinu magnezija od zuba osjetljivih na karijes. Kao prosječna koncentracija magnezijevog fosfata u kostima navodi se 1,0 posto, u zubima oko 1,5 posto, u kljovama slonova 2,0 posto, a u zubima životinja mesojeda koje drobe kosti koncentracija je 5,0 posto.
Kad se radi o snazi kostiju i zuba, kalcij zamislite kao kredu, a magnezij kao superljepilo.
Magnezijevo superljepilo veže i pretvara kredu u snažne kosti i zube pod uvjetom da u tijelo unosite organski kalcij.

APSORPCIJA I DOZIRANJE MAGNEZIJA

Rješenje za taj problem je snižavanje razina kalcija u krvi održavanjem visokog unosa magnezija. Međutim, svaki višak magnezija brzo se izgubi s mokraćom. Zbog toga, kako bismo zadržali kalcij u kostima i zubima umjesto oko zglobova i u mekim tkivima, potreban nam je konstantan unos magnezija.

Magnezij u našoj prehrani tradicionalno dolazi u ionskom obliku i u želucu se pretvara u magnezijev klorid ili se veže za bjelančevine - posebno klorofil - i zatim razgrađuje i apsorbira kao magnezijev klorid ili kelatirani magnezij.

Zato kod nadopune prehrane možemo izravno koristiti magnezijev klorid umjesto magnezijevog oksida ili hidroksida i drugih oblika koji zahtijevaju dodatnu klorovodičnu kiselinu. Magnezijev klorid ima još jednu prednost: pruža ione magnezija i klora koji su potrebi za stimulaciju aktivnosti probavnih enzima i proizvodnju klorovodične kiseline u želucu.

Magnezijev sulfat, također poznat kao epsomska sol, slabo se apsorbira i zato privlači vodu u debelo crijevo i djeluje kao laksativ.

Ako se voće i povrće uzgaja na mineralima bogatom tlu, tada te namirnice imaju visok sadržaj minerala, uključujući magnezij. Kako biljka raste, pretvara anorganske minerale u organske i veže ih za kiseline kao što je limunska kiselina. U tom se obliku lako apsorbiraju. Iako većina oblika magnezija ima dobru biološku iskoristivost, kelati s aminokiselinama i magnezij vezan za voćne kiseline također imaju blagotvoran alkalizirajući učinak na tijelo.

Ovo je vazna informacija te ju pazljivo procitajte I zapamtite.

Postotak apsorpcije magnezija varira i u obrnutom je odnosu s količinom unesenog magnezija. Magnezij se u tijelu apsorbira prvenstveno u tankom crijevu.
Kad se konzumira preporučena dnevna doza (RDI) magnezija, što je u prosjeku između 360 i 410 mg dnevno, apsorbiramo približno 50% magnezija, ali kad se unose količine manje od optimalnih možemo apsorbirati čak 75 posto.
Apsorpcija rapidno opada kad se odjednom unese više od 200 mg, pa je važno uzimati magnezij podijeljen u više doza tijekom dana. Dovoljno je unijeti 3 kapsule od  200 mg uz dorucak, rucak I veceru

Kad su prisutni faktori poput stresa, visoke životne dobi, kardiovaskularnih problema i znakova kalcifikacije, mnogi zdravstveni radnici savjetuju doze do 1000 mg dnevno, 5 kapsula od 200 mg.
Apsorpcija magnezija u crijevu opada sa starenjem i prisutnošću gastrointestinalnih poremećaja, a posebno kod disbioze uzrokovane antibioticima i drugim farmaceutskim lijekovima.
Velik gubitak magnezija mokraćom također može biti nuspojava nekih farmaceutskih sredstava.

"MAGNEZIJEVO ULJE" U TRANSDERMALNOJ TERAPIJI

Svi ti problemi čine privlačnijom transdermalnu (apsorbiranje kroz kožu) upotrebu magnezijevog klorida, kako bi se zaobišao probavni sustav i potreba za klorovodičnom kiselinom i pravilnim radom probavnog trakta.

Magnezijev klorid sastoji se od 11,8 posto magnezija vezanog za 88,2 posto klorida. Dobiva se isparavanjem slanih voda, uglavnom morske vode (a također i iz Mrtvog mora). Nakon odvajanja natrijevog klorida preostaje gorki talog koji se sastoji uglavnom od magnezijevog klorida i magnezijevog sulfata. Magnezijev klorid mnogo je manje gorak od magnezijevog sulfata.

U suhom obliku magnezijev klorid obično se prodaje u obliku bijelih higroskopnih (privlače vodu) ljuskica, hidriran sa šest molekula vode (heksahidrat) po svakoj jedinici magnezija zajedno s dva kloridna iona (MgCl2). Taj afinitet prema vodi znači da se magnezijev klorid može koristiti kao proizvod zvan "magnezijevo ulje", koje se može koristiti na koži za transdermalnu terapiju magnezijem. Ono nije ulje u pravom smislu riječi, ali podsjeća na ulje kad se utrljava u kožu.
Kao ljekovito sredstvo siguran je za vanjsku i unutarnju upotrebu.Otopina magnezijevog klorida ne samo što je bezopasna za tkivo, nego je također izvrsno djelovala na leukocitozu; zato je savršena za vanjsko tretiranje rana

Pomlađivanje većim unosom magnezija spor je proces, posebno zato što je količina magnezija koju možemo unijeti, ograničena laksativnim učinkom i potrebom da ga se drži u razumnoj ravnoteži s unosom kalcija i fosfora. Drugi je problem to što zgrčeni mišići imaju slabu cirkulaciju krvi i limfe, što unesenom magneziju otežava otapanje i ispiranje tkiva i kalcificiranih zglobova.
Ti problemi rjesavaju se redovitim REFLEXOTERAPEUTSKIM tretmanima što sve dovodi do ubrzavanja procesa podmladjivanja.

ANTIMIKROBNO DJELOVANJE MAGNEZIJA

Magnezijev klorid također je izvrstan za borbu protiv infekcija, što se ne može reći ni za jednu drugu kombinaciju magnezija.

Prvi istaknuti istraživač koji je proučio i promicao antibiotske učinke magnezija bio je francuski kirurg, prof. Pierre Delbet, dr. med. Godine 1915. tražio je rješenje za čišćenje rana kod vojnika jer je utvrdio da antiseptici koji se tradicionalno koriste zapravo oštećuju tkiva i potiču infekcije umjesto da ih sprečavaju. U svim njegovim ispitivanjima otopina magnezijevog klorida bila je daleko najbolja. Otkrio je da je ona ne samo neškodljiva za tkiva, nego da također uvelike pojačava aktivnost leukocita i fagocitozu, uništavanje patogenih mikroba.
Profesor Delbet kasnije je izveo eksperimente s unutarnjom primjenom magnezijevog klorida i utvrdio, da je on snažan stimulator imunološkog sustava. U njegovim eksperimentima fagocitoza se povećala do 333 posto. To znači da je nakon unosa magnezijevog klorida isti broj bijelih krvnih stanica uništavao do tri puta više mikroba nego ranije.

S vremenom je profesor Delbet otkrio da je magnezijev klorid blagotvoran kod širokog raspona bolesti. To uključuje bolesti probavnog trakta kao što su kolitis i problemi sa žučnom vrećicom, Parkinsonovu bolest, drhtavicu i grčeve u mišićima, akne, ekceme, psorijazu, bradavice i svrbljivu kožu, impotenciju, hipertrofiju prostate, probleme s mozgom i cirkulacijom, astmu, peludnu groznicu, urtikariju i anafilaktičke reakcije. Kosa i nokti postali su jači i zdraviji, a pacijenti su imali više energije.

Profesor Delbet također je otkrio da magnezijev klorid ima vrlo dobar preventivan učinak protiv raka i liječi prekancerozna stanja kao što su leukoplakija, hiperkeratoza i kronični mastitis. Epidemiološke studije potvrdile su da regije s tlom bogatim magnezijem imaju manju učestalost raka od onih s niskim razinama magnezija.

Profesor Delbet rutinski je davao otopinu magnezijevog klorida svojim pacijentima s infekcijama i nekoliko dana prije bilo kojeg planiranog kirurškog zahvata, i ostao iznenađen time što su mnogi od tih pacijenata osjećali euforiju i navale energije. Magnezijev klorid navodno ima specifično djelovanje na virus tetanusa i njegove učinke na tijelo. Čini se da čak štiti od ugriza zmija. Zamorci nisu umrli nakon inače smrtonosnih injekcija zmijskog otrova, a kunić je preživio ugriz zmije otrovnice kad mu je dana otopina magnezijevog klorida.

Još jedan francuski liječnik, dr. A. Neveu, izliječio je u dva dana nekoliko pacijenata oboljelih od difterije upravo magnezijevim kloridom. Također je objavio 15 slučajeva poliomijelitisa koji su bili izliječeni za nekoliko dana ako je tretman započet odmah ili za nekoliko mjeseci ako je paraliza već bila uznapredovala. Dr. Neveu utvrdio je da je magnezijev klorid djelotvoran protiv astme, bronhitisa, upale pluća, emfizema, upale grla, tonzilitisa, promuklosti, prehlade, gripe, hripavca, ospica, rubeole, zaušnjaka, šarlaha, trovanja, gastroenteritisa, gnojnih čireva, apscesa, zanoktica, inficiranih rana i osteomijelitisa.

U novije vrijeme dr. med. Raul Vergini i drugi potvrdili su te ranije rezultate i dodali druge bolesti i stanja popisu uspješnih primjena magnezijevog klorida: akutni napad astme, šok, tetanus, herpes zoster, akutni i kronični konjunktivitis, optički neuritis, reumatske bolesti, mnoge alergijske bolesti i sindrom kroničnog umora. Također su utvrdili da ima blagotvorno djelovanje u terapiji protiv raka. U svim tim slučajevima, magnezijev klorid dao je daleko bolje rezultate od drugih spojeva magnezija.

MAGNEZIJ ZA ŽIVCE

Magnezij ima smirujući utjecaj na živčani sustav, pa se često koristi za poticanje dobrog sna. Također se može koristiti za smirivanje iritiranih i previše podraženih živaca. To je posebno korisno kod epileptičkih napada, konvulzija kod trudnica i "drhtavice" kod alkoholičara.
Razine magnezija općenito su niske kod alkoholičara, što doprinosi ili izaziva mnoge od njihovih zdravstvenih problema. Ako su razine magnezija niske, živci gube kontrolu nad mišićnom aktivnosti, disanjem i mentalnim procesima. Živčani umor, tikovi i trzanje, tremor, razdražljivost, preosjetljivost, grčevi u mišićima, nemir, tjeskoba, konfuzija, dezorijentacija i nepravilan rad srca reagiraju na povećan unos magnezija. Česta pojava kod nedostatka magnezija je oštra reakcija mišića na neočekivanu buku.
Na tržištu postoje "pilule za pamćenje" koje se sastoje pretežno od magnezija.

Kod nedostatka magnezija san je nemiran, napet i isprekidan čestim buđenjima. Međutim, nisu svi oblici magnezija jednako djelotvorni. U studiji na preko 200 pacijenata, dr. W. Davis koristio je magnezijev klorid kao potencijalno sredstvo za borbu protiv nesanice. Istraživač je izvijestio da se san javljao brzo i nije bio isprekidan, te da je umor nakon buđenja nestao kod 99% pacijenata. Pored toga, smanjile su se tjeskoba i napetost tijekom dana.

Mnogi simptomi Parkinsonove bolesti mogu se prevladati visokim dozama magnezija; drhtavica se može prevenirati, a ukočenost ublažiti. Kod preeklampsije, trudnice mogu dobiti konvulzije, mučninu, vrtoglavicu i glavobolje; u bolnicama ta se stanja tretiraju infuzijama magnezija. Zbog njegovog snažnog opuštajučeg učinka magnezij nije samo dobar za san, nego je od koristi i kod liječenja glavobolja i migrena. Čak je i broj samoubojstava povezan s nedostatkom magnezija: što je u određenom području manji sadržaj magnezija u tlu i vodi, veća je stopa samoubojstava.

Za epilepsiju su tipične abnormalno niske razine magnezija u krvi, spinalnoj tekućini i mozgu, što uzrokuje preveliku podražljivost u nekim regijama mozga. Mnogo je izvještaja o slučajevima epilepsije kod kojih se ona znatno poboljšala ili potpuno povukla kod uzimanja dodatnog magnezija. U pokusu s 30 epileptičara, 450 mg dodatnog magnezija dnevno uspješno je kontroliralo njihove napadaje. U drugoj studiji je utvrđeno da što je razina magnezija u krvi bila niža, epilepsija je bila teža.

Magnezij najbolje djeluje u kombinaciji s vitaminom B6 i cinkom. U dovoljnim koncentracijama, magnezij blokira konvulzije ograničujući ili usporavajući širenje električnih podražaja iz izolirane skupine moždanih stanica na ostatak mozga. Čak se i početno pražnjenje živčanih stanica koje pokreće epileptički napadaj magnezijem može suzbiti.

MAGNEZIJ, POMLAĐIVANJE I BIOKEMIJA MLADOSTI

Kalcij i magnezij imaju suprotno djelovanje na strukturu našeg tijela.
Općenito uzevši, što je struktura našeg tijela mekša, to nam je potrebniji kalcij; što je krutija i nefleksibilnija, treba nam manje kalcija i više magnezija.
Magnezij može liječiti degenerativne kalcifikacije naše tjelesne strukture povezane sa starenjem i, uz to, pomoći nam da se pomladimo.
Walter Last magnezij zove "mineral za pomlađivanje".
Djeca i, iznad svega, bebe imaju mekane tjelesne strukture i glatku kožu, s niskim razinama kalcija i visokim razinama magnezija u njihovim organima i mekim tkivima.
Njima je općenito potreban visok unos kalcija.
To je biokemija mladosti.
Kako starimo, postajemo sve manje i manje fleksibilni, što je najizraženije kod starih muškaraca i žena u postmenopauzi.
Dodavanjem magnezij klorida aktiviramo biokemiju mladosti uz redovite reflekxoloske tretmane I obavezni program statickih vjezbi snage.
Da bi bila kompletno aktivirana BIOKEMIJA MLADOSTI potrebno je dodati uz magnezijev klorid, čuveni SODIUM ASCORBAT, NITRILOSIDE KOJI NOSE U SEBI  VITAMIN B17.
Uza sve to važna je bazna prehrana, presno povrce, voce i  minimalan unos namirnica životinjskog porijekla uz potpuno izbacivanje mliječnih proizvoda.

Godinama nepravilna i neuredna zivota arterije otvrdnjavaju i uzrokuju aterosklerozu; koštani sustav kalcificira i uzrokuje krutost, uz okoštavanje kralježnice i zglobova; bubrezi i drugi organi i žlijezde sve se više kalcificiraju i otvrdnjavaju, uz stvaranje kamenaca; kalcifikacija u očima uzrokuje katarakte; pa čak i koža postaje tvrđa, gruba naborana. Na taj način, kalcij je u istom timu s kisikom i slobodnim radikalima, dok magnezij radi zajedno s vodikom i antioksidantima na održanju tjelesne strukture mekanom.

Iako je povećan unos magnezija koristan za većinu ljudi, osobe s niskim krvnim tlakom obično trebaju više kalcija. Normalan krvni tlak je oko 120/80; što je on niži, dnevni unos ORGANSKOG kalcija ( litra soka od mrkve daje oko 1 gr kalcija ) trebao bi biti viši.
Dok oni s visokim krvnim tlakom mogu imati koristi od unosa do dvostruko veće količine magnezija u odnosu na kalcij, oni s niskim krvnim tlakom mogu uzimati dvostruko više kalcija nego magnezija, ali oba minerala u relativno visokim količinama. Osobe s niskim krvnim tlakom i one sa sklonosti prema upalama također moraju smanjiti svoj unos fosfora.

Jedan ginekolog izvijestio je da su jajnici među prvim organima koji počnu kalcificirati, što vodi do predmenstrualne napetosti. Kad je svojim pacijenticama davao visoke doze magnezija, njihov PMS nestao je i one su se osjećale i izgledale mnogo mlađe. Većina tih žena rekla je da su izgubile na težini, imale više energije, osjećale se manje depresivno i opet uživale u seksu mnogo više nego ranije. Kod muškaraca magnezij je jednako blagotvoran za probleme povezane s povećanom prostatom.
Simptomi se obično poprave nakon razdoblja uzimanja dodatnog magnezijevog klorida..

DRUGE KORISTI PO ZDRAVLJE

Vidimo koliko je magnezij neophodan za normalan rad kardiovaskularnog i živčanog sustava, kao i u preko 300 enzimskih reakcija i proizvodnji energije. Prema Marku Sircusu: "Magnezij je najvažniji mineral za održavanje pravilne električne ravnoteže i neometan metabolizam stanica. Magnezij je drugi najzastupljeniji kation (pozitivno nabijen ion) u tijelu. On je transmembranski i unutarstanični modulator stanične električne aktivnosti. Zbog toga njegov nedostatak u tijelu nije ništa manje nego katastrofalan po život stanice. Ipak, ta činjenica nije opće poznata."
A ne počinju li zdravlje i bolest na razini stanice?
Sircus također kaže: "Bez magnezija nema energije, nema kretanja, nema života."
Zdravstvene koristi od magnezija su mnogostruke za različite tjelesne sustave, uključujući kardiovaskularni i živčani sustav (kao što je već rečeno), te probavni, dišni, sustav za izlučivanje, limfni, imunološki, mišićno-koštani i reproduktivni sustav, kao i za proizvodnju energije. Spominje se pozitivan utjecaj magnezija na metabolizam, kao u kontroli težine, šećera i kolesterola u krvi i navodi da je magnezij potreban za metabolizam bjelančevina, škroba i masti, kao i za funkciju jetre, štitne žlijezde i doštitnih žlijezda. Navode se i koristi za sluh, vid i zdravlje usne šupljine.
Patologije povezene s nedostatkom magnezija su zapanjujuće: hipertenzija i druge kardiovaskularne bolesti, oštećenja bubrega i jetre, migrene, multipla skleroza, glaukom, Alzheimerova bolest, česte bakterijske infekcije, gljivične infekcije, predmenstrualni sindrom (PMS), nedostatak kalcija i kalija, dijabetes, grčevi, slabost u mišićima, impotencija, agresivnost, fibromi, gubitak sluha i akumulacija željeza.

Povećan unos magnezija pomaže u prevenciji ili otapanju bubrežnih i žučnih kamenaca..Aktivacija probavnih enzima stvaranja žuči, kao i poboljšanje zdravlja crijevne flore faktori su koji magnezijev klorid čine korisnim za normalizaciju probavnih procesa i smanjenje probavnih neugodnosti, nadimanja i smrada stolice. On zapravo smanjuje sve neugodne tjelesne mirise, uključujući smrad pazuha i nogu. To objašnjava zašto je klorofil općenito vrlo djelotvoran za smanjenje tjelesnih mirisa, budući da sadrži mnogo magnezija.

UPOZORENJE:
Uzimanje dodatnog magnezija trebalo bi izbjegavati imate li ozbiljne probleme s bubrezima (npr. ako ste na dijalizi s ozbiljnom bubrežnom insuficijencijom), kao i kod mijastenije gravis. Provjerite svoje stanje kod liječnika. Budite oprezni kod ozbiljne slabosti nadbubrežnih žlijezda ili niskog krvnog tlaka. Previše magnezija može uzrokovati slabost mišića; ako se to dogodi, privremeno uzimajte vise organskog klacija.
Litra soka od mrkve svjeze cijedjenog DONOSI sigurnih 1 gr organskog kalcija koji će završiti gdje mu je i  mjesto, u kostima  i zubima.

Dr. naturopatije Roso Nenad

Izvor:

http://www.valetudo-drroso.com/site/ortomolekularni-preparati/32-magnezij-klorid.html

B 17 – LAETRIL

Spriječimo pojavu raka pomoću vitamina B17

Danas, u 21. stoljeću došlo je do prave eksplozije malignih poremećaja i do pojave raka. Ovoj eksploziji doprinose prekomjerne količine otrova i zagađenja kojima se izlažemo. Način života s velikim stresovima koji iznenada udaraju po imunom sistemu.

Oskudna kvaliteta brze, nezdrave hrane, pune pesticida, fosfata, nitrita, nitrata, glutamata, glandina, lektina, a sada i genetski modificirane. Veliki broj patogenih čestica, elektromagnetnog stresa  i  svega čega  nije bilo do prije 200 godina.
Tu spada bijelo brašno, bijeli šećer, natrijev klorid (kuhinjska sol), a posebno su štetne zasićene masne kiseline i višestruko nezasićene masne kiseline ako su u trans obliku.
Za trans masne kiseline se može reći da su najveći kradljivci elektrona, oštećuju staničnu membranu, remete električni potencijal stanice, koji bi kod zdrave stanice trebao biti od 90 do 110 milivolti, a utjecajem trans masnih kiselina el. potencijal pada na 50-70 mV. Stanična membrana postaje porozna, kalij izlazi iz stanice (natrij ulazi), a uz kalij iz stanice odlaze i mitohondriji. Time dolazi do prekida aerobnog staničnog disanja pomocu enzima citokrom C oksidaze.
Stanica da bi prezivjela, počinje disati anaerobno fermentacijom glukoze, što dovodi do stvaranja velike količine mliječne kiseline, koja dovodi do velike kiselosti i pada pH sa 7,4 na 7 a vrlo brzo i na 6 i u tom momentu stanica postaje maligna u roku od 48 sati. 
Sve nabrojano mijenja unutrašnju sredinu u tijelu u okruženje koje pospješuje rast stanica raka.

Nasuprot ovome, naš  organizam ima  veliki broj mehanizama pomoću kojih se štiti od bolesti i pomoću kojih će uništiti ovakve novonastale tumorne stanice, pod uslovom da smo potpuno zdravi i da nam je metabolizam u redu.

Svi ti mehanizmi zajedno čine imunosni sustav.

Naziv imunosni je od latinske riječi immunis , koja je označavala grad u Rimskom Carstvu koji nije morao plaćati porez .

Mnogo važnija informacija od prethodne je da ukoliko imunosni  sustav funkcionira kako treba nema šanse da se desi bolest. Preciznije, dok je naš metaboliozam zdrav ne može da nam se desi nikakva bolesti. Sve bolesti dolaze upravo od poremećaja metabolizma, što dovodi do poremećaja u imunom sustavu, a to stvara podlogu za sve bolesti.

Da kažem ukratko kako imunosni sustav radi :

• Stvara prepreke koje spriječavaju bakterije i viruse da uđu u organizam
• Otkriva i eliminira bakterije i viruse koji su uspjeli ući u organizam prije nego se one uspiju replicirati i razmnožiti.Tu su važno oružje T4 limfociti, koji označavaju patogene organizme da bi ih potom T8 limfociti (ubice) lakše našli i uništili. Tu su izuzetno važni i T8 limfociti (supresori), koji sprečavaju T8 limfocite ubice da  napadaju naše vlastito zdravo tkivo. Izuzetno je važan odnos između T4 i T8 limfocita koji mora uvijek biti u određenom rasponu, koji ako se naruši dovodi do bolesti, a posebno do autoimunih poremećaja. Neadekvatna ishrana, loša dehidracija (slab unos vode) su ti koji će narušiti ovaj odnos. Da napomenem da je upravo živa iz amalgamskih plombi jedan od velikih uzroka poremećaja balansa odnosa T4 i T8 limfocita,a da ne govorimo o ostalim toksinima iz hrane, pića, cigareta i td.

• Eliminira bakterije i viruse koji su se uspjeli razmnožiti do količine da mogu izazivati zdravstvene probleme
• Pronalazi kancerogene stanice i eliminira ih

Najvidljiviji dijelovi imunosnog sistema su koža , nos , oči i usta .
Koža je čvrsta i otporna na bakterije te luči antibakterijske tvari .
Suze i sluz sadrže enzim koji razara zidove stanica mnogih bakterija .
Pljuvačka isto ima antibakterijska svojstva , a ako patogeni organizmi prođu pljuvačku , idući nivo obrane je želučana kiselina .
Većina bakterija i virusa ne prođe prvu liniju obrane tijela , ali neki uspijevaju i kada se nađu u tijelu, imunitet se bori protiv njih na drugom nivou obrane tijela . Za većinu ljudi virusne i bakterijske infekcije su najčešći uzrok bolesti i bolesti traju toliko dugo dok tijelo ne postane imuno na određene mikrobe i ne oporavi se .

KAKO NASTAJE MALIGNA BOLEST

Maligno oboljenje nastaje kada imunosne stanice  ne prepoznaju i ne unište  stanice koje se ne razmnožavaju normalno .
Kod prosječnog čovjeka dnevno se replicira oko 100 biliona stanica.
Kod tolikog broja repliciranih stanica normalno je da će se neke stanice replicirati s greškom .
Jedna od glavnih uloga imunosnog sistema je da takve stanice prepozna i uništi. Ukoliko imunosni sistem nije u redu, ako neki od njegovih mehanizama ne rade, nepravilno replicirane stanice stvaraju maligno oboljenje .
Da bi došlo do pojave karcinoma moraju se desiti tri stvari :

1.
Početak procesa stvaranja malignog tkiva je pogreška u replikaciji stanice.
Postoje brojni uzroci poremećaja replikacije stanica: nepravilna i neadekvatna prehrana koja nije u skladu s krvnom grupom, herbicidi, pesticidi (voće i povrće), hormoni, antibiotici (u uzgoju životinja i peradi), kemijski dodaci hrani sa šiframa E, nikotin, alkohol, razna zračenja, ultraljubičaste A zrake (sunčeva svjetlost), patogeni organizmi (virusi, bakterije, paraziti ...) i td.
Dijete od deset godina starosti ima oko 1000 pogrešnih replikacija dnevno na ukupan broj od 100 biliona . Čovjek do svoje  60 godine ima oko 80000 - 100000 krivo repliciranih stanica i uz to znatno lošiji imunosni sistem (veću toksikaciju organizma) nego dijete od 10 g. Zbog toga se rak nekada češće sretao kod starijih nego kod djece .
Nažalost, danas je sve veći broj djece s malignim oboljenjima.
Mislim da se razlog mora tražiti u općoj globalizaciji koja sa sobom nosi niz elemenata nepravilnog načina života i prehrane.
                                                 
2.
Druga stvar koja se mora desiti je da imunosni sustav ne prepozna na vrijeme nenormalnu stanicu dok se ona formira.
Takva stanica prođe ne primjećeno i ona se opet podijeli te od jedne postanu dvije.
Kod raka je pravilo da se tumorna stanica mora podijeliti 30 puta prije nego se otkrije.
Jedno dijeljenje traje 130 dana.
To znači da tumor postoji vec oko 10 g. u momentu kada se  otkrije na magnetskoj rezonanci.
Mnogi ne znaju da tumor može biti otkriven tek kada mu veličina bude oko 6-7 mm kubnih, a 1 mm kubni ima oko milijun tumornih stanica.

Da dodam da u 1 cm kubnom tumora ima oko 1.073.750 000 tumornih stanica.

Sto se tiče metastaza, svaki tumor ih pravi već neko vrijeme prije nego bude i otkriven.
Metastaze lutaju organizmom i najčešće se pojave na jetri, plućima, glavi i kostima.
Od velikog broja i vrsta tumorskih stanica samo njih oko 150 - 200 stvaraju nove tumorske stanice, dok tisuće drugih izdvojenih vrsta tumorskih stanica raka nisu nikada pravile metastaze.
Sve matične tumorne stanice  imaju u sebi određeni proteinski marker – CD44 I CD24.

3.
Imunosni sistem ne reagira, bar ne dovoljno dobro, i dozvoli da tumor nastavlja da raste.
U većini slučajeva organizam će uništiti  tumorno tkivo tokom nekoliko dana, nedelja ili mjeseci.
Ali tumor ponekad izbjegne otkrivanje i raste dok ne postane toliko velik da sadrži na stotine miljuna stanica.

STRATEGIJA BORBE PROTIV KARCINOMA
                                                             
1.
Prekinuti unos namirnica koje narušavaju funkcije imunosnog sistema.
Treba uzimati dovoljne količine tekućine (čiste vode) na dan.
Dehidracija je prvi korak oštećenja DNK.
Unošenjem namirnica prema krvnoj grupi blokirate  povećanu sintezu poliamina i potičete stvaranje veće količine antitijela na antigen T i Tn, koji su odgovorni, ukoliko se “probude” iz mirovanja za stvaranje malignih promena na stanici.

2.
Obavezno treba koristiti namirnice koje sadrže antikancerogene lektine za vašu krvnu grupu .

3.
Koristiti biološke preparate.
Prvi medju njima koji se pokazao kao najjači i najuspješniji borac protiv malignih stanica je takozvani vitamin B17 ili LAETRIL.

Veliki broj neovisnih biologa i medicinskih stručnjaka smatra da je vitalni sastojak koji remeti metabolizam i izaziva pojavu raka  upravo manjak vitamina  B17.

Ljudi su stoljećima jeli kruh od zrnevlja prosa i lana koje je bogato upravo vitaminom B17.
Generecijama su žene mrvile koštice od kajsije, šljive, trešnje i drugih vrsta voća iz familije Rosaceae (ruže) koje su pune vitamina B17. Miješale su ih zajedno sa mesnatim dijelovima voćke spravljajući džem.
Prosto, ništa se nije bacalo.

Istraživanja su pokazala da himalajsko pleme Hunze,  uopće ne pati od raka i kardiovaskularnih oboljenja.
Prehrana im je bazirana upravo na uzimanju hrane sa koščicama kajsije i zrnevlju prosa a stoka im se hrani bijelom djetelinom, koja je puna nitrilosida koji u sebi sadrže vitamin B17, te im je meso, koje jedu, isto  puno vitamina B17.

Ljudi plemena Hunza  dobijaju u prehrani 2500 do 3000 miligrama vitamina B17 svakog dana.
Na žalost, većina zapadnih civiliziranih kultura, odavno je prešla na kruh od pšenice, koja uopće ne sadrži nitriloside, koji sadrže B17, a bijela djetelina je potpuno iskorjenjena sa pašnjaka.
Evropljani i Amerikanci jedući "civiliziranu" i "fast food" hranu, primaju jedva  2 miligrama dnevno vitamina B17.

KAKO JE PRONADJEN B17

1802. izvjesni kemičar Bon otkrio je da se za vrijeme destiliranja vode iz gorkog badema oslobadja  hidrocijanidna kiselina (a koja je uvijek u molekuli sa tzv. vitaminom B17).
Veoma brzo, mnogi istraživači postali su zainteresirani da analiziraju taj ekstrakt.
Tako je prvi put izolirana bijela kristalna supstanca koja je nazvana AMIGDALIN od grčkog naziva amigdala - badem.
Engleski naziv za badem je almond, fransuski - amandula.
Upotreba "Amigdalina" datira još od 1843. godine, mada se u drevnoj Kini može naći podatak da je korišten gorki badem koji sadrži izvjesne supstance kojima su liječene pojave tumora prije više od 3000 godina.
B17 je u velikim količinama upravo prisutan u gorkom bademu.
Čak i jedan egipatski papirus od prije 5000 godina pominje korištenje "aqua amigdaloruma" za liječenje tumora na koži.
Ali sistematizirana studija o vitaminu B17 nije radjena sve do pedesetih godina prošlog stoljeća.
Vitamin B17 je zapravo pročišćen iz "amigdalina" i to je 1952. godine učinio dr. Ernst T. Krebs, mladji.
Nazvao ga je LAETRIL (Laetrile) što je skraćenica od laevo-mandelonitrile-beta-glucuronoside ) i farmakološki je naziv za nitriloside (Beta-cijanoforične glikozide).
Da se radi o vitaminu B17 zvanično je prihvaćeno 1952.

KAKO DJELUJE B17?

Krebs je otkrio da se u molekuli B17 nalaze čak dva toksična elementa.
Jedan je cijanid, a drugi benzaldehid.
Pored njih nalaze se i dvije jedinice glikoze.
Sve ovo je u molekuli "zaključano", a da bi se cijanid i benzaldehid (koji su zajedno još jači otrov) aktivirali, molekula se mora "otključati".

U organizmu se kao nadležni enzimi za "otključavanje" ove molekule nalaze rodenaze, koje imaju zadatak da neutraliyiraju cijanid i benzaldehid iz molekule i konvertiraju ih u bezopasane produkte i beta-glikozidaze, koje ih puštaju da djeluju otrovno, formirajući otrovni hidrocijanid (HCN).
U Laetrilu (vitaminu B17) samom ne postoji hidrocijanid  već se on mora NAPRAVITI u organizmu.
Za pravljenje otrova je zadužena pomenuta enzim beta-glikozidaza.

Rodenaze i beta-glikozidaze  se nalaze  u čitavom organizmu, ali najveća je koncentracija beta-glikozidaza ( nekoliko tisuća puta više, 3000 puta, nego u ostalim stanicama ) upravo u malignim stanicama.
Pošto maligna stanica voli šećer, čim ugleda molekulu cijanida koja je vezana sa dvije molekule šećera, privuče ga sebi, beta glikozidaza tada cijanid pretvori u hidrocijanid i time maligna stanica biva uništena.

Tako se praktično otrovni hidrocijanid formira samo na mjestu gdje je kancer, u tumornoj stanici, a to ima za posljedicu razaranje ovih stanica.
Najzanimljivije je to što, maligne stanice od ovoga uopće ne mogu da se obrane, jer se drugi enzim, rodenaza, u njima uopće ne nalazi.

Maligne stanice vole šećer i imaju  18 puta više receptora za uzimanje šećera od zdravih stanica, a cijanid u koštici kajsije je okružen šećerom.
Maligne stanice uzimaju šećer i truju se cijanidom.
Zato je jako važno da se stanice raka navedu da jedu samo šećer sa cijanidom. Unošenje svakog drugog šećera u organizam za vrijeme liječenja treba eliminirati.
To znači, ne jesti ni krumpir koji je bogat karbohidratima koji se pretvaraju u šećer.
U protivnom, stanice raka će se slatko hraniti ali se neće trovati.
Naprotiv, još bolje će napredovati.

Kod preventivnog uzimanja tableta "Laetrila" od 500 mg efekat se pojačava ako se uzima i 5 do 7 koštica kajsija na 10 kg težine dnevno jer se u košticama nalaze i drugi vitamini, minerali i enzimi, koji će se aktivirati i pomoći "Laetrilu" da se u tijelu asimilira.

Za preventivu, da bi se zaštitili od malignih poremećaja, dovoljno je uzeti 1-2 tablete vitamina B17.
Ukoliko su počele maligne promjene, tada treba uzeti 4-6 tableta na dan uz enzime tripsin i kimotripsin te odredjeni protokol ishrane koji se dobija kupovinom vitamina B 17.
Jedna kutija HUNZA B17 sadrži 120 kapsula od 500 mg.

Pripadnici plemena Hunza skupljaju kostice od kajsija

Pedesetih godina XX veka engleski  vojni lekar  Mc Charison  je počeo s proučavanjem plemena  Hunze koji su živeli u proseku 120 godina.
Bio je zapanjen njihovom vitalnošću, zdravljem i radnom sposobnošću u dubokoj starosti. On je medju prvima otkrio da je vitamin B17 izuetno mnogo zastupljen u ishrani Hunza, a isto tako I u ishrani njihove stoke koja je imala na raspolaganju pasnjake sa belom detelinom koja je puna nitrilosida, a nitrilosidi su puni laetrile, vitamina B17 i sto je JAKO vazno,  vitamina B15.
Voda koju piju Hunze ima vise CEZIJEVA HLORIDA I RUBIDIJA nego voda koju mi pijemo, a cezij I rubidij takodje unistavaju tumorne celije.

PROTOKOL 13

1. Čišćenje debelog crijeva klistir aparatom. Traje 5-10 dana, ovisno o tome kolike su nakupine izmeta na stijenkama debelog crijeva. U prosječnih ljudi je to oko 3-5 kg tvrde stolice kao kamen priljepljene na stijenku debelog crijeva cijelom njegovom dužinom, oko 162 cm.
2. Čišćenje jetre
3. Kaveni klistiri
4. Klistiri ELDI-R uljima
5. Masaže ELDI uljima
6. Uljno-proteinska dijeta – RADI SE ZA SVAKOG  PACIJENTA POSEBNO
7. Redovno uzimanje sokova od povrća, 13 puta na dan po 1 dcl na svakih sat vremena
8. Totalno izbaciti šećere iz prehrane
9. Izbaciti i sol iz prehrane
10. Jedina masnoća koju se smije unijeti u tijelo je Laneno ulje
11. Odrediti Ortomolekularne preparate, ovisno o tipu raka, a vitamin B 17 trebaju uzimati svi koji imaju maligni poremećaj. Treba ga uzimati i preventivno po jednu tabletu na dan.
12. Ukloniti amalgamske plombe i srediti mrtve zube koji imaju korijenski kanal.Obavezno izbaciti amalgamske plombe koje stalno puštaju živu u krvotok. Tu su i korjenski kanali (mrtvi zubi) gdje se nalazi bakterija SIFANOSPORA. Ova bakterija ima jak toksični učinak na cijeli organizam i zdravih, a posebno oboljelih od raka.Trebalo bi povaditi sve mrtve zube i maknuti amalgamske plombe i to samo jednu na dan.Zubar bi trebao primjeniti bušenje sa malom brzinom i stalno usisavati otpadni materijal i slinu. Pacijent treba popiti DMSA (Chemet) ili DMPS ( Dimaval ili Unithiol ) kapsule za izbacivanje i vezivanje teških metala iz organizma. Uz to treba uzeti i natrijev selenit i algu Chlorelu koji su čistaći organizma od toksina. Koristite i pastu za zube bez FLOURA jer je i on vrlo štetan.
13. Pomocu kupki sa sodom bikarbonom treba uravnotežiti kiselo-lužnati odnos u organizmu  

ELDI ULJA sadrže elektronski sustav koji aktivira respiratorne (disajne) funkcije stanica. Eldi ulja pomažu aktivno kod stvaranja hemoglobina za hematopoezu – stvaranje krvnih stanica i pločica. Masaža ELDI uljem izvanredno suzbija bolove izazvane metastazama.

Izvor:

http://www.valetudo-drroso.com/site/ortomolekularni-preparati/42-b-17-laetril.html