15. srp 2012.

Dijabetes - secerna bolest






















Iako se tvrdi da biomedicinsko znanstveno istrazivanje napreduje 
velikim koracima, kronicne zapadnjacke bolesti sire se svijetom. 
Radi se o bolestima kao dijabetes, pretilost, srcane bolesti, 
osteoporoza, rak, reumatske bolesti, psorijaza, demencija, astma 
i alergije. Zbog rastuceg broja oboljelih ukazuje se sve veca potreba 
za ozbiljnim sagledavanjem znacaja evolucije, prehrane i naseg 
okruzenja na razvoj ovih bolesti. Nazalost zdravstvo u zapadnim 
zemljama se najvise oslanja na lijekove a sto se tice prehrane 
pacijentima se savjetuje da i dalje jedu istu onu hranu koja 
pogoduje razvoju ovih bolesti.

Srecom ”obicni” ljudi pocinju sve vise shvacati kako je ovo sve 
skupa povezano. Oni koji prestanu slijediti sluzbeno vazece 
prehrambene smjernice dozivljavaju najcesce poboljsanje 
svog zdravstvenog stanja. Oni koji jos nisu oboljeli osjecaju 
se puno bolje, oboljeli postaju manje bolesni a u mnogim 
slucajevima i potpuno zdravi.

Metoda kojom se dijabeticarima tip 2 moze pomoci da budu 
zdraviji a cesto i izlijeceni je vrlo jednostavna. U Svedskoj 
veliki broj dijabeticara radi upravo suprotno nego sto im 
savjetuju zdravstveni autoriteti: smanjuju unos ugljikohidrata, 
povecavaju unos prirodnih masnoca i zadrzavaju normalan
unos proteina. Ovo dovodi do smanjenja secera u krvi, 
smanjenja potrebe za inzulinom te do normaliziranja 
krvnog tlaka i masnoca u krvi. Tijelo se jednostavno 
vraca u ravnotezu. Pitanje je zasto se ove jednostavne 
mjere tako tesko probijaju unutar okvira javnog zdravstva?

Za dijabeticare vaze iste prehrambene smjernice kao i za 
zdrave: najvise 10% kalorija iz zasicenih masnoca, a 50-60% 
kalorija iz ugljikohidrata. Ugljikohidrati su lanci molekula 
secera koji se u probavnom traktu brzo razgradjuju u 
glukozu i podizu secer u krvi. Dijabetes tip 2 je ”secerna bolest”, 
koja nastaje kad se tijelo vise ne uspijeva na normalan nacin 
rijesiti viska secera u krvi, uslijed dugotrajnog i pretjeranog 
unosa ugljikohidrata (secera). Paradoksalno je da se 
dijabeticarima preporucuje da jedu najvise onoga sto im 
najvise podize secer u krvi, sto najvise pridonosi poremecenim 
masnocama u krvi, sto najvise stimulira apetit i time smanjuje 
mogucnosti oboljelog da izgubi na tezini, kad je zapravo cilj 
smanjiti secer i masnoce u krvi i smanjiti tezinu (posto su 
dijabeticari tip 2 najcesce i pretili).

”Zapadnjacka bolest” ili metabolicki sindrom podrazumijeva 
”faktore rizika” kao povisen secer u krvi, povisen krvni tlak, 
poremecene masnoce u krvi i pretilost. Sto se ima vise ovih 
poremecaja to je veci rizik od srcanog udara. Oboljelima se 
prepisuje cijeli niz lijekova za snizavanje secera, tlaka i masnoca 
u krvi cime se ove vrijednosti dovode u ”normalu” ali to samo 
prikriva simptome bolesti. Poviseni secer, tlak i masnoca u 
krvi te pretilost nisu sami po sebi neka bolest, nego su to 
pokazatelji poremecenog metabolizma u tijelu. Umjesto da se 
pronadje uzrok poremecaju te poduzmu mjere za uklanjane 
tog uzroka, ovi faktori rizika se snizavaju pomocu lijekova da 
bi usli u ”granice normale”. Kako se zna da je uzrok dijabetesa 
tip 2 i metabolickog sindroma pretjerani unos secera, prvi 
korak za lijecenje ove bolesti bi trebalo biti ogranicavanje 
unosa secera (ugljikohidrata) u organizam.

Brojne znanstvene studije pokazale su da prehrana sa niskim 
udjelom ugljikohidrata (low carb) daje bolje rezultate kod 
dijabeticara tip 2 nego standardna prehrana. Pokazano je 
poboljsanje vrijednosti secera u krvi, poboljsanje masnoca u 
krvi, smanjena potreba za lijekovima i gubitak prekomjerne 
tjelesne tezine. Usprkos svemu ovome, dijabeticarima se i dalje 
preporucuje prehrana siromasna masnocama i bogata 
ugljikohidratima, koja im podize secer u krvi i cini ih jos 
bolesnijima. Ovo takodjer povecava rizik za srcani udar, 
sljepocu, amputacije, dijalizu i druge komplikacije kod dijabetesa.


Ovo se prije sve znalo i lijecnici su ”secernim bolesnicima” 
uvijek propisivali dijetu sa niskim udjelom ugljikohidrata, 
sve dok u drugoj polovici proslog stoljeca nisu nastale 
”nove prehrambene smjernice”. 1966. godine je Peter 
Cleave, bivsi lijecnik britanske mornarice, napisao knjigu 
The Saccharine Disease (moze se citati na internetu)
U knjizi se opisuje kako su pretilost, dijabetes, srcane 
bolesti, karies i zucni kamenac bili potpuno nepoznati 
kod skupina naroda koji nisu imali pristup zapadnjackon 
nacinu prehrane. Kad su ovi narodi poceli konzumirati 
secer i bijelo brasno poceli su obolijevati od ovih bolesti.

Dijetisti preporucuju dijabeticarima prehranu koja im 
podize secer u krvi, pa kad se pacijentima usprkos uzimanju
 lijekova podignu vrijednosti metabolickih ”pokazatelja” - 
tlaka, secera i masnoce u krvi, onda lijecnik prepisuje vece 
doze lijekova. Lijecnik je strucnjak za lijekove ali malo zna 
o prehrani. Dijetist je strucnjak za prehranu ali malo zna 
o lijekovima. Usprkos strucnosti i iskustvu cini se da ni 
jedan ni drugi nemaju cjelovitu sliku o djelovanju prehrambenih 
namirnica na metabolizam i hormone u tijelu.

Moderno istrazivanje se usmjerilo da nadje tzv gene bolesti. 
Ali zapravo nema vecih gresaka na genima koje smo naslijedili 
od nasih predaka. Problem je sto ti geni nisu prilagodjeni ovako 
velikoj kolicini secera i skroba u prehrani koja se danas 
preporucuje i konzumira. U znanstvenim krugovima se 
zna da nije bas dobro da se ove stvari saznaju, zato sto 
veci dio troskova istrazivanja pokriva industrija. A sistem 
kakav trenutno jest je vrlo isplativ za industriju lijekova jer 
se ovi lijekovi uzimaju dozivotno.

Lijecnici, dijetisti i znanstvenici u Svedskoj (a pretpostavljam 
da je tako i u drugim zemljama jer ovo je globalna stvar) koji 
se bore da dokazu kako se mnoge od danasnjih modernih 
bolesti lijece promjenom nacina prehrane, nailaze na otpor, 
ismijavaje i vrijedjanje, iz jednostavnog razloga sto su 
prijetnja postojecem sistemu. Ipak se vrijeme promjena 
osjetno priblizava. Medju ljudima se sve vise siri svijest o 
znacenju pravilne prehrane za zdravlje pa se moze ocekivati 
da ce taj pokret utjecati na establishment i industriju u smislu 
da se daju istinite informacije i prehrambene smjernice, kao i
 da se covjeku omoguci zdrava i prirodna prehrana.

*Na slici Lars-Erik Litsfeld na omotu svoje nove knjige 
Dijabetes – ne hvala. LCHF vodic i kuharica za vas koji ne 
podnosite secer. 2007. godine napisao je svoju prvu knjigu 
Fettskrämd (U strahu od masnoca) u kojoj je opisao svoj 
put od pretilog dijabeticara tip 2 do zdravog covjeka normalne 
tjelesne tezine. Njegova metoda se sastojala u tome sto je poceo 
raditi sve obrnuto od onoga sto su mu lijecnici savjetovali. 
Ova njegova knjiga je mnogima otvorila oci.

Izvor:

Nema komentara:

Objavi komentar