Stevia je jedini zaslađivac koji usput i popravlja zdravstveno stanje
Stevija (Stevia rebaudianaBERTONI) višegodišnji je zeljasti grm iz porodice glavočika (Asteraceae), koji može narasti u vis i do 1m.
Stevija (Stevia rebaudianaBERTONI) višegodišnji je zeljasti grm iz porodice glavočika (Asteraceae), koji može narasti u vis i do 1m.
Rod Stevia ima oko 150 vrsta, primjerice Stevia ovata, Stevia eupatoria, Stevia serrata i, dakako, Stevia rebaudiana, koja, za razliku od ostalih vrsta iz svog roda, sadržava značajne količine slatkih glikozida. Listovistevije dugi su oko 5 cm, a široki oko 2 cm. Svježe lišće stevije ugodna je, slatkog okusa zbog glikozida steviozida, čiji je ekstrakt 200 - 300 puta slađi od šećera.
Porijeklom iz Paragvaja stevija se danas uzgaja u Brazilu, Urugvaju, središnoj Americi, Izraelu, Tajlandu, Australiji, Japanu, Koreji i Kini.
U drugim dijelovima svijeta stevija je niz godina, zahvaljujući američkom tvrdom stavu o “štetnosti”, zbog interesa velikih kompanija umjetnih zaslađivača i šećera, bila “zabranjena” biljka. Napokon, nakon 30 godina američka agencija za hranu i lijekove (FDA) konačno je promijenila stajalište i stevija od kraja 2008. godine više nije “zabranjena” biljka. Dobila je “GRAS-status” kojim se sastojci stevije (slatki glikozidi) smatraju sigurnim za uporabu, pa se mogu koristiti kao prirodni zaslađivači pića i hrane. Time će se konačno moći zamijeniti umjetna sladila, koja su izuzetno opasna i stetna za ljudsko zdravlje(saccharin, aspartami i sl.).
Nakon promjene tog stava, velike su američke kompanije osvježavajućih pića (Coca-Cola, Pepsi-Cola i sl.) obznanile da će ubuduće koristiti samo prirodni zaslađivač stevije, nakon čega je potreba za stevijom porasla u čitavom svijetu.
Steviju su inače stoljećima upotrebljavali Guarani indijanci u Paragvaju u medicinske svrhe i kao zaslađivač.
Svakako treba naznačiti da je još 1922. godine stevija bila priznata u Hrvatskoj kao ljekovita biljka. Na žalost, trebalo je proći 80-tak godina da bi se u Hrvatskoj konačno počela uzgajati ta nedvojbeno korisna biljka.
Posušeno lišće stevije je oko 40 puta slađe od šećera. U listovima stevije nalazi se osam različitih glukozida, a najznačajni su steviozid, rebaudiozid A, rebaudiozid C i dulkozid, koji se ovisno o načinu uzgoja i sorti nalaze u lišću u različitim postocima i o tome ovisi koliko će biti “slatki”.
Porijeklom iz Paragvaja stevija se danas uzgaja u Brazilu, Urugvaju, središnoj Americi, Izraelu, Tajlandu, Australiji, Japanu, Koreji i Kini.
U drugim dijelovima svijeta stevija je niz godina, zahvaljujući američkom tvrdom stavu o “štetnosti”, zbog interesa velikih kompanija umjetnih zaslađivača i šećera, bila “zabranjena” biljka. Napokon, nakon 30 godina američka agencija za hranu i lijekove (FDA) konačno je promijenila stajalište i stevija od kraja 2008. godine više nije “zabranjena” biljka. Dobila je “GRAS-status” kojim se sastojci stevije (slatki glikozidi) smatraju sigurnim za uporabu, pa se mogu koristiti kao prirodni zaslađivači pića i hrane. Time će se konačno moći zamijeniti umjetna sladila, koja su izuzetno opasna i stetna za ljudsko zdravlje(saccharin, aspartami i sl.).
Nakon promjene tog stava, velike su američke kompanije osvježavajućih pića (Coca-Cola, Pepsi-Cola i sl.) obznanile da će ubuduće koristiti samo prirodni zaslađivač stevije, nakon čega je potreba za stevijom porasla u čitavom svijetu.
Steviju su inače stoljećima upotrebljavali Guarani indijanci u Paragvaju u medicinske svrhe i kao zaslađivač.
Svakako treba naznačiti da je još 1922. godine stevija bila priznata u Hrvatskoj kao ljekovita biljka. Na žalost, trebalo je proći 80-tak godina da bi se u Hrvatskoj konačno počela uzgajati ta nedvojbeno korisna biljka.
Posušeno lišće stevije je oko 40 puta slađe od šećera. U listovima stevije nalazi se osam različitih glukozida, a najznačajni su steviozid, rebaudiozid A, rebaudiozid C i dulkozid, koji se ovisno o načinu uzgoja i sorti nalaze u lišću u različitim postocima i o tome ovisi koliko će biti “slatki”.
Primjena stevije
Prema novijim svjetskim istraživanjima stevija ima širok spektar primjene i može se koristiti u:
Zabilježena svojstva Stevie su:
Glavna uporaba:
Dodatna korist stevie:
Sa STEVIOM „Slatki život“ POSTAJE ZDRAV i pruza neograničenu mogućnost upotrebe u ljudskoj prehrani.
Na ovaj način bi se zdraviji i normalniji život omogućio i dijabetičarima i čitavom čovječanstvu!
Unatoč ekstremno slatkom okusu prirodnih spojeva u ovoj biljci, onane izaziva karijes, a kalorična joj je vrijednost nikakva, tj. ne deblja! Mogu ju koristiti dijabetičari i u svakom pogledu je neškodljiva za organizam. U tijeku su istraživanja kojima se ispituje da li stevia čak i pomaže kod dijabetesa i još nekih bolesti.
Dosadašnjem sabotiranju stevie isključivo je razlog prijetnja profitu multinacionalnih kompanija koje desetljećima truju potrošače opasnim kemikalijama i aditivima u raznim proizvodima koje svakodnevno konzumiraju!
UKRATKO O UMJETNIM ZASLAĐIVAČIMA
Ciklamat, saharin i aspartam su samo neki od tisuća umjetnih zaslađivača koji se koriste u svijetu. Osim što studije pokazuju da uopće ne pridonose gubitku tjelesne težine kao zamjena za omraženi bijeli šećer, riječ je o kemikalijama za koje se ozbiljno sumnja da osim brojnih kroničnih bolesti uzrokuju i karcinom!
Bolonjski centar za istraživanje raka „Cesare Maltoni“ 2005. je okrivio aspartam za niz raznih karcinoma, a još se uvijek istražuju sumnje da izaziva i depresiju, hiperaktivnost, vrtoglavice, osipe, napadaje epilepsije i još štošta te da utječe na razvoj epilepsije, multiple skleroze i Alzheimerove bolesti.
ŠEĆER
Najrasprostranjeniji zaslađivač je svakako šećer (u bijeloj i smeđoj inačici). Šećer se dobiva od šećerne trske, a nacionalne ekonomije žestoko brane svaku poljoprivrednu granu, pa tako i proizvodnju šećera. Osim što uzrokuje pretilost, šećer je smrtni grijeh za dijabetičare koji ga ne smiju konzumirati.
ASPARTAM
Aspartam izaziva veoma ozbiljne simptome, od gubitka pamćenja pa do tumora na mozgu. Iako odobren od američkog Zavoda za Zaštitu Zdravlja (US FDA) kao siguran dodatak za hranu, aspartam je jedna od najopasnijih supstanci kojoj su ljudi ikada bili izloženi.
Aspartame je tehničko ime za umjetni šećer koji je također poznat pod tvorničkim imenima - NutraSweet, Equal, Spoonful, Equal-Measure itd. Aspartam je otkriven slučajno 1965.g. kada je James Schlatter, kemičar G.D. Searle kompanije testirao jedan lijek protiv čira na želucu.
Aspartam je odobren za upotrebu u hrani 1981.g. a u napitcima 1983.g. Ta supstanca bila je prvi put odobrena za konzumiranje još 26 jula, 1974, međutim, u augustu 1974.g. bila je uložena jedna žalba od strane Dr John W. Olney, znanstvenika na polju neurologije i James Turner-a, advokata američkog Zavoda za Zaštitu Potrošaća, što je zajedno sa rezultatima istrage istraživačkih procedura kompanije G.D. Searle dovelo do toga da FDA povuče dozvolu za upotrebu aspartama, u decembru 1974.g. Kasnije, 1985. g. kompanija Monsanto je kupila firmu G.D. Searle koju je nakon toga podijelila na dvije odvojene, supsidijarne kompanije, Searle Pharmaceuticals i The NutraSweet Company.
Unatoč ekstremno slatkom okusu prirodnih spojeva u ovoj biljci, onane izaziva karijes, a kalorična joj je vrijednost nikakva, tj. ne deblja! Mogu ju koristiti dijabetičari i u svakom pogledu je neškodljiva za organizam. U tijeku su istraživanja kojima se ispituje da li stevia čak i pomaže kod dijabetesa i još nekih bolesti.
Dosadašnjem sabotiranju stevie isključivo je razlog prijetnja profitu multinacionalnih kompanija koje desetljećima truju potrošače opasnim kemikalijama i aditivima u raznim proizvodima koje svakodnevno konzumiraju!
UKRATKO O UMJETNIM ZASLAĐIVAČIMA
Ciklamat, saharin i aspartam su samo neki od tisuća umjetnih zaslađivača koji se koriste u svijetu. Osim što studije pokazuju da uopće ne pridonose gubitku tjelesne težine kao zamjena za omraženi bijeli šećer, riječ je o kemikalijama za koje se ozbiljno sumnja da osim brojnih kroničnih bolesti uzrokuju i karcinom!
Bolonjski centar za istraživanje raka „Cesare Maltoni“ 2005. je okrivio aspartam za niz raznih karcinoma, a još se uvijek istražuju sumnje da izaziva i depresiju, hiperaktivnost, vrtoglavice, osipe, napadaje epilepsije i još štošta te da utječe na razvoj epilepsije, multiple skleroze i Alzheimerove bolesti.
ŠEĆER
Najrasprostranjeniji zaslađivač je svakako šećer (u bijeloj i smeđoj inačici). Šećer se dobiva od šećerne trske, a nacionalne ekonomije žestoko brane svaku poljoprivrednu granu, pa tako i proizvodnju šećera. Osim što uzrokuje pretilost, šećer je smrtni grijeh za dijabetičare koji ga ne smiju konzumirati.
ASPARTAM
Aspartam izaziva veoma ozbiljne simptome, od gubitka pamćenja pa do tumora na mozgu. Iako odobren od američkog Zavoda za Zaštitu Zdravlja (US FDA) kao siguran dodatak za hranu, aspartam je jedna od najopasnijih supstanci kojoj su ljudi ikada bili izloženi.
Aspartame je tehničko ime za umjetni šećer koji je također poznat pod tvorničkim imenima - NutraSweet, Equal, Spoonful, Equal-Measure itd. Aspartam je otkriven slučajno 1965.g. kada je James Schlatter, kemičar G.D. Searle kompanije testirao jedan lijek protiv čira na želucu.
Aspartam je odobren za upotrebu u hrani 1981.g. a u napitcima 1983.g. Ta supstanca bila je prvi put odobrena za konzumiranje još 26 jula, 1974, međutim, u augustu 1974.g. bila je uložena jedna žalba od strane Dr John W. Olney, znanstvenika na polju neurologije i James Turner-a, advokata američkog Zavoda za Zaštitu Potrošaća, što je zajedno sa rezultatima istrage istraživačkih procedura kompanije G.D. Searle dovelo do toga da FDA povuče dozvolu za upotrebu aspartama, u decembru 1974.g. Kasnije, 1985. g. kompanija Monsanto je kupila firmu G.D. Searle koju je nakon toga podijelila na dvije odvojene, supsidijarne kompanije, Searle Pharmaceuticals i The NutraSweet Company.
Aspartam je daleko najopasnija supstanca na tržištu koja se nalazi u hrani i napitcima (i tzv. “sugar-free” žvakaćim gumama, prim. prev.)
On je odgovoran za preko 75% prijava štetnih efekata dodataka za hranu, koje su podnjete američkom Zavodu za Zaštitu Zdravlja (FDA). Mnoge od tih reakcija su veoma ozbiljne, uključujući gubitak svijesti i smrt, kao što je to objavljeno još u februaru 1994.g. u izvještaju Zavoda za Zdravlje i Zdravstvene Usluge (Department of Health and Human Services). Nekoliko od 90 različitih zabilježenih simptoma izazvanih od strane aspartama, koji su navedeni u ovom izvještaju uključuju:
glavobolja/migrena, vrtoglavica, gubitak svjesti, mučnina, utrnulost, grčenje mišića, povećanje težine, osip na koži, depresija, zamor, razdražljivost, ubrzanje rada srca, nesanica, problemi sa vidom uključujući i gubitak vida, gubitak sluha, palpitacija srca, smetnje kod disanja, napadi nemira i panike, smetnje u govoru, gubitak ukusa, vrtoglavica, tinitus, gubitak pamćenja i bolovi u zglobovima.
glavobolja/migrena, vrtoglavica, gubitak svjesti, mučnina, utrnulost, grčenje mišića, povećanje težine, osip na koži, depresija, zamor, razdražljivost, ubrzanje rada srca, nesanica, problemi sa vidom uključujući i gubitak vida, gubitak sluha, palpitacija srca, smetnje kod disanja, napadi nemira i panike, smetnje u govoru, gubitak ukusa, vrtoglavica, tinitus, gubitak pamćenja i bolovi u zglobovima.
Prema znanstvenicima koji su radili na proučavanju sporednih efekata aspartama, slijedeće kronične bolesti mogu biti prouzrokovane, podstaknute ili pogoršane u slučaju konzumiranja ove supstance:
tumori na mozgu, multipla skleroza, epilepsija, sindrom hroničnog zamora, (chronic fatigue syndrome, prim. prev.) parkinsonova bolest, alchajmerova bolest, mentalna retardacija, limfoma, deformacije kod novorođenčadi, fibromijalgija i dijabetes.
Aspartam se sastoji od tri hemikalije: aspartamska kiselina, fenilalanin i metanol. U knjizi, Prescription for Nutritional Healing, (autori James i Phyllis Balch), aspartam je svrstan u kategoriju “Kemijskih otrova.”
ASPARTIČNA KISELINA (40% ASPARTAMA)
Dr Russell L. Blaylock, profesor neurokirurgije na Medical University of Mississippi, nedavno je objavio knjigu u kojoj je detaljno opisao poremećaje koji nastaju ingestijom aspartične kiseline koja se nalazi u aspartamu. [devedest devet posto od natrijum glutamata (monosodium glutamate - MSG) je glutamična kiselina. Oštećenja koja ona prouzrokuje također su dokumentirana u Blayloc-ovoj knjizi (natrijum glutamat, kojeg mnogi od nas svakodnevno unose u svoj organizam uz pomoć Vegete i sličnih dodataka jelima, osim što poboljšava njihov ukus, istovremeno i uništava naše živčane stanice, jer spada u grupu nervnih otrova, prim. prev.)] Blaylock nam u svoj knjizi, uz pomoć od skoro 500 znanstvenih bilješki pokazuje kako suvišne ekscitativne amino kiseline kao što su aspartična kiselina i glutamična kiselina, koje se nalaze u u našoj hrani, prouzrokuju veoma ozbiljne kronične nervne poremećaje kao i cijelu jednu pletoru drugih akutnih simptoma.
KAKO ASPARTAT (I GLUTAMAT) UZROKUJU OŠTEĆENJA
Aspartat i glutamat djeluju kao neurotransmiteri u mozgu omogućavajući prijenos informacija od jedne živčane stanice do druge. Ukoliko se u mozgu nalazi prevelika količina ovih supstanci, to dovodi do smrti određenih živčanih stanica usljed stvaranja uvjeta za ulazak povećanih količina kalcija u te stanice. Ulaskom kacija u stanice, u njima dolazi do oslobađanja većih količina slobodnih radikala koji onda prouzrokuju smrt stanice. Oštećenja žinčanih stanica mogu biti izazvana od strane suvišnog aspartata ili glutamata i zbog toga se ove supstance nazivaju – “ekscitoksinima”. Oni “nadražuju” ili stimuliraju živčanu stanicu sve dok ona ne umre.
Aspartična kiselina je jedna amino kiselina. U svojoj slobodnoj formi (kada nije vezana za proteine) ona prouzrokuje značajno povećanje nivoa aspartata i glutamata u krvnoj plazmi. Suvišna količina aspartata i glutamata u krvi, kratko nakon ingestije aspartama ili glutamične kiseline (prekursora glutamata) dovodi do visoke koncentracije ovih neurotransmitera u određenim dijelovima mozga.
Krvna moždana barijera, koja normalno štiti mozak od suvišnog glutamata i aspartata kao i drugih toksina 1) nije potpuno razvijena za vrijeme djetinjstva, 2) ne pruža potpunu zaštitu svih dijelova mozga, 3) može biti oštećena posljedicama mnogih kroničnih i akutnih oboljenja, i 4) čak i kad je neoštećena, može ponekad dozvoliti da suvišni glutamat i aspartat “procure” u mozak.
Taj suvišni glutamat i aspartat polako počinju razarati neurone. Velika većina (75% i više) živčanih stanica u određenom području mozga biva usmrćena prije nego što bilo kakvi klinički simptomi kroničnog oboljenja dođu do izražaja. Neke od mnogih kroničnih bolesti za koje je dokazano da su potpomognute ili uzrokovane dugoročnim izlaganjem ekscitatornim aminokiselinama su:
Multipla skleroza (MS), Alchajmerova bolest, sindrom nedostatka pažnje kod djece (Attention Deficit Disorder, prim. prev.), gubitak memorije, hormonalni problemi, gubitak sluha, epilepsija, parkinsonova bolest, hipoglikemija, AIDS demencija, oštećenja na mozgu i neuro-endokrini poremećaji.
Ekscitoksini predstavljaju veliku opasnost za novorođenčad, djecu, trudnice, starce i ljude koji pate od određenih kroničnih bolesti. Čak je i Federacija Američkih Društava za Eksperimentalnu Biologiju (FASEB), koja inače zastupa sličnu ‘partijsku liniju’ kao i FDA, nedavno priopćila u jednom svom izvještaju da "bi gravidne žene, novorođenčad i djeca trebali izbjegavati korištenje dodataka za hranu koji sadrže L-glutamičnu kiselinu. Postoji mnogo dokaza o potencijalnim endokrinim poremećajima kao npr. povečanje nivoa kortizola i prolaktina, kao i različiti efekti kod muškaraca i žena, koji potvrđuju tu vezu sa endokrinim sistemom i sugeriraju da dodatno unošenje L-glutamične kiseline treba izbjegavati od strane žena sposobnih za trudnoću i individua sa afektivnim poremećajima." Aspartična kiselina iz aspartama ima iste štetne osobine kao i glutamična kiselina.
O istinskom mehanizmu nastanka akutnih reakcija na suvišni glutamat i aspartat još uvijek se vodi jedna rasprava. Prema izvještaju FDA, te reakcije uključuju simptome kao što su:
glavobolja/migrena, mučnina, bol u trbuhu, zamor (blokira ulazak glukoze u mozak), nesanica, problemi kod vida, napadi nemira, depresija, i astma/bol u grudima.
Jedna od najčešćih žalbi ljudi koji pate od štetnih posljedica aspartama je gubitak pamćenja. Ono što je ovdje ironično, to je da je kompanija G.D. Searle još 1987.g. poduzela jedno opsežno istraživanje čiji je cilj bio otkrivanje sredstva koje je trebalo liječiti gubitak memorije usljed oštećenja prouzrokovanih od strane ekscitativnih aminokiselina. Blaylock je samo jedan od mnogih znanstvenika i doktora koji su posvetili pažnju poremećajima nastalim usljed konzumiranja aspartama i MSG-a (natrijum glutamata). Među one stručnjake koji su glasno upozoravali javnost na štetnost uzimanja aspartata i glutamata spadaju i Adrienne Samuels, Ph.D., eksperimentalni psiholog, Olney, profesor psihijatrije na School of Medicine, Washington University, koji je ujedno i jedan od najvećih svjetskih autoriteta što se ekscitoksina tiče. (On je još 1971.g. obavjestio kompaniju Searle da aspartična kiselina prouzrokuje rupe u mozgu kod miševa.) Tu također uključujemo i Francis J. Waickman-a, M.D. (Doktor Medicinskih Nauka, prim. prev.), dobitnika priznanja the Rinkel and Forman Awards, koji je priznati stručnjak na području pedijatrije, alergije i imunologije.
Tu su također i: John R. Hain, M.D., forenzički patolog, i H.J. Roberts, M.D., FACP, FCCP, specijalist za dijabetes, koji je od strane jednog nacionalnog medicinskog magazina svojevremeno bio proglašen i za “najboljeg doktora u USA."
John Samuels je također jedan od onih koji su posvetili ovom problemu više pažnje. On je sastavio i jednu veliku listu znanstvenih radova koji pružaju više nego dovoljno dokaza o opasnostima vezanim za unošenje u organizam dodatne glutamične and aspartične kiseline.
A postoje i mnogi drugi koji mogu biti stavljeni na ovu listu.
FENILALANIN (50% ASPARTAMA)
Phenylalanine je aminokiselina koja se normalno nalazi u mozgu. Ljudi koji pate od fenilketonurije, nisu u stanju normalno metabolizirati fenilalanin. To dovodi do velike koncentracije fenilalanina u mozgu, što ponekad može biti smrtonosno. Dokazano je da kod ingestije aspartama, pogotovo zajedno sa karbohidratima, može doći do porasta nivoa fenilalanina u mozgu, čak i kod ljudi koji ne pate od fenilketonurije. Ovo nije samo teorija, jer je dokazano kako ljudi koji koriste aspartam kroz jedan duži vremenski period, imaju povećanu količinu fenilalanina u krvi. Višak fenilalanina u mozgu dovodi do smanjenja nivoa serotonina što onda izaziva emocionalne poremećaje i depresiju. Dokazano je da je nivo fenilalanina u krvi znatno povećan kod ljudi koji koriste aspartam. Čak i kada čovjek samo jednom unese u sebe aspartam, količina fenilalanina u krvi se poveća. Prilikom svog svjedočenja ispred američkog Kongresa, Dr Louis J. Elsas je pokazao kako povećan nivo fenilalanina u krvi može dovesti do njegove povećane koncentracije u određenim dijelovima mozga i koliko je to opasno, pogotovo po novorođenčad i fetuse u majčinoj utrobi. On je također pokazao kako glodavci metaboliziraju fenilalanin mnogo bolje i brže nego ljudi.
Jedan slučaj veoma visokog nivoa fenilalanina prouzrokovanog aspartamom nedavno je opisan u jednom magazinu pod naslovom "Aspartamska noćna mora." John Cook je pio svakodnevno 6 do 8 ‘diet’ - napitaka. Njegovi simptomi su počeli kao gubitak memorije i česte glavobolje. Nakon toga njegovo stanje se pogoršalo u smislu naglih promjena raspoloženja sa napadima bjesnila. Rezultati analize njegove krvi pokazali su prisustvo fenilalanina u koncentraciji od 80 mg/dl. Kod medicinskog pregleda pokazale su se smetnje u radu mozga kao i oštećenja na mozgu. Nakon što je prestao sa konzumiranjem umjetno zaslađenih pića uz pomoć aspartama, njegovo zdravstveno stanje dramatično se popravilo.
METANOL (10% ASPARTAMA)
Methanol je smrtonosan otrov. Mnogi od nas znaju kako su se mnogi ljudi otrovali nepravilno proizvedenim alkoholnim pićima koja su u sebi sadržavala metanol, koji kod ljudi može prouzrokovati sljepilo i smrt. Metanol se postepeno oslobađa u tankom crijevu kada metilna grupa iz aspartama dođe u kontakt sa himotripsin enzimom.
Apsorpcija metanola u tijelu je mnogo brža kod ingestije slobodnog ili čistog metanola. Slobodni metanol se stvara iz aspartama kada se ovaj zagrije na temperaturu veću od 30ºC. To se događa kada se namirnice ili napitci koji sadrže aspartam nepravilno skladište.
Metanol se u tijelu razlaže na mravlju kiselinu i formaldehid. Formaldehid je smrtonosan nervni otrov. Prema podacima Zavoda za Zaštitu Prirodne Okoline (EPA) metanol se smatra tzv. “kumulativnim” otrovom jer se veoma sporo eliminira iz organizma nakon što je u njega unesen. U ljudskom tijelu, on se oksidacijom razlaže na formaldehid i mravlju kiselinu; oba ova metabolika su toksični. Prema podacima iste organizacije, čovjek ne bi smio unositi u svoj organizam više od 7.8 mg/ na dan. Jedna litra pića koje je zaslađeno aspartamom sadrži oko 56 mg metanola. Tako neki koji piju ili jedu malo više aspartamom zaslađenih produkata mogu dnevno unijeti u sebe oko 250 mg metanola, što je 32 puta više od onoga što EPA propisuje.
Simptomi koji ukazuju na trovanje metanolom su: glavobolja, zujanje u ušima, mučnina, problemi u gastrointerstinalnom traktu, slabost, nesvjestica, problemi kod pamćenja, utrnulost ekstremiteta kao i probadajući bol u njima, promjene u ponašanju, upala živaca. Najčešći i najpoznatiji simptomi trovanja metanolom su u vezi osjetila vida. Magljenje i treperenje pred očima, slab vid, oštećenja na mrežnici i sljepilo. Formaldehid je poznat kao kancerogena supstanca, oštećuje mrežnicu oka, ometa replikaciju DNA, uzrokuje deformacije kod novorođenčadi.
DIKETOPIPERAZINE (DKP)
DKP je sporedni produkt kod metabolizma aspartama. DKP je impliciran kao uzročnik tumora na mozgu. Olney je primjetio da DKP, nakon procesa nitrozacije u probavnom traktu stvara jednu komponentu vrlo sličnu N-nitrosourei, koja je vrlo kancerogena. Neki autori tvrde da se DKP stvara odmah nakon ingestije aspartama. Ja nisam siguran da li je to točno. Ono što je sigurno to je da se DKP stvara u tekučim produktima koji sadrže aspartam nakon dužeg uskladištenja.
Kompanija G.D. Searle je provela istraživanje na temu sigurnosti upotrebe DKP-a. FDA je kasnije tu otkrila mnoge eksperimentalne greške, neke od njih su bile pripisane “lošoj administraciji”, a kod drugih se radilo o “slučajnom miješanju životinja, životinje nisu dobijale propisanu količinu određene supstance, izgubljeni patološki uzorci usljed nepravilnog rukovanja,” i mnogo drugih grešaka.
Također se smatra da DKP uzrokuje i materične polipe kao i promjene u nivou kolesterola u krvi, što je javno priznala i Dr Jacqueline Verrett, toksikolog koja radi za FDA, u svom svjedočenju ispred američkog Senata.
Ovo je kraći izvod iz orginalnog teksta čiji je cilj bio samo svratiti pozornost čitatelja na neke otrove u hrani i piću, kojima smo svakodnevno izloženi Aspartam je samo jedan od zvanično odobrenih sredstava za trovanje narodnih masa i on po opasnosti za zdravlje vjerojatno zauzima drugo mjesto, odmah iza fluora, koji nam se servira u zubnim pastama, vodi za piće itd. pod izgovorom da sprečava kvar zuba (što nema nikakve veze ni sa istinom, niti sa zdravom pameti.
Danas postoji već nekoliko stotina proizvoda koji u sebi sadrže aspartam. U svakom slučaju, mi ga najčešće unosimo u sebe pomoću tzv. “diet” proizvoda (kobajagi dijetalnih) kao što su Diet Coke, Diet Pepsi, i druga “diet” pića, pudinzi, jogurti…‘sugar-free’ žvakaće gume i bomboni, sladoled itd. itd. Zbog opće korumpiranosti političara, znanstvenika, zdravstvenog sistema, medija itd. itd., kao i nevjerojatne ignorantnosti “normalnog” čovjeka, za očekivati je da će se ovi biološko-kemijski agensi zadržati u našoj ishrani sve do posljednjeg živog ljudskog bića.
Na kraju, postavlja se pitanje, - da li je današnji čovjek, koji je pod jednom stalnom i redovnom dozom fluora, aspartama i cijele pletore drugih sredstava koja mu reguliraju rad mozga i sužavaju svijest i percepciju, - još uvijek u stanju da kritički i nezavisno razmišlja?!?
Da li je već sada kasno, - ili još uvijek imamo vremena za – buđenje?!?.
Nikada nije kasno.
Sodium ascorbat je jak antidot i u razmaku od 3 – 12 mjeseci potpuno ocisti organizam od svih toksina koje smo unosili u sebe.
Unosili smo ih jer su nam bile skrivene vazne znanstvene informacije o prehrani i lijecenju ljudske rase.
tumori na mozgu, multipla skleroza, epilepsija, sindrom hroničnog zamora, (chronic fatigue syndrome, prim. prev.) parkinsonova bolest, alchajmerova bolest, mentalna retardacija, limfoma, deformacije kod novorođenčadi, fibromijalgija i dijabetes.
Aspartam se sastoji od tri hemikalije: aspartamska kiselina, fenilalanin i metanol. U knjizi, Prescription for Nutritional Healing, (autori James i Phyllis Balch), aspartam je svrstan u kategoriju “Kemijskih otrova.”
ASPARTIČNA KISELINA (40% ASPARTAMA)
Dr Russell L. Blaylock, profesor neurokirurgije na Medical University of Mississippi, nedavno je objavio knjigu u kojoj je detaljno opisao poremećaje koji nastaju ingestijom aspartične kiseline koja se nalazi u aspartamu. [devedest devet posto od natrijum glutamata (monosodium glutamate - MSG) je glutamična kiselina. Oštećenja koja ona prouzrokuje također su dokumentirana u Blayloc-ovoj knjizi (natrijum glutamat, kojeg mnogi od nas svakodnevno unose u svoj organizam uz pomoć Vegete i sličnih dodataka jelima, osim što poboljšava njihov ukus, istovremeno i uništava naše živčane stanice, jer spada u grupu nervnih otrova, prim. prev.)] Blaylock nam u svoj knjizi, uz pomoć od skoro 500 znanstvenih bilješki pokazuje kako suvišne ekscitativne amino kiseline kao što su aspartična kiselina i glutamična kiselina, koje se nalaze u u našoj hrani, prouzrokuju veoma ozbiljne kronične nervne poremećaje kao i cijelu jednu pletoru drugih akutnih simptoma.
KAKO ASPARTAT (I GLUTAMAT) UZROKUJU OŠTEĆENJA
Aspartat i glutamat djeluju kao neurotransmiteri u mozgu omogućavajući prijenos informacija od jedne živčane stanice do druge. Ukoliko se u mozgu nalazi prevelika količina ovih supstanci, to dovodi do smrti određenih živčanih stanica usljed stvaranja uvjeta za ulazak povećanih količina kalcija u te stanice. Ulaskom kacija u stanice, u njima dolazi do oslobađanja većih količina slobodnih radikala koji onda prouzrokuju smrt stanice. Oštećenja žinčanih stanica mogu biti izazvana od strane suvišnog aspartata ili glutamata i zbog toga se ove supstance nazivaju – “ekscitoksinima”. Oni “nadražuju” ili stimuliraju živčanu stanicu sve dok ona ne umre.
Aspartična kiselina je jedna amino kiselina. U svojoj slobodnoj formi (kada nije vezana za proteine) ona prouzrokuje značajno povećanje nivoa aspartata i glutamata u krvnoj plazmi. Suvišna količina aspartata i glutamata u krvi, kratko nakon ingestije aspartama ili glutamične kiseline (prekursora glutamata) dovodi do visoke koncentracije ovih neurotransmitera u određenim dijelovima mozga.
Krvna moždana barijera, koja normalno štiti mozak od suvišnog glutamata i aspartata kao i drugih toksina 1) nije potpuno razvijena za vrijeme djetinjstva, 2) ne pruža potpunu zaštitu svih dijelova mozga, 3) može biti oštećena posljedicama mnogih kroničnih i akutnih oboljenja, i 4) čak i kad je neoštećena, može ponekad dozvoliti da suvišni glutamat i aspartat “procure” u mozak.
Taj suvišni glutamat i aspartat polako počinju razarati neurone. Velika većina (75% i više) živčanih stanica u određenom području mozga biva usmrćena prije nego što bilo kakvi klinički simptomi kroničnog oboljenja dođu do izražaja. Neke od mnogih kroničnih bolesti za koje je dokazano da su potpomognute ili uzrokovane dugoročnim izlaganjem ekscitatornim aminokiselinama su:
Multipla skleroza (MS), Alchajmerova bolest, sindrom nedostatka pažnje kod djece (Attention Deficit Disorder, prim. prev.), gubitak memorije, hormonalni problemi, gubitak sluha, epilepsija, parkinsonova bolest, hipoglikemija, AIDS demencija, oštećenja na mozgu i neuro-endokrini poremećaji.
Ekscitoksini predstavljaju veliku opasnost za novorođenčad, djecu, trudnice, starce i ljude koji pate od određenih kroničnih bolesti. Čak je i Federacija Američkih Društava za Eksperimentalnu Biologiju (FASEB), koja inače zastupa sličnu ‘partijsku liniju’ kao i FDA, nedavno priopćila u jednom svom izvještaju da "bi gravidne žene, novorođenčad i djeca trebali izbjegavati korištenje dodataka za hranu koji sadrže L-glutamičnu kiselinu. Postoji mnogo dokaza o potencijalnim endokrinim poremećajima kao npr. povečanje nivoa kortizola i prolaktina, kao i različiti efekti kod muškaraca i žena, koji potvrđuju tu vezu sa endokrinim sistemom i sugeriraju da dodatno unošenje L-glutamične kiseline treba izbjegavati od strane žena sposobnih za trudnoću i individua sa afektivnim poremećajima." Aspartična kiselina iz aspartama ima iste štetne osobine kao i glutamična kiselina.
O istinskom mehanizmu nastanka akutnih reakcija na suvišni glutamat i aspartat još uvijek se vodi jedna rasprava. Prema izvještaju FDA, te reakcije uključuju simptome kao što su:
glavobolja/migrena, mučnina, bol u trbuhu, zamor (blokira ulazak glukoze u mozak), nesanica, problemi kod vida, napadi nemira, depresija, i astma/bol u grudima.
Jedna od najčešćih žalbi ljudi koji pate od štetnih posljedica aspartama je gubitak pamćenja. Ono što je ovdje ironično, to je da je kompanija G.D. Searle još 1987.g. poduzela jedno opsežno istraživanje čiji je cilj bio otkrivanje sredstva koje je trebalo liječiti gubitak memorije usljed oštećenja prouzrokovanih od strane ekscitativnih aminokiselina. Blaylock je samo jedan od mnogih znanstvenika i doktora koji su posvetili pažnju poremećajima nastalim usljed konzumiranja aspartama i MSG-a (natrijum glutamata). Među one stručnjake koji su glasno upozoravali javnost na štetnost uzimanja aspartata i glutamata spadaju i Adrienne Samuels, Ph.D., eksperimentalni psiholog, Olney, profesor psihijatrije na School of Medicine, Washington University, koji je ujedno i jedan od najvećih svjetskih autoriteta što se ekscitoksina tiče. (On je još 1971.g. obavjestio kompaniju Searle da aspartična kiselina prouzrokuje rupe u mozgu kod miševa.) Tu također uključujemo i Francis J. Waickman-a, M.D. (Doktor Medicinskih Nauka, prim. prev.), dobitnika priznanja the Rinkel and Forman Awards, koji je priznati stručnjak na području pedijatrije, alergije i imunologije.
Tu su također i: John R. Hain, M.D., forenzički patolog, i H.J. Roberts, M.D., FACP, FCCP, specijalist za dijabetes, koji je od strane jednog nacionalnog medicinskog magazina svojevremeno bio proglašen i za “najboljeg doktora u USA."
John Samuels je također jedan od onih koji su posvetili ovom problemu više pažnje. On je sastavio i jednu veliku listu znanstvenih radova koji pružaju više nego dovoljno dokaza o opasnostima vezanim za unošenje u organizam dodatne glutamične and aspartične kiseline.
A postoje i mnogi drugi koji mogu biti stavljeni na ovu listu.
FENILALANIN (50% ASPARTAMA)
Phenylalanine je aminokiselina koja se normalno nalazi u mozgu. Ljudi koji pate od fenilketonurije, nisu u stanju normalno metabolizirati fenilalanin. To dovodi do velike koncentracije fenilalanina u mozgu, što ponekad može biti smrtonosno. Dokazano je da kod ingestije aspartama, pogotovo zajedno sa karbohidratima, može doći do porasta nivoa fenilalanina u mozgu, čak i kod ljudi koji ne pate od fenilketonurije. Ovo nije samo teorija, jer je dokazano kako ljudi koji koriste aspartam kroz jedan duži vremenski period, imaju povećanu količinu fenilalanina u krvi. Višak fenilalanina u mozgu dovodi do smanjenja nivoa serotonina što onda izaziva emocionalne poremećaje i depresiju. Dokazano je da je nivo fenilalanina u krvi znatno povećan kod ljudi koji koriste aspartam. Čak i kada čovjek samo jednom unese u sebe aspartam, količina fenilalanina u krvi se poveća. Prilikom svog svjedočenja ispred američkog Kongresa, Dr Louis J. Elsas je pokazao kako povećan nivo fenilalanina u krvi može dovesti do njegove povećane koncentracije u određenim dijelovima mozga i koliko je to opasno, pogotovo po novorođenčad i fetuse u majčinoj utrobi. On je također pokazao kako glodavci metaboliziraju fenilalanin mnogo bolje i brže nego ljudi.
Jedan slučaj veoma visokog nivoa fenilalanina prouzrokovanog aspartamom nedavno je opisan u jednom magazinu pod naslovom "Aspartamska noćna mora." John Cook je pio svakodnevno 6 do 8 ‘diet’ - napitaka. Njegovi simptomi su počeli kao gubitak memorije i česte glavobolje. Nakon toga njegovo stanje se pogoršalo u smislu naglih promjena raspoloženja sa napadima bjesnila. Rezultati analize njegove krvi pokazali su prisustvo fenilalanina u koncentraciji od 80 mg/dl. Kod medicinskog pregleda pokazale su se smetnje u radu mozga kao i oštećenja na mozgu. Nakon što je prestao sa konzumiranjem umjetno zaslađenih pića uz pomoć aspartama, njegovo zdravstveno stanje dramatično se popravilo.
METANOL (10% ASPARTAMA)
Methanol je smrtonosan otrov. Mnogi od nas znaju kako su se mnogi ljudi otrovali nepravilno proizvedenim alkoholnim pićima koja su u sebi sadržavala metanol, koji kod ljudi može prouzrokovati sljepilo i smrt. Metanol se postepeno oslobađa u tankom crijevu kada metilna grupa iz aspartama dođe u kontakt sa himotripsin enzimom.
Apsorpcija metanola u tijelu je mnogo brža kod ingestije slobodnog ili čistog metanola. Slobodni metanol se stvara iz aspartama kada se ovaj zagrije na temperaturu veću od 30ºC. To se događa kada se namirnice ili napitci koji sadrže aspartam nepravilno skladište.
Metanol se u tijelu razlaže na mravlju kiselinu i formaldehid. Formaldehid je smrtonosan nervni otrov. Prema podacima Zavoda za Zaštitu Prirodne Okoline (EPA) metanol se smatra tzv. “kumulativnim” otrovom jer se veoma sporo eliminira iz organizma nakon što je u njega unesen. U ljudskom tijelu, on se oksidacijom razlaže na formaldehid i mravlju kiselinu; oba ova metabolika su toksični. Prema podacima iste organizacije, čovjek ne bi smio unositi u svoj organizam više od 7.8 mg/ na dan. Jedna litra pića koje je zaslađeno aspartamom sadrži oko 56 mg metanola. Tako neki koji piju ili jedu malo više aspartamom zaslađenih produkata mogu dnevno unijeti u sebe oko 250 mg metanola, što je 32 puta više od onoga što EPA propisuje.
Simptomi koji ukazuju na trovanje metanolom su: glavobolja, zujanje u ušima, mučnina, problemi u gastrointerstinalnom traktu, slabost, nesvjestica, problemi kod pamćenja, utrnulost ekstremiteta kao i probadajući bol u njima, promjene u ponašanju, upala živaca. Najčešći i najpoznatiji simptomi trovanja metanolom su u vezi osjetila vida. Magljenje i treperenje pred očima, slab vid, oštećenja na mrežnici i sljepilo. Formaldehid je poznat kao kancerogena supstanca, oštećuje mrežnicu oka, ometa replikaciju DNA, uzrokuje deformacije kod novorođenčadi.
DIKETOPIPERAZINE (DKP)
DKP je sporedni produkt kod metabolizma aspartama. DKP je impliciran kao uzročnik tumora na mozgu. Olney je primjetio da DKP, nakon procesa nitrozacije u probavnom traktu stvara jednu komponentu vrlo sličnu N-nitrosourei, koja je vrlo kancerogena. Neki autori tvrde da se DKP stvara odmah nakon ingestije aspartama. Ja nisam siguran da li je to točno. Ono što je sigurno to je da se DKP stvara u tekučim produktima koji sadrže aspartam nakon dužeg uskladištenja.
Kompanija G.D. Searle je provela istraživanje na temu sigurnosti upotrebe DKP-a. FDA je kasnije tu otkrila mnoge eksperimentalne greške, neke od njih su bile pripisane “lošoj administraciji”, a kod drugih se radilo o “slučajnom miješanju životinja, životinje nisu dobijale propisanu količinu određene supstance, izgubljeni patološki uzorci usljed nepravilnog rukovanja,” i mnogo drugih grešaka.
Također se smatra da DKP uzrokuje i materične polipe kao i promjene u nivou kolesterola u krvi, što je javno priznala i Dr Jacqueline Verrett, toksikolog koja radi za FDA, u svom svjedočenju ispred američkog Senata.
Ovo je kraći izvod iz orginalnog teksta čiji je cilj bio samo svratiti pozornost čitatelja na neke otrove u hrani i piću, kojima smo svakodnevno izloženi Aspartam je samo jedan od zvanično odobrenih sredstava za trovanje narodnih masa i on po opasnosti za zdravlje vjerojatno zauzima drugo mjesto, odmah iza fluora, koji nam se servira u zubnim pastama, vodi za piće itd. pod izgovorom da sprečava kvar zuba (što nema nikakve veze ni sa istinom, niti sa zdravom pameti.
Danas postoji već nekoliko stotina proizvoda koji u sebi sadrže aspartam. U svakom slučaju, mi ga najčešće unosimo u sebe pomoću tzv. “diet” proizvoda (kobajagi dijetalnih) kao što su Diet Coke, Diet Pepsi, i druga “diet” pića, pudinzi, jogurti…‘sugar-free’ žvakaće gume i bomboni, sladoled itd. itd. Zbog opće korumpiranosti političara, znanstvenika, zdravstvenog sistema, medija itd. itd., kao i nevjerojatne ignorantnosti “normalnog” čovjeka, za očekivati je da će se ovi biološko-kemijski agensi zadržati u našoj ishrani sve do posljednjeg živog ljudskog bića.
Na kraju, postavlja se pitanje, - da li je današnji čovjek, koji je pod jednom stalnom i redovnom dozom fluora, aspartama i cijele pletore drugih sredstava koja mu reguliraju rad mozga i sužavaju svijest i percepciju, - još uvijek u stanju da kritički i nezavisno razmišlja?!?
Da li je već sada kasno, - ili još uvijek imamo vremena za – buđenje?!?.
Nikada nije kasno.
Sodium ascorbat je jak antidot i u razmaku od 3 – 12 mjeseci potpuno ocisti organizam od svih toksina koje smo unosili u sebe.
Unosili smo ih jer su nam bile skrivene vazne znanstvene informacije o prehrani i lijecenju ljudske rase.
Izvor:
Nema komentara:
Objavi komentar